Ukoliko se do sada niste upoznali sa istorijom Tekkena, dobra početna tačka je saga Mishima. Ona je osnovni singleplayer vid igre i tokom sage ćete se upoznati sa glavnim likovima i imati priliku da pokupite pokoji potez ili kombo. Tekkenu priča nikada nije bila jača strana i bilo je hrabro od kreatora što su se odlučili da porade na tom aspektu igre, iako su, donekle, kopirali NetherRealm i način na koji se u njihovim igrama priča odmotava. Sem toga, pojavljuju se novi borci, kao što su Claudio i Akuma. Da, Akuma iz Street Fightera. Najluđe od svega je što je razlog unošenja novih junaka zaista smisleno uklopljen u priču i konflikte klana Mishima. Istina, priča igre nije vanserijski dobra i poneki izbor je čudan, kao što je, na primer, dosadni narator, ali singleplayer uopšte nije loš način da se uigrate, pre nego što pređete na najbitniju stvar koju ova igra nudi – besomučno batinanje neprijatelja i online okršaje.
To ne znači da je baš sve isto kao u prethodnim igrama, ali je lako propustiti nekoliko bitnih novina ukoliko niste redovan igrač Tekkena. Rage, mod u koji borci ulaze kada im linija zdravlja padne na kritičan nivo, sada ne samo što pojačava sve udarce, već i otključava dva nova poteza koji mogu da odluče između dobijene partije i potpunog fijaska. Rage Art je po mnogo čemu sličan super/ultra potezima iz Capcomovih igara, odnosno serijala Injustice. Unošenjem kombinacije tastera koja je specifična za odabranog junaka (obično je vrlo jednostavna), on će izvesti „sinematičan” napad koji, ukoliko ostane neodbranjen, protivniku guli popriličan deo linije zdravlja i u ostatku runde vam gasi Rage. Ove specijalke su sjajan način za izvođenje preokreta i njihova šteta se skalira po tome koliko ste blizu fatalnog udarca. Nije nam samo jasno zašto je stavljena mogućnost njihovog mapiranja na jedno dugme, čime se potpuno gubi izazov izvođenja. Druga opcija za trošenje nakupljenog besa borca je Rage Drive, pojačana verzija poteza kojima ćete lansirati protivnika u kombo. Iako ne toliko dramatična kao Rage Art, izgleda poprilično spektakularno kada se izvede. Na kraju, novost je i mogućnost da se određenim potezima doda takozvana Power Crush osobina, čime je njihovo izvođenje praktično nemoguće prekinuti kontranapadom (sem niskim udarcima i zahvatima). Zaista, ovo su sve krucijalne novine i bile su više nego dovoljne da se igra osveži, kao i da se promeni ritam borbi.
Međutim, čak i tako veliki propust ne umanjuje izuzetno dobar osećaj dok igrate Tekken 7. Igra je, prosto, prokleto zabavna! Dizajnerima je majstorski pošlo za rukom da dočaraju težinu svakog udarca, a odličan detalj su mini slow-motion scene, kada se borci sudare i kamera zumira da bolje prikaže ko je uspeo da izvede bolji napad. Igra je prepuna takvih sjajnih momenata i zbog toga zaista može da se kaže da je sinematična, jer će biti zabavna i igračima i gledaocima. Injustice 2 možda ima fensi animacije, ali su one uvek iste i vrlo brzo postaju dosadne, dok Tekken 7 uspeva da i posle nekoliko desetina sati učini da igrači skaču sa stolice, urlajući od uzbuđenja. Soundtrack dosta doprinosi atmosferi. Svojim poznatim stilom koji kombinuje drum’n’bass, dubstep i trance nagnaće vas da igrate sa muzikom odvrnutom „do panja”. Lep detalj je i promena muzike i osvetljenja kada se igra poslednja runda meča, čime se dodatno podiže tenzija. Tekken je uvek važio za igru u kojoj prvih nekoliko dana provodite isprobavajući likove i arene, pa je to slučaj i sa sedmim izdanjem igre. Plejada od čak 37 likova (jedan više, ako ste preorderovali igru) ima za svakoga po nešto, a čak njih devetoro su novajlije i odlično se uklapaju među poznata lica. PETA je, nažalost, zabranila da se kengur Roger pojavi u ovoj igri, ali su tu i dalje blesavi izbori, poput pande i grizlija Kume. Igrači će se ipak pitati: „Pobogu, gde je Lei Wulong!?” Još nekoliko likova nedostaje iz igre, ali to nikako ne umanjuje masivnost rostera sa kojim je igra izašla, naročito kada se uporedi sa mizernih 12, koliko ih je bilo u Street Fighteru 5. U Namcou još uvek taje šta nas tačno očekuje do kraja godine, sem da će biti dodato još nekoliko DLC likova iz drugih igara. Ako oni budu i upola dobro dizajnirani kao Akuma, nema razloga za paniku. Nestvarno dobra optimizacija odnosi se i na ostatak igre. Unreal 4 engine upregnut je do maksimuma i batine će prštati u glatkih 60 sličica u sekundi na velikom dijapazonu konfiguracija, sa vrlo „masnim” efektima, bez ikakvog zapinjanja. GTX970 je više nego dovoljan za Ultra podešavanja u 1080p, dok je konfiguracija iz stavke „Preporučeno” sposobna i za nešto više rezolucije (ipak, ne 4K). Igra je kompatibilna sa praktično svim kontrolerima i velika je verovatnoća da nećete morati ništa dodatno da konfigurišete nakon prvog pokretanja. Za prvenac na PC platformi, ovo je za svaku pohvalu. Malo starog, malo novog, ponešto pozajmljenog i dosta plavog (modrica, naravno) – takav je Tekken 7. Apsolutno je sjajan ako ste ljubitelj žanra, čak i ako ne budete imali pregršt vremena da mu se posvetite. Jedna od ultimativnih igara za društvo i gajbu piva se vratila u svom najboljem izdanju i učiniće vrele dane pred nama osetno prijatnijim. Bojan JOVANOVIĆ | ||||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |