Nastavljajući tamo gde su stali sa prethodnim „hitom” Anno 1602, momci iz „Sunflowers GmbH” izradili su još jednu strateško-upravljačku simulaciju. Anno 1503 sadrži tri moda (pojedinačne misije, kontinualna igra i kampanja) u kojima uvek na početku dobijate jedan brod natovaren dobrima za izgradnju nove kolonije. Mape su gotovo redovno sastavljene od niza ostrva koja mogu biti kolonizovana ili osvojena u direktnoj borbi s neprijateljem.
Izgradnja zajednice u početku je osnovna briga a od pravilnog izbora i postavke građevina često zavisi uspešnost u misijama. Pored brige o uspostavljanju lanca ishrane (sličan je onom u The Settlers) račun mora da se povede i o planiranju izgradnje pratećih građevina kako bi se izbeglo nezadovoljstvo naroda usled lošeg rasporeda (stambene četvrti pored fabrika nikako ne idu). Brojka od 350 različitih građevina će vam pomoći da naslutite o kolikoj se kompleksnosti radi. Razvijanje snažne armije jedan je od preduslova opstanka, ako diplomatija zakaže, a za tu svrhu postoje 14 različih jedinica i 26 poboljšanja. Pored trivijalnih morskih bitaka, tu su i pešadijski obračuni, napadi na utvrđenja (uz korišćenje zapaljenih strela, katapulteva i ostalih oruđa za opsadu) itd. Primenjena 2D grafička rešenja nikako nisu na očekivanom nivou što posebno postaje vidljivo kad se igra uporedi sa Port Royalom koji koristi sličan engine. Izvrsna ideja i postavka u pojedinim momentima prosto su uništene lošim prikazom. S ozirom da se u igri pojavljuje čak devet civilizacija (i mnoštvo geografski različitih lokacija) raznovrsnost građevina pleni, ali je grafika pregruba da bi mogla da istakne svu lepotu zamišljenog okoliša. Tu je i nepreciznost koju ćete najviše osetiti prilikom izgradnje puteva recimo, kada ćete se zapitati koje dve tačke treba da se spoje. Uz to je i animacija likova mogla da bude bolja. Zvučni efekti su korektni, ali muzika brzo dosadi. Anno 1503 ima izrazito kompleksnu filozofiju igranja koja vas, ako je ne prihvatite od samog početka, navede da odustanete od igranja. Sistem gradnje i održavanja zajednice vrlo je komplikovana rabota, često previše naporna za prosečnog igrača. Dužim igranjem stvari dolaze na svoje mesto (navika čuda čini), ali je to možda nedovoljno da privuče one koji nisu vični ovom žanru. Vladimir PISODOROV |