Postoje igre koje se bave dubokim filozofskim temama, a pred igrača stavljaju teške logičke prepreke za čije je prevazilaženje potreban mozak uključen na 100 odsto svojih svesnih mogućnosti. A postoje i one druge, koje ljudi koriste da bi se odmorili od razmišljanja i iz sebe izbacili nagomilanu negativnu energiju. Takve igre uglavnom se igraju nakon iscrpljujućeg dana na poslu ili sa društvom u lokalnoj igraonici, a najčešće su pucačine u prvom licu ili (kao u slučaju Lost Planeta 2) u trećem licu.Tačno je da priča nije previše bitna za ostvarenja ove vrste, ali ipak stoji činjenica da su pisci iz japanskog Capcoma (autora igre) mogli i morali da shvate svoj posao malo ozbiljnije. Fabula, koja se nastavlja na kraj prvog dela, nejasna je i krajnje dosadna baljezgarija, bez ičega što bi igraču privuklo pažnju. Izuzetak je relativno zanimljiv setting, koji doduše dosta podseća na „Starship Troopers”. Pomenuta konfuznost prisutna je tokom većeg dela igre. Zašto radim to što radim, zbog čega sam ovde, koji je smisao kolonizovanja ledene planete i slično pitanja su koja ćete sebi postavljati u prvih pola sata igre, da biste kasnije potpuno prestali da obraćate pažnju na radnju. Prosto, ne zna se ko vozi traktor, a ko otvara kapiju. Glavni likovi su potpuno bezlični budući da svi liče kao jaje jajetu – lakše je uočiti razliku između Japanca i Kineza. Kad se u igru uloži svota novca dovoljna za finansiranje omanjeg filma, čovek očekuje da ona prođe kroz rigorozno testiranje ne bi li se greške uočile i ispravile. Još kada je ta igra Lost Planet 2, najobičnija pravolinijska pucačina, možemo s velikim stepenom sigurnosti pretpostaviti da krupnih gameplay mana neće biti. Right? Wrong. PC verzija igre pati od istih bubica kao i konzolna, od kojih jedna potpuno ubija želju za igrom – AI saboraca, koji će vas svuda pratiti, jedan je od najglupljih u poslednjih nekoliko godina. To ne bi bio toliki problem kada saborci ne bi svakom svojom pogibijom praznili zajedničku skalu celog tima, što u praksi znači da će jubilarnim hiljaditim natrčavanjem na metak prouzrokovati game over. Postoji i co-op mod, ali je i on maltene upropašćen iz istog razloga. Boss bitke možda su jedina svetla tačka gameplaya, ali samo u co-opu budući da igra potencira usmereno delovanje svih članova tima kao uslov za poraz „glavonja”. To je nemoguća misija ako igrate solo jer „veštačka inteligencija” botova ne prepoznaje prideve kao što su „usmereno” ili „koordinisano”. Ukoliko ste željni svežeg fiksa adrenalina, a sebi ne možete da priuštite člansku kartu u obližnjoj streljani, bolje odaberite neku drugu igru iz palete sličnih naslova (recimo, prvi Lost Planet). Aleksandar ĐURIĆ | | |

Platforma: | PC, Xbox 360, PS3 | Potrebno: | Intel Core 2 Duo / 2 GHz ili AMD Athlon X2, 2 GB RAM-a, nVidia GeForce 7 serija ili ATI Radeon HD 2400 Pro, Shader Model 3.0 | Poželjno: | Intel Core 2 Quad / 3 GHz ili AMD Phenom II X4 / 3 GHz, 3 GB RAM-a, nVidia GeForce 9800 ili ATI Radeon HD 4800 | Veličina: | 2 DVD-a | Adresa: | www .lostplanet2game .com |
|

|