TEST PLAY<>
072017<><>

Tokyo 42

Gde god nađeš zgodno mesto, tu drvo posadi ili napravi cyberpunk pucačinu kada ti izvor ideja totalno presuši – jeste poslovica kojom se vodio londonski studio SMAC Games. U Tokiju 2042. godine veći deo građanstva je na medikamentu po imenu NanoMed (futuristička varijanta „Biomeda”), sredstvu koje daruje večni život, što je omogućilo dokoličarima da se ubijaju do besvesti bez trajnih posledica. Nepoznati zlikovac smešta protagonisti ubistvo pojedinca koji nije konzumirao pomenutu drogu, što je rezultovalo permanentnom smrću (naravoučenije: da si NanoMed pila, u autobusu bi bila) i hajkom na našeg junaka koji biva uvučen u svet plaćenih ubica i korporativnih intriga sa ciljem da spere ljagu sa svog imena i dokopa se odgovornih za zločin koji mu je pripisan. Storija je ispričana više puta od ukupnog broja repriza „Srećnih ljudi”, ali se ne mrštimo jer smo slabi na cyberpunk.

Ogoljen do srži, Tokyo 42 je izometrijska pucačina stare škole.

Ogoljen do srži, Tokyo 42 je izometrijska pucačina stare škole, specifičnog vizuelnog stila, sa prepoznatljivom atmosferom zakulisnih igara i borbe pojedinca protiv ekonomsko-industrijske mašinerije velikih igrača. Misije su zapravo ugovori koji se preuzimaju putem specijalizovanih terminala namenjenih plaćenim ubicama, a njihovo uspešno izvršavanje donosi određenu količinu novca, odnosno reputacionih poena. Akvizicijom tih poena rastete u očima krupnih zverki sa one strane zakona, što otvara put ka težim, bolje plaćenim poslovima. Plata se, simpatično, podiže na bankomatima, dok se trenutna pozicija snima klikom na aparat za kafu. Lično naoružanje se deli na pištolje, automatske i snajperske puške, teško oružaje, granate (u koje spadaju i banane) i oružje za blisku borbu, odnosno stealth eliminaciju protivnika (katana ili štap za golf, na primer). Pištolj s kojim počinjete igru ima neograničenu količinu metaka, dok se municija za ostalo oružje kupuje kod švercera, od kojih takođe možete da pazarite kvalitetnije modele različitih puca. Kada je u pitanju način izvršavanja posla, veći deo misija ostavlja slobodu izbora, pa je na igraču da se opredeli između arkadnog napucavanja sa talasima protivnika koje dovodi do situacija u kojima se ne zna ni ko pije, ni ko plaća ili stealth pristupa, koji podrazumeva šunjanje, skrivanje u senkama i tiho skalpiranje mete hladnim oružjem, što naizgled deluje teže, ali je zapravo neuporedivo lakše i zanimljivije u poređenju sa opštim ratom protiv svega što hoda, jer su vam u tom slučaju šanse znatno manje. Ulice Tokija su krcate civilima svih boja i oblika (nudisti sa mašinkama, pankeri, biznismeni, krvožedni golferi i ostali uzorni građani) koji će se redovno isprečiti na putu vašim mecima, a ako pobijete preveliki broj slučajnih prolaznika, za petama će vam biti specijalni odred tokijske policije s kojom nema rasprave niti podmićivanja, već isključivo pali bežanija u suprotnom pravcu.

Igrači skloni laganoj zabavi neće moći da svare surovost Tokya 42, jer vatreni okršaji brzo (i prečesto) prerastaju u pravi pravcati bullet hell sa nekoliko desetina razjarenih protivnika koji se nalaze na ekranu u istom trenutku, rešenih da vam uzmu meru. Pored sulude težine pojedinih misija, gorući problem ove igre predstavlja kamera koja bi i Dalaj Lamu transformisala u kočijaša. Naime, pošto je pogled na akciju izveden izometrijski, a arhitektura nije transparentna čak ni pri maksimalnom stepenu zuma, akcija je zaklonjena veći deo vremena i tada ne pomaže ni rotacija kamere, koja i onako nije slobodna, već je ograničena na svega nekoliko različitih položaja. Uzaludno je detaljno planiranje misije kada vam dizajnerski previd upropasti egzekuciju i dobar deo zadataka mora da se rešava „na slepo”. Veliki minus pišemo i na račun neprijateljske AI rutine, koja je s jedne strane gluvonema i ne reaguje na fijukanje metaka u neposrednoj blizini, kao ni na leševe pokošenih kolega, a sa druge raspolaže natprirodnim sposobnostima hiperbrzog pucanja i nadljudske preciznosti, dok se igračevi projektili vuku po ekranu poput puža posle krsne slave. Teško je odrediti pravilnu putanju ispaljenih metaka usled loše izvedenog efekta dubine, što se takođe odnosi i na brojne platformske deonice koje se uglavnom završavaju padom sa pedesetospratnice i intimnim druženjem sa asfaltom – češće ćete ginuti od sile gravitacije, nego od protivničke paljbe. Srećom, glavni lik je navučen na drogu pomenutu u uvodu, što znači da je broj života neograničen.

Igra je smeštena u svet plaćenih ubica i korporativnih intriga u cyberpunk Tokiju 2042. godine.

Tokyo 42 nikako nije originalan naslov i nije vam potrebno Bog zna kakvo igračko iskustvo da biste pronikli u poreklo pojedinačnih gradivnih elemenata koji ga sačinjavaju. Grafički prikaz je „pozajmljeniz Monument Valley, rotacija kamere, kao jedan od ključnih delova igračke mehanike, već je viđena u Fezu, izometrijsko cyberpunk okruženje u izvornom Syndicateu, dok je puškaranje mešavina originalnog Postala, prvih izdanaka GTA serijala i drevnog Cannon Foddera. Čak su i muzičke teme samo drugačije aranžirane poznate melodije, a preovlađuju „obradeVangelisovih kompozicija iz Blade Runnera. Ruku na srce, bez obzira na to što je mahom ukradena, muzika je opuštajuća i ide ruku pod ruku sa atmosferom futurističkog grada. Sam grad u kome se odvija radnja je najbolji adut ove igre, jer je dovoljno pažnje i truda uloženo u detalje svih delova eksterijera.

Tokyo 42 je čorba čiji su osnovni sastojci pozajmljeni sa strane, od filmova i igara koji su obradi materijala pristupili znatno ozbiljnije. Ipak, receptura je modifikovana specifičnim začinima koji su finalnom proizvodu dali ličnu notu. Dopadljivi vizuelni stil, mehanika koja ne iziskuje sate učenja, solidno izveden deathmatch za više igrača, sijaset skrivenih predmeta i lokacija, pa i niska cena na kraju krajeva pružiće vam zabavu u dolazećim vrelim danima, makar na kraće staze.

Jan ČMELIK

 
Tekken 7
Rime
Wonder Boy: The Dragon’s Trap
Rising Storm 2: Vietnam
Friday the 13th: The Game
Impact Winter
DiRT 4
Bounty Train
Steel Division: Normandy 44
Serious Sam’s Bogus Detour
Tokyo 42
Šta mislite o ovom tekstu?
The Elder Scrolls Online: Morrowind
Wipeout: Omega Collection
Drifting Lands
Perception
Samurai Warriors: Spirit of Sanada
Crossout
Conarium
Lines
Darkest Dungeon: The Crimson Court

Platforma:
PC, PlayStation 4, Xbox One
Potrebno:
Intel i3-3220 ili AMD FX-4100, GeForce GTX 560 ili AMD 7850, 2 GB RAM
Poželjno:
Intel i5-3570 ili AMD FX-8120, GeForce GTX 960 ili AMD R9 290, 4 GB RAM
Veličina:
2,1 GB
Adresa:
www .tokyo42 .com

70
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera