TEST PLAY<>
122011<><>

Jurassic Park: The Game

Jurassic Park je neposredno pre izlaska pratio prilično loš publicitet – prvo su autori oštetili i onda odbili da plate popravku pozajmljenog džipa koji je korišćen na snimanju filmskih delova, a onda su na dan izlaska dodelili svojoj igri četiri desetke na Metacriticu. Naravno, publika je to ubrzo „provalila”, i sad Jurassic Park tamo ima 3,1. A loše kritike po igračkim glasilima tek će ga zakopati – Jurassic Park je poprilično neuspeo eksperiment.

Posle Povratka u budućnost, Telltale nastavlja sa trendom postepene osrednjosti. Sada je to dovedeno do ekstrema, jer je ovo igra koja se maltene ne igra. To je interaktivni film – u pravom smislu te reči. Mislimo da je interakcija ovde višak, te da bi stvar bila mnogo bolja kad bi se zvala Jurassic Park: The Movie. Prednosti koje interaktivni film ima nad običnim filmom ovde nisu iskorišćene. Tu prvenstveno mislimo na mogućnost uticaja na zaplet – šta god da uradite ishod je isti, a razlike su samo kozmetičke.

Ova igra prilično se razlikuje od klasičnih avantura kakve Telltale obično pravi. Ne možete da pomerate lika, ne postoji inventar itd. Mehanika najviše podseća na svojevrsnu kombinaciju Heavy Raina i L.A. Noirea, samo što je Jurassic Park mnogo gori. Prvi dominantni aspekt jesu „igrive međuanimacije” – posmatrate junaka kako nešto radi i pritiskate odgovarajuće strelice kada vam igra to signalizuje kao u Heavy Rainu. Međutim, tamo ste mogli da pogrešite i da tako skroz promenite pravac radnje. Ovde greška uglavnom rezultuje smrću ili malo drugačijom scenom – recimo, lik kojeg kontrolišete neće uspeti da preskoči kamen, već će se saplesti o njega, bez ikakvih daljih posledica po radnju. To je, načelno, u redu. Prihvatili smo to, jer ako je scenario dobar, onda ćemo gledati film onako kako su to autori zamislili. Međutim, premda scenario stvarno jeste OK, ovakvih quick time scena ima previše, a sve su iste – bežite od dinosaurusa, što veoma brzo postaje repetitivno, i to je jedan od dva ogromna problema.

Ni dijalozi ne menjaju mnogo dalji tok fabule. Sem toga, nije nam se svideo ni način na koji su rešeni. Prema mišljenju autora ovih redova, Alpha Protocol je imao ubedljivo najbolji dijaloški sistem, jer je nudio samo nekoliko sekundi za odgovor – baš kao na filmu ili u pravom životu. Tako bi po defaultu trebalo da budu rešeni svi interaktivni filmovi.

Drugi ogroman problem tiče se produkcije i prezentacije, koje su prilično amaterske. Preko zastarele grafike možemo da pređemo, ali preko loše režije i animacije, očajnih uglova kamere, loše sinhronizacije govora s pokretima usana – ne možemo. Jurassic Park bi trebalo da izgleda kao animirani film. No, realnost je mnogo gora – neko kao što je Pixar ovako nešto nikad ne bi dopustio.

Tu je i traženje tragova kao u L.A. Noireu, samo bez kretanja. Pomerate pogled i tražite ikone lupe i znaka pitanja. Onda kliknete na ikonicu, vaš lik nešto zaključi, pa ako ste iskliktali dovoljno lupa, radnja se nastavlja. To je, uz dijaloge, ekvivalentno mirnijim filmskim scenama.

Sreća u nesreći je to što je scenario prilično dobar. Telltale je ovog puta odradio mnogo bolji posao nego s Povratkom u budućnost. Doduše, neuhvatljivi duh „Povratka u budućnost” veoma je teško uhvatiti, a za „Park iz doba jure” potrebni su vam samo lepo profilisani (mada stereotipni) likovi i malo visprenog holivudskog dijaloga. Ovde je prisutno i jedno i drugo. Radnja prati grupicu koja slučajno ostaje zaboravljena na ostrvu na kome se odigravao prvi nastavak. Normalno, javlja se animozitet među likovima, dobri momci postaju loši, loši momci postaju dobri, i sve to uz stalnu dino pretnju... Da ima manje akcionih scena i da je produkcija dobra, igra bi bila u rangu drugog i trećeg filmskog nastavka, što je za jednu kompjutersku igru super (a za filmsku industriju prihvatljivo zabavni prosek). Ali, pošto morate da se borite kroz more tih akcionih scena i da uvek motrite na potencijalne strelice, uživanje je znatno umanjeno. Da je ovo pravi film, čak bismo mogli i da vam ga preporučimo. No, film traje dva sata, a igra šest-sedam. Za to vreme možete da odgledate tri kvalitetna filma. A bolje tri kvalitetna nego jedan prosečan...

Aleksandar ĐURIĆ

 
Batman: Arkham City
Call of Duty: Modern Warfare 3 vs Battlefield 3
Renegade Ops
Serious Sam: The Random Encounter
Assassin’s Creed: Revelations
The Elder Scrolls V: Skyrim
Deus Ex: Human Revolution – The Missing Link
Universe Sandbox
L.A. Noire – The Complete Edition
Costume Quest
Need for Speed: The Run
Saints Row: The Third
Dungeon Defenders
The Adventures of Tintin: The Game
Jurassic Park: The Game
Šta mislite o ovom tekstu?
Payday: The Heist
The Lord of the Rings: War in the North

...još jedno mišljenje
Posle Povratka u budućnost, i drugi deo Telltaleovog dila sa studijima Universal konačno je ugledao svetlost dana. Jurassic Park u prepoznatljivoj epizodnoj formi pokriva događaje iz prvog filma, ali iz perspektive novog seta likova koji će prisustvovati dobro poznatim scenama (ili onima koje su se desile off screen) iz svog ugla, uz tek ovlašno i sporadično pominjanje protagonista filmske verzije.
Na opšte iznenađenje, za razliku od neke očekivane point & click varijante, igra je dizajnirana u maniru prilično ograničene interaktivne slikovnice. To podrazumeva gledanje gomile sinematika odrađenih u poznatom engineu Telltalea, uz pravovremeno kliktanje na interesne zone u periodima istraživanja scena i interakcije sa drugim likovima, odnosno brze quick-time inpute u momentima kada se nešto dramatično dešava (i po pravilu uključuje nekakvu bežaniju od agresivnih reptila). Karakteristično za ove momente je to da igra ima određen nivo tolerancije na vaše greške, pa će vam često pružati priliku da nastavite sa igranjem iako ste fulali neku od reakcija.
Ono što ovakvu „igru” u velikoj meri vadi jeste odlična i prilično napeta atmosfera, kojom je u potpunosti ispoštovan i karakter samog filma. Ovo je postignuto kako sjajno aranžiranom filmskom muzikom tako i odlično i vrlo umešno izrežiranim scenama, koje uspevaju da izvuku maksimum iz jednog ovakvog, inače vrlo ograničenog i usmerenog dizajna igre.
A. DINIĆ

...još jedno mišljenje
Jurassic Park nam nudi veštu režiju, jasno profilisane i ubedljive likove, lepuškastu grafiku i izvođenje koje se delom oslanja na Dragon’s Lair a delom na akcione sekvence iz God of Wara. Veći deo vremena provešćete pritiskajući pravi taster u pravo vreme ili pak besomučno dobovati po tastaturi sa ciljem izbegavanja bezbrojnih čeljusti. Ostatak gejmpleja svodi se na odmaranje prstića uz razgovore i posmatranje scena – sve dok na red ponovo ne dođu jurnjava, gungula i krkljanac uz gladne dinosaure. Tu je i nekoliko izuzetno laganih zagonetaka (postavljanje rolerkoster vagona, pronalaženje pravog tunela na osnovu nacrta i osposobljavanje lifta). Avanturistima ostaje nada da će Telltale sledećim projektom (The Walking Dead) odustati od ideje o interaktivnim filmovima i vratiti se oprobanom point & click receptu. Iako zanimljiv kao eksperiment, Jurassic Park ostaje – obična kliktalica.
M. MITRANOVIĆ

Platforma:
PC, PS3, X360, Mac, iPad
Potrebno:
Pentium 4 / 1,8 GHz, 2 GB RAM-a, kartica sa 256 MB VRAM-a
Poželjno:
Pentium 4 / 1,8 GHz, 3 GB RAM-a, kartica sa 256 MB VRAM-a
Veličina:
2,6 GB
Adresa:
www .telltalegames .com /jurassicpark

62
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera