The Walking Dead: Survival Instinct | The Walking Dead je tranziciju od interesantnog pridošlice do superpopularnog fenomena prešao suviše brzo, što uvek predstavlja plodnu arenu za bujanje kontroverzi i najrazličitijih problema. Impresivni iskorak iz sveta stripa u svet TV-a i video igara doneo je krupne oscilacije u obe elektronske sfere - poput jahača na divljem bronku, TV serija mahnito balansira između kategorija „OK” (sezona 1), „užas” (sezona 2) i „vrlo dobro” (sezona 3), mada scenaristima nikada, ni za milion godina, nećemo oprostiti likvidaciju najboljeg sporednog lika u seriji, velikog Merla Diksona. Skokovi u igračkoj sferi su manje sergejbubkasti, jer Telltaleov interaktivni film/pseudo avantura ima toliko dobru priču i likove da joj opraštamo činjenicu što, tehnički gledano, ima vrlo labave veze sa pojmom „igra”. Prosek kvari The Walking Dead: The Survival Instinct, novi pucačko/šunjalački naslov koji na papiru, paradoksalno, ima sve preduslove da vlada kao suvereni suveren MC suverenski...Treba zaista biti ekspert i zeznuti nešto što ima ovako slasnu postavku. |
Pazite ideju: igra je projektovana kao kombinacija pucačine i stealtha, na koju je nakalemljen nelinearni resursni modul potrage za oružjem, municijom, hranom i gorivom. Bazirana je kao prolog za TV seriju, zasnovana na avanturama braće Derila i Merla Diksona na samom početku zombi apokalipse, kojima glasove i „personalitije” pozajmljuju Norman Ridus i Majkl Ruker, originalni glumci iz serije! Treba zaista biti ekspert i zeznuti nešto što ima ovako slasnu postavku. Ekipa iz Terminal Realitya, pod skeletalnim prstom Activisiona, ima nivo ekspertize koji je potreban da se ovako potentan sinopsis u potpunosti sabotira. Kao i svaka igra o čijem dizajnu autori nisu dobro razmislili, tako i ova pati od banalnih, početničkih grešaka u dizajnu, od kojih se najveća tiče prilično jednostavnog eksploita koji iz igre siše svaki molekul izazova. Međutim, hajde da se ne zalećemo...Gameplay je bušan kao cediljka. |
The Walking Dead: Survival Instinct igraćete iz perspektive mlađeg bate Derila, koji će početak zombi apokalipse dočekati u svom redneck/planinskom okruženju. Pošto u prvom naletu „andeda” ostaje bez oca, a malo kasnije i bez ujaka, ostaje mu da pokuša da izbavi Merla koji trune u oblasnom zatvoru, i sa njim opstane u svetu koji je otišao k vragu. Igra se sastoji od dve osnovne celine: FPS nivoa u kojima bauljate gradovima, selima, pumpama i drugim lokacijama i rešavate primarne i sekundarne zadatke koje dobijate od NPC likova (najčešće fetch questovi), i taktičkog dela u okviru kojeg odlučujete o pravcu kretanja na mapi Džordžije. Ovaj drugi segment je usko povezan sa resursnom mehanikom igre - ako za put do cilja izaberete kretanje auto-putem, trošićete najmanje goriva, ali ćete dobiti najmanje prilika za opcione misije u kojima možete pribaviti ekstra municije, hrane ili goriva. U FPS deonicama imaćete priliku za borbu hladnim ili vatrenim oružjem, od kojih prva zahteva malo strpljenja, a druga nema nikakvog smisla (o tome ćemo malo kasnije). Nakon svake misije dobićete priliku da u nastavak avanture povedete NPC-e kojima ste pomogli u prethodnom nivou, a koje možete iskoristiti za automatsku potragu za resursima tokom misije (pre misije ih opremite oružjem i zadate da traže hranu, gorivo ili municiju, i eventualno ih izlečite ako su ostali na malo HP-a).Rekosmo da je glavni problem igre potpuno odsustvo izazova... Zombija koji vas nije primetio (dolazite mu sa strane ili odpozadi) možete ubiti jednim potezom (nož u glavu), što funkcioniše uvek i bez greške. Zombija koji vas je primetio i krenuo u vašem pravcu bez teškoća možete smlaviti kombinacijom odgurivanja i odsecanja glave sekirom, što ga takođe iz jednačine izbacuje jednim potezom. Nekakvih teškoća možete imati samo u prvih sat vremena igre dok vitlate nožem, čekićem, cevima i drugim glupostima, ali kad jednom nađete sekiru, opasnost prestaje. Paradoksalno, ali u nekakvoj nevolji možete da se nađete samo ako pucate iz vatrenog oružja i privučete hordu walkera na sebe, što će podrazumevati veću potrošnju municije i hrane koja vam vraća HP. Dakle, ako koristite kombinaciju ćuške i sekire, potraga za drugim resursima osim goriva biće sasvim izlišna, mada sve probleme sa gorivom možete rešiti predmisionim delegiranjem NPC-a. Gameplay je, dakle, bušan kao cediljka. Odsustvo neizvesnosti postoji i u sferi goriva/delova - ako vam, recimo, nestane goriva ili vam se kola pokvare nasred puta, automatski ćete dobiti mini-misiju u kojoj ćete na prostorno vrlo ograničenoj lokaciji potražiti šta vam treba, uz malo zezanja sa zombijima. The Walking Dead: Survival Instinct je veoma kratka igra. Čak i uz odrađivanje sporednih misija, teško da će vam trebati više od pet sati da je kompletirate. Replay value je apsolutna nula, jer nelinearnost u sferi kretanja po mapi ne podrazumeva alternativne krajeve, ne postoje multiplayer niti kooperativni single player, a igra se prodaje po sočnoj ceni od 50 evra. Količina neadekvatnog biće prevelika čak i za zagrižene fanove izvornog materijala. Miodrag KUZMANOVIĆ | | |