TEST PLAY<>
072017<><>

Conarium

Hauard Filips Lavkraft je ime koje je odavno postalo deo pop kulture. Ne morate da budete tvrdokorni ljubitelj horora da znate za Ktulua, pipke i sunovrat u ludilo... Popularnost i uticaj ovog pisca su toliko veliki da se u poslednje vreme stiče utisak da je došlo do svojevrsnog prezasićenja tržišta umetničkim delima koja su inspirisana Lavkraftovim radovima. Vest da se pojavila još jedna niskobudžetna „lavkraftovska horor avantura” u prvom licu nije nešto što dovodi do ushićenja ili želje da se igra što pre isproba, već postoji zebnja da je popularni materijal još jednom iskorišćen za pravljenje igre diskutabilnog kvaliteta. Ispostavilo se da je ta predrasuda u slučaju igre Conarium donekle opravdana. Iako se radi o sasvim solidnoj igri, ona je prilično daleko od prideva „fantastična” ili „impresivna”. U pitanju je nova igra studija Zoetrope Interactive, koji je ljubiteljima avantura poznat po mini-serijalu Darkness Within. Igračima koji su imali priliku da probaju igre iz ovog serijala poznato je da su one takođe neposredno nadahnute Lavkraftovim mitovima. Nećemo se upuštati u debatu o tome da li je pametno neprestano praviti igre na istu temu, ali stiče se utisak da su ljudi iz Zoetropea posvetili svoje živote (manje ili više uspešnim) pokušajima da odaju počast Lavkraftu ili da jednostavno obezbede novi fiks Lavkraft-džankijima koji su im proverena publika.

Treća igra iz studija Zoetrope je, kao i prethodna dva ostvarenja, direktno inspirisana delima H. P. Lavkrafta.

Autori Conariuma nisu bili samo nadahnuti Lavkraftom, već su ovu igru smestili u isti „univerzum” u kom se odvijaju dela slavnog autora. Ova igra je zapravo svojevrsno proširenje Lavkraftove pripovetke „At the Mountains of Madness”, s tim što se igra ne nadovezuje direktno na radnju „U planinama ludila”, već se u njoj samo pominju određeni likovi i događaji. Kao što diktira nepisano pravilo koje se odnosi na ovakav tip igara, glavni lik se na početku budi s delimičnom amnezijom i priču sklapa pomoću brojnih dokumenata i audio-zapisa. U Conariumu protagonista se budi u napuštenom postrojenju na Antarktiku. Sklapajući mozaik informacija iz druge ruke, ubrzo saznaje da je deo tima naučnika koji su na toj lokaciji pronašli drevne ruševine neke misteriozne rase. Zadatak tima bio je da prođu kroz veo koji odvaja našu realnost od sveta druge dimenzije, inače nepojmljivog usled ograničenja ljudskih čula, i da tako prevaziđu krhku formu običnih smrtnika...

Za razliku od serijala Darkness Within, a u skladu sa današnjim trendovima, ovo nije klasična avantura, već se svrstava u poznati granični prostor između jednostavne avanture i simulatora hodanja. Napredak u igri najčešće ostvarujete sakupljanjem predmeta i njihovom upotrebom na pravom mestu. To uopšte ne predstavlja izazov, jer predmeta nema mnogo, uvek ćete ih koristiti blizu mesta na kojem ste ih pronašli i ne morate ručno da ih selektujete u inventaru. Štaviše, dovoljno je da imate odgovarajući, maločas pokupljeni predmet u inventaru i čim kliknete na neki objekat, igra će sama da ga upotrebi na ispravan način. Zbog ovakve mehanike, „zagonetke” su trivijalno lake i služe samo da bi podstakle istraživanje, a ne da bi igraču pružile bilo kakav ozbiljniji izazov. Nešto teži su zadaci sa pokretanjem raznih mehanizama, ali se i na osnovu njih vidi da autorima igre kompleksnost zagonetki nije bila u prvom planu.

Zbog solidno izgrađene atmosfere, kao i kvalitetne grafike i dizajna, Conarium može da bude prijatan brzi fiks fanovima Lavkrafta.

Čak i da izazovnost igre nije vrhunska, sve bi bilo mnogo korektnije da su druga dva bitna oslonca kvalitetne avanture u redu. Zaista, primetno je da su se autori fokusirali na atmosferu i priču. Atmosfera je zaista impresivno mračna i teskobna. Za izgradnju upečatljivog vajba kojim Conarium odiše najzaslužnija je prilično dobra audio-vizuelna komponenta igre, što posebno važi za grafiku. Teoretski, kvalitet grafike jedne 3D igre koju je pravilo samo nekoliko ljudi ne bi trebalo da bude u rangu kvaliteta na koji su nas navikli blokbasteri, ali ovo je naslov koji za oživljavanje Lavkraftovog imaginarijuma koristi engine Unreal 4 i to veoma umešno. Lokacije su dobro osmišljene, od zavejanog postrojenja s početka igre koje evocira uspomenu na „The Thing”, do urušenih hramova podanika Elder bogova. Najzanimljiviji je dizajn brojnih statua i spomenika, čiji vanzemaljski, zlokoban izgled predstavlja jedan od najupečatljivijih delova igre. Muzika i zvučni efekti su takođe na visokom nivou, a posebno se izdvajaju neljudski, preteći zvuci koji dopiru iz tame.

Dok atmosfera funkcioniše i više nego dobro, sa pričom je, nažalost, situacija mnogo lošija. Za najbitniji deo ovog naslova – njegov scenario – ne može da se kaže ni da je prosečan. Likovi nisu razrađeni i nemaju ni trunku posebnosti ili harizme. Njihove replike su dosadno napisane, a loša glasovna gluma svakako ne pomaže, kao ni opšti zaplet koji ne vodi nikuda. Sigurno se ne radi o kreativnom, meta načinu da se igraču dočara polako primicanje ludilu, jer o nekoj dubini scenarija nema ni govora, sve je vrlo površno. Sem toga, ništa što se dešava u igri nije nešto posebno strašno. Autori većinom nisu hteli da se služe „trzalicama”, a situacije kada je vaš lik u pravoj opasnosti, svedene su na minimum. Posledica toga je da, uprkos mračnoj atmosferi, većinom tumarate nivoima. Vidi se da su ljudi iz Zoetropea više ciljali na to da izgrade tihu jezu nego da nas uplaše, što bi bilo sasvim u redu da je priča upečatljivija. Ovako, u Conariumu nema ničeg što bi zaista „kupilo” igrača.

Većina „zagonetki” je trivijalno laka i služi samo da bi podstakla istraživanje.

Zbog solidno izgrađene atmosfere, kao i kvalitetne grafike i dizajna, Conarium može da bude prijatan brzi fiks fanovima Lavkrafta, ali je loša priča u ovakvoj igri dovoljan razlog da vam preporučim da svoje vreme utrošite na nešto drugo.

Aleksandar ĐURIĆ

 
Tekken 7
Rime
Wonder Boy: The Dragon’s Trap
Rising Storm 2: Vietnam
Friday the 13th: The Game
Impact Winter
DiRT 4
Bounty Train
Steel Division: Normandy 44
Serious Sam’s Bogus Detour
Tokyo 42
The Elder Scrolls Online: Morrowind
Wipeout: Omega Collection
Drifting Lands
Perception
Samurai Warriors: Spirit of Sanada
Crossout
Conarium
Šta mislite o ovom tekstu?
Lines
Darkest Dungeon: The Crimson Court

Platforma:
PC
Potrebno:
Core i3-4160 / 3,6 GHz, 6 GB RAM, GeForce GTX 480/570/670 ili Radeon HD 5870/5850
Poželjno:
Core i5-4690K / 3,5 GHz ili FX-9370, 8 GB RAM, GeForce GTX 960 ili AMD Radeon R7 370
Veličina:
4,4 GB
Adresa:
www .conariumgame .com

71
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera