A Stroke of Fate: Operation Valkyrie | Pre nekoliko godina na ruskom tržištu pojavile su se dve avanture poznatog ruskog izdavača Akella – A Stroke of Fate i Dead Mountaineer’s Hotel. Obe igre privukle su pažnju ljubitelja avantura širom sveta, ali su engleske verzije, ubrzo po pojavljivanju ruskih, „otišle u ilegalu”... Tačnije, niko nije imao pojma šta se s tim zbiva. Sve do sada, kada su se igre iz čista mira pojavile na Steamu i tako iznenadile sve zainteresovane.Igrali smo A Stroke of Fate, koji je manje-više tradicionalna point & click avantura. Da razjasnimo odmah na početku – ništa to ne valja! Od avantura koje su poreklom van engleskog govornog područja autor ovih redova uglavnom očekuje lošu priču, ali i solidne zagonetke. Međutim, A Stroke of Fate fejluje svuda. Ukratko, igra je katastrofa. Radnja prati oficira Gestapoa pri kraju Drugog svetskog rata, koji je protiv Hitlera i sa strane posmatra istorijsku operaciju Valkira – pokušaj atentata na Hitlera koji je izvela grupa nezadovoljnih nemačkih oficira. Glavni lik poznaje jednog od tih oficira, ali ne zna tačno šta se tu dešava sve do samog kraja zavere. Prema tome, ako vas zanima dotična operacija, najbolje je da pogledate film „Valkira” sa Tomom Kruzom, gde je to sve prikazano na pitak i zanimljiv način.Što se scenarija tiče, veoma je nekvalitetan. Kao prvo, glavni lik je potpuna enigma, izrazito je nerazrađen, ima nejasne motive, i manje-više nema nikakvu ličnost. Kako onda da se uživite u radnju? Ne ide. Slično važi i za zaplet, koji je mnogo konfuzan i lišen bilo čega zanimljivog, jer se nalazite sa strane i nemate uticaja na one stvarno zanimljive događaje. A goru glasovnu glumu odavno nismo čuli. Zagonetke su takođe „žasu”. A Stroke of Fate spada u grupu avantura u kojima su zagonetke u službi priče (kao, recimo, u vrlo dobrim avanturama Gemini Rue i Gray Matter, ili, recimo, u Full Throttleu ako su vam draži klasici). To podrazumeva da zagonetke uglavnom nisu tu sebe radi, već služe da dalje odmotaju radnju. Nažalost, sputava ih niz propusta, prvenstveno loš dizajn. Recimo, predmet koji vam treba nalazi se kod lika koji se bez ikakve logike stvorio na jednoj od već posećenih lokacija, drugi predmet dobijate od određenog lika iako pre toga nemate nikakve naznake da je kod njega itd. Sem toga, mnoge zagonetke rešavaju se čistim principom trial & error, što je neprihvatljivo. Nema ni onih zagonetaka koje nose naziv „van kutije”, pa nema ni euforije kad ih rešite.Pored svega toga, igra je prilično neudobna. Kad god uđete na neku lokaciju dolazi do seckanja, glavni lik hoda tromo i ne može da trči, kad kliknete na neki predmet treba da prođu dve sekunde da bi se nešto desilo itd. Jedino što nam se koliko-toliko svidelo jeste povremeno zanimljiva istorijska trivija, koja uključuje detalje o raznim popularnim delima tog doba, gnusnim navikama Nemaca i tome slično. Ali, nema razloga da zbog toga nabavljate igru, bolje kupite neku knjigu na tu temu. Nadamo se da će Dead Mountaineer’s Hotel ispasti bolje kada se uskoro pojavi. To je prilično nestandardna avantura zasnovana na romanu braće Strugacki, koje smo u svetu igara prethodno sreli u rolpleju Hard to be a God. Ako niste znali, A Stroke of Fate ima i nastavak – A Stroke of Fate 2, koji se direktno nadovezuje na kraj prvog dela i odvija u Rusiji. Mada ne vidimo razlog za nastavak agonije. Aleksandar ĐURIĆ | | |

...još jedno mišljenje | Ako bismo zamislili hipotetičku klackalicu na čijoj se jednoj strani nalazi eksplozivno, revizionističko finale iz Tarantinovih „Basterdsa”, onda bi se, po toj analogiji, na drugoj strani našao A Stroke of Fate. Iako se igri ne može poreći zanimljiva ideja u vidu susreta sa poznatim nacističkim njuškama (Gebels, Himler, Miler i, naravno, Adolf himself), kao ni svojevrsni istorijsko-edukativni karakter kroz obilazak autentičnih lokacija Trećeg rajha, igra naprosto odbija dizajnom i tehničkim problemima. Smaračko obijanje ekrana i inspekcija svakog prokletog parčeta hartije, fotografije ili nekog drugog predmeta praćena je zagušujućim komentarima glavnog junaka, koji će za svaku sitnicu uredno izrecitovati čitave pasuse teksta. Ovome pod ruku ide naporno, nazadno i inertno upravljanje likom, slab odziv na vaše komande (koje će igra povremeno i potpuno ignorisati), konfuzne kontrole prilikom inspektovanja/upotrebe predmeta i sveopšta usporenost i monotonija koja leči i najakutniju nesanicu. | Pored relativno zanimljive tematike, verno dočaranog vremenskog perioda koji igra opisuje i sporadično interesantno odrađenih detalja (retrospektivno igranje kroz flešbekove radi prikupljanja određenih informacija, na primer, mada ni ono nije bez falinki), A Stroke of Fate će zadovoljiti samo pasionirane i nekritične ljubitelje tema iza Drugog svetskog rata, kao i P&C avanturiste koji igraju apsolutno sve što im dopadne šaka. | A. DINIĆ |
|

...još jedno mišljenje | Za razliku od Undercover: Operation Wintersuna, sa kojim deli žanr i isto vreme odigravanja radnje, A Stroke of Fate je igra čijoj se izradi pristupilo na mnogo ozbiljniji način. Primetan je trud autora da igru učine istorijski autentičnom i da se na ozbiljan način pozabave stvaranjem onakve atmosfere kakva je zaista vladala četrdesetih godina u nacističkoj Nemačkoj. Operation Valkyrie uspešno rekreira ovaj turobni period ljudske istorije vešto se poigravajući činjenicama – što istorijskim, što izmišljenim. U smislu naracije, zagonetaka i interfejsa, A Stroke of Fate je školski primer dobre avanture, a jedino što može zasmetati (a ne može se opravdati datumom nastanka) jeste nedostatak „širokih” rezolucija, te prilično loša skeletalna animacija likova. | M. MITRANOVIĆ |
|

...još jedno mišljenje | Odlična ideja sa neubedljivom realizacijom. Evolucija morala i svesti SS oficira, koji od neutralnog profesionalca postaje učesnik u zaveri da se ubije Hitler jednostavno nije dovoljno ubedljiva niti zanimljiva. Literarni aspekt igre je relativno OK, ali kriminalna glasovna gluma, tako karakteristična za igre proizvedene u istočnoj Evropi i bivšem SSSR-u, stoji u potpunom neskladu sa ozbiljnošću situacije. Igri najviše nedostaje realnog osećaja palpabilne teskobe, koji prirodno očekujemo od igre prepune crnih kožnih mantila, šapki i šmajsera. | M. KUZMANOVIĆ |
|

Platforma: | PC | Potrebno: | Pentium 4 ili Athlon / 2 GHz, 1 GB RAM-a, grafička kartica sa 256 MB VRAM-a – GeForce 4 ili Radeon 9500 | Poželjno: | 2 GB RAM-a | Veličina: | 1,27 GB | Adresa: | en .akella .com /Game .aspx ?id =20 |
|

|