TEST PLAY<>
112011<><>

The Cursed Crusade

The Cursed Crusade je očajna igra. Nekako nam se čini da je popularnost ovakvih igara (a to su krstaške akcione sa natprirodnim elementima) obrnuto proporcionalna njihovom kvalitetu – što ih više ima, to su sve gore. Prvo smo imali odlični Assassin’s Creed, onda nezanimljivi Prvi templar pre nekoliko meseci, a sada The Cursed Crusade.

Prvi loš znak bilo je neiskustvo tvoraca iz francuskog Kylotonna, koji su dosad radili na „besmrtnim klasicima” kao što su My Secret Garden i Little Folk of Fairy. Em je scenario loš, em očigledno nisu imali para da po raskoši isprate, recimo, braću iz Ubisofta. Dobro, ni Creed nema neku priču (sem prvog dela – on je vrlo dobar po tom pitanju), ali je to sve izuzetno bogato producirano. A The Cursed Crusade se trudi da imitira Holivud i pritom ispada smešno.

Priča prati mladog krstaša Denca, koji... Hm, kolje druge ljude? Stvarno, priča je toliko konfuzna da čoveku treba tridesetak sekundi da se seti o čemu se tu zapravo radi. U scenario je strpano milion događaja, a svi su nabacani haotično i nerazrađeni su. To pogotovo važi za motive likova. Često nismo imali pojma protiv koga se bijemo i zašto. Tragično je to što međuanimacija ima baš mnogo. Maltene koliko i tuče.

I da je scenario dobar, ko zna da li bismo mu uopšte i dali šansu. Dosadni dijalozi često nasilno i neuspešno pokušavaju da deluju kul. Glavni lik je previše generičan i zvuči kao robot, ali ne na simpatičan način već potpuno bezdušno. Drugi glavni lik Esteban je bolji, ali samo zato što je nenamerno smešan pošto podseća na Mačka u čizmama iz „Šreka”. Ali džaba, i on veoma brzo dosadi.

The Cursed Crusade je punokrvna makljaža u trećem licu, nešto kao Blade of Darkness ili Rune. Sve je lepo zamišljeno – otključavamo komboe, primenjujemo ih na protivnicima... Međutim, problem nastaje onda kad shvatimo da u stvari nema potrebe za upotrebom komboa, i da se sve svodi na manijakalno drndanje levog i desnog tastera miša. Najnovije što smo igrali a da je slično jeste Garshasp, koji je dobar. Na primer, u Garshaspu su neprijatelji jedinstveni i drugačije se ponašaju. Da bismo ih pobedili, stalno smo morali da koristimo različite komboe u zavisnosti od vrste protivnika, tako da smo u svakom trenutku morali da držimo uključen mozak. U tome i jeste draž. Međutim, The Cursed Crusade je igra u kojoj samo idemo i mlatimo, što dosadi posle otprilike 12 sekundi.

Kamera je mnogo troma (za razliku od God of Wara, ovde možemo da je pomeramo). Zamislite sledeću situaciju: obračunali ste se sa jednom najezdom protivnika, s leđa stiže nova grupa, pa biste da im krenete u susret. No, kamera ne deli vaš elan. Flashforward pet sekundi – uspeli ste nekako da se okrenete za 90° i za to vreme popili udarce u bok. Ajde ti udarci, igra je ionako previše laka, nego što je mnogo dosadno dok se kamera penzionerski pomera. A tek koliko to umanjuje eksplozivnost akcije...

Onda animacije. U Assassin’s Creedu, na primer, borba maltene nikada ne može da dosadi zbog prelepih animacija završnih udaraca. Tamo je sve tečno i udobno. Ovde – usporeno, krv ne liči na krv (deluje kao da protivnici umiru od trovanja kečapom or something), pojavljuju se nekakve varnice pet sekundi pošto se mačevi dodirnu...

Sledeće, nepotrebni quick time eventovi. Malo-malo eto novog. Blokiramo, hoćemo da zadamo coup de grace – quick time event. Probijamo kapiju – quick time event. Bežimo od Smrti – quick time event. Gde god pogledamo, quick time eventi! Kome je palo na pamet da je to dobra ideja u ovim količinama? Neko će da optuži konzolaše, ali ni njima ovo neće da se svidi. I Garshasp je imao quick time evente, ali u umerenim količinama, i tamo su bili zabavni.

Aleksandar ĐURIĆ

 
Rage
Dead Rising 2: Off the Record
Might & Magic: Heroes VI
F1 2011
NBA 2K12
Pro Evolution Soccer 2012
FIFA 12
Total War: Shogun 2 – Rise of the Samurai
Worms: Ultimate Mayhem
A Game of Thrones: Genesis
Driver: San Francisco
Orcs Must Die!
Two Worlds 2: Pirates of the Flying Fortress
Disney Universe
Might & Magic: Clash of Heroes
The Cursed Crusade
Šta mislite o ovom tekstu?
The Binding of Isaac
Disciples III: Resurrection
Gears of War 3

...još jedno mišljenje
Još se templarski mačevi, buzdovani i štitovi nisu pošteno ni ohladili od arkadnog kvazi RPG-a zvanog The First Templar, a svega nekoliko meseci kasnije pred nama je igra koja ga sadržinski prati u stopu. Novina koja je ubačena u formulu u ovom slučaju tiče se svojevrsnog templarskog prokletstva, koje se manifestuje prebacivanjem u nekakvu demonsku dimenziju.
U svakom drugom smislu, iz igre bujaju propusti i pogrešne odluke u dizajnu. Borbeni model je previše krut i inertan, nišanjenje samostrelom je grubo i sporo, a konstantno ćete biti prekidani napornim sinematicima koji potenciraju zbunjujuću priču, u kojoj se ne zna ni ko pije ni ko plaća. Nažalost, lista rogatih neudobnosti koje se laktaju u vreći ovim se ne završava. Sistem napredovanja i apgrejdovanja lika je previše neintuitivan i rogobatan, kamera nepotrebno menja perspektivu i kadrira likove sa strane u nasumičnim momentima, sistem borbe, razbijanja protivničkih blokova i izbegavanja udaraca je previše šablonizovan i konfuzno funkcioniše u praksi...
Eventualne svetle tačke ovog grbavog mutanta su interesantna arhitektura pojedinih nivoa i relativno uspela grafička prezentacija (kada se zaborave ukočene animacije likova), kao i neki interesantni elementi vizuelne obrade (teskture i presijavanja na oklopima i vatreno okruženje prilikom prelaska u paralenlni svet, na primer). U svemu ostalom, The Cursed Crusade spada u kategoriju „igrajte ako baš nemate šta drugo”, a došla je u pravom trenutku s obzirom na plimu hitova koji nas očekuju do kraja godine.
A. DINIĆ

...još jedno mišljenje
The Cursed Crusade je klasična hack & slash akcija bez previše mozganja i taktiziranja, ali dovoljno zabavna da izvesno vreme zadrži pažnju igrača kojima repetitivni karakter ovakvih igara ne smeta. Nažalost, postoji nekoliko stvari koje će PC igračima zadati glavobolju. Kontrole su očigledno pravljene za džojped, što se najbolnije odražava na užasno neudobno rukovanje samostrelom. Kamera nije previše fleksibilna i ne zauzima uvek najbolji položaj, a ručno pozicioniranje mišem je moguće samo kada niste u borbi, a i tada je sporo i neudobno. Da ne pati od konzolitisa, The Cursed Crusade bi bio mnogo simpatičniji... Zamasi mačem (ili bilo kojim drugim oružjem u igri) poprilično su tromi za jednu seckalicu, mada je to možda urađeno i namerno – niko ne očekuje da se teškim krstaškim mačem ili topuzom vitla kao katanom. Ništa zato, krvi ima u izobilju, a završni udarci (obično ispraćeni atraktivnim kadrom) raznovrsni su i maštoviti.
M. MITRANOVIĆ

Platforma:
PC, Xbox 360, Playstation 3
Potrebno:
Intel Core 2 Duo E4300, 2 GB RAM-a, Radeon HD 3870
Poželjno:
Intel Core 2 Duo E6600, Radeon HD 4850
Veličina:
2 DVD-a
Adresa:
www .thecursedcrusade .com

40
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera