TEST PLAY<>
042014<><>

Titanfall

Posle deset dana potpunog utapanja u Titanfall, rešio sam da subotnje popodne provedem uz Battlefield 4 multiplayer koji sam nakon nekoliko minuta stacionarne borbe u Guilin Peaksu ugasio uz moždani flatline, ne završivši Team Deathmach koji je mutirao u opšti snajpfest. Zašto se ne zabavljam kao u prethodnih 150 sati koje sam spalio u igri? Zbog bednih snajperista koji kvare zabavu? Yock! Zbog najlošije mape u istoriji franšize Battlefield? Nah! Zbog osećaja da vučem bukagije na nogama? Bingo!

Asimetrična multiplayer pucačina sa SF tematikom, smeštena u okruženje rata za nezavisnost kolonija od zle matice Zemlje – to je Titanfall.

Sloboda kretanja i radost pokreta koje nudi Titanfall silinom udarca mehaničkog gorile vraćaju čoveka na sâm početak XXI veka kad su multiplayer pucačine bile maštovitije, a njihovi autori hrabriji i skloniji eksperimentisanju. Tokom poslednjih desetak godina vojni šuteri su preuzeli kompletan primat na mainstream sceni i izbrisali sve blesave, rocketjump skakutave i druge vertikalne evolutivne elemente Unreal Tournamenta i Quakea, zakucavši igrača na jednu ravan. Evo ti puška i gledaj u pod jer za drugo nisi – nevidljivi glas odzvanja u kolektivnoj svesti! Svaki pokušaj revitalizacije ideje slobodnijeg kretanja (Section 8, recimo) završavao se u čabru jer njihovi samizdat indie developeri nisu imali ni marketinške snage, niti love za promociju svežih ideja. Paradoksalno, ali da nije bilo velikog i zlog Electronic Artsa, njihove dalekovidosti pri investiranju naslepo u ex-Infinity Ward developere i njihovih marketing dolara, svet bi bio siromašniji za predivni Titanfall.

Asimetrična multiplayer pucačina sa SF tematikom, smeštena u okruženje rata za nezavisnost kolonija od zle matice Zemlje – to je Titanfall zdudan u jednu rečenicu. Naučno-fantastični zaplet, koji je u drugim igrama rezervisan za single-player kampanju, ovde je obrađen kroz „story” multiplayer kampanju, oštro odvojenu od klasičnog multiplayera, ali suštinski identičnu njemu. Da pojasnimo... Svaka kampanjska multiplayer misija sučeljava dva tima igrača na istim mapama na kojima se igra multiplayer, uz šlagvort koji se svodi na naraciju i radio-chatter i pokoji specijalni efekat kojeg normalno nema. Multiplayer kampanja je zabavna bez obzira na teški kliše zapleta, a pri kompletiranju sadržaja za obe strane, otključaćete dve nove šasije titana, što je dodatna motivacija za ulaganje nekoliko sati.

Vršite fantastične manevre koje ste poslednji put preduzimali u Mirror’s Edgeu.

Tuce odlično dizajniranih mapa i klasični multiplayer modovi nisu ono po čemu ćemo pamtiti igru, već su to mehanika kretanja i asimetričnost koja se ogleda u promeni uloge „on the fly”, oličene u borbi za komandama titana ili van njega. Svaki multiplayer meč, osim ako igrate u modu „Last titan standing” počinjete iskakanjem iz transportera u pešadijskom, tzv. „pilot” modu u kojem ste ranjivi kao u svakoj drugoj pucačini, ali imate i mogućnost za brzo kretanje, skakanje i duplo skakanje, što čini suštinu kinetike kretanja. Mikro mlazni ranac na leđima svakog pilota omogućava uskakanje u zgrade kroz prozore na prvom spratu, dupli skok uz odupiranje u zid kojim završavate na krovu, trčanje po vertikalnom zidu i druge fantastične manevre koje ste poslednji put preduzimali u Mirror’s Edgeu. Kretanje u igri je toliko zabavno i ostavlja toliko prostora za individualnu veštinu igrača da ćete prijateljima gorljivo prenositi doživljaje iz igre uz obilno gestikuliranje rukama i nogama.

Nakon nekoliko minuta skakutavog pešadijskog života u meču, komanda će vas obavestiti da je vaš titan spreman i da čeka samo vaš pritisak na ’V’ taster. Titan je klasičan dvonožni mech opremljen snažnim oklopom, energetskim štitom i oružjem velikog kalibra. U odnosu na agilnog pilota titan se kreće kao omanji bojni brod. Za komandama titana nema skakanja, ulaska u zgrade, sakrivanja ili kamuflaže, tako da mod pešadinac/pilot nikada ne postaje prevaziđen. Bitan deo zabavne esencije Titanfalla jeste konstantna igra mačke i miša između pilota na nogama i pilota u titanima: trolovanje titana brzom promenom pozicije i plasmanom rakete svakih deset sekundi iz drugog ugla zabavno je kao i rasturanje ranjivog pešadinca salvom raketa na čistini. Titanfall je najdinamičnija pucačina koja postoji na tržištu, pre svega zbog sveprisutne asimetričnosti iskustva i taktičkih potreba koje se stalno menjaju.

Bitan deo zabavne esencije Titanfalla jeste konstantna igra mačke i miša između pilota na nogama i pilota u titanima.

Titanfall je igra s ograničenjem od šest igrača po strani (12 ukupno), što na papiru zvuči malo, ali nije. Ekspertski napravljene mape i brzina kretanja efektivno poništavaju taj limit jer pauze u akciji nema. Primera radi, Call of Duty: Ghosts je igra sa bar tri puta više „downtimea” nego Titanfall. „Gužvi” ovde doprinose i titani koji mogu da se bore u AI modu kad im pilot nije za komandama. Svaka borbena zona prepuna je AI mobova koji predstavljaju topovsko meso za skupljanje dodatnog XP-a i smanjivanje vremena za deployment titana. Ako efikasno i bez pardona tamanite NPC pešadiju, dobićete svog titana znatno ranije nego drugi igrači.

Umesto Call of Duty killstreakova, ovde postoje „Burn” karte koje osvajate ispunjavanjem izazova (challenges): u mečeve nosite maksimalno tri i dopunjavate svoj mini-špil u pauzama rundi u meču. Bonusi koje nude nisu prejaki, što apsolutno pozdravljamo. Što se tiče serverske tehnologije, umesto dedicated servera i player hostinga, ovde postoje regionalni „data-centri” koji igraju ulogu centralnog servera. To fino, kompromisno rešenje obezbeđuje jednake uslove i jednak ping za sve igrače.

Titanfall je najdinamičnija pucačina koja postoji na tržištu!

Osnovni paket zamerki koje mogu da se upute Titanfallu tiče se ograničenog arsenala i odsustva mogućnosti za vizuelno prilagođavanje vašeg lika, grba i dekala na oružju. Arsenal oružja i dodataka za pilota i titana relativno je mali u poređenju s military FPS konkurencijom: u Titanfallu, recimo, imate samo po dve opcije za automatsku pušku i automat, jednu sačmaru, dva snajpera, jedan puškomitraljez... Svako od ovog oružja ima i dve-tri opcije za nišan i isto toliko za opcionalni dodatak (veći šaržer, prigušivač...), što je siromašno (ista pravila važe i za opremanje titana). Igrači su navikli na obilje, na slatke muke oko budženja idealne pucaljke, na tonu (hell, dve tone!) opcija, od kojih ovde imaju tek 10% u odnosu na Battlefield 4. Manjak hardvera donekle kompenzuju borbene specijalke i gadžeti nalik na cloak, stim, radar pulse i druge stvari, ali prioritet FPS igrača je ipak njegova kruta alatka, sve ostalo je samo začin.

Ograničenost pilotskog arsenala dovodi do izvesnih problema s balansom: iako u igri gotovo niko ne koristi snajpere (fala gnjurcu i Petru Dobrnjcu...) zbog brzog kretanja protivnika u 3D sferi i obilja enterijera, za kvalitetnu iritaciju se brine poluautomatska sačmara koju nosi bar 70% igrača. Svi su se bojali efekta famoznog smart-pištolja s brzim lockom i samonavodećim mecima, ali u poređenju sa šotganom, njegova borbena efikasnost je minimalna. Iskreno se nadamo da će developeri regulisati ovu anomaliju i produbiti arsenal oružja i (pogotovo) dodataka za njih, ako ne putem normalnih pečeva, onda makar kroz plaćene DLC-ove (season pass za tri planirana DLC-a već je u prodaji).

Kad dostignete pedeseti nivo u multiplayeru, imate opciju za „regeneraciju” koja se suštinski ne razlikuje od „prestige” nivoa u Call of Duty igrama, ali bez beneficija osim 10% bržeg skupljanja XP-a nakon prvog „dinga„. Nivo vam se resetuje, challenges se resetuju, otključano oružje i oprema se zaključava i krećete Jovo nanovo, s „benefitom” u vidu markice ispred imena koja označava redni broj regeneracije. Moš’ misliti! Call of Duty: Black Ops II je još uvek najbolji na polju motivacije s prestige levelima: custom dekal i natpis na oružju koji protivnik vidi tokom „death kamere” FPS laiku će zvučati glupo, ali nekome ko se full unosi u svoj multiplayer hobi neće. Ovde toga, nažalost, nema ni u naznakama. Još jedna krupna stvar koja nedostaje igri jesu privatni mečevi: dok ne budu implementirani, Titanfall neće moći da se igra na turnirima, to jest neće realizovati svoj e-sports potencijal. Ako želite da igrate s prijateljima, za sada možete da ih pozovete u grupu i da zajedno igrate na jednoj strani, ali ne i jedni protiv drugih. Patch, patch, patch!

Ove zamerke tehničke i donekle sadržajne prirode valja shvatiti kao traženje dlake u jajetu dugogodišnjeg FPS entuzijaste koji svuda vidi neki problem. Titanfall je igra koju će horski pljuvati oni koji je nisu probali, šireći svoj diletantizam na forumima i u komentarima ispod tekstova. „Šta skakanje, nisam skakavac, gde je realnost, Peperidž farma se seća vremena kad je skakanje bilo SKAKANJE, a ne ovo skakanje koje nije skakanje...”. Igrači koji su je probali postaju instant konverti, što preporučujemo i vama ukoliko cenite svoje slobodno vreme, a u stanju ste da poslušate dobar savet.

Miodrag KUZMANOVIĆ

 
Titanfall
Šta mislite o ovom tekstu?
Tower of Guns
Shadowrun: Dragonfall
Hearthstone: Heroes of Warcraft
Infested Planet
The Yawhg
South Park: The Stick of Truth
Ikaruga
Year Walk
Cypress Inheritance: The Beginning
Men of War: Assault Squad 2
Rambo: The Video Game
Thief
The Last Door: Season 1
10 Second Ninja
Fractured Soul
Strider
Lightning Returns: Final Fantasy XIII

Platforma:
PC, Xbox One, Xbox 360
Potrebno:
Intel Core2Duo ili ekvivalent, 4 GB RAM, GeForce 8800 GT ili Radeon HD4770
Poželjno:
Intel Core2Quad ili ekvivalent, 8 GB RAM, GeForce GTX 560 ili Radeon HD 6950
Veličina:
49 GB
Adresa:
www .titanfall .com
Kontakt:
Extreme CC

91
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera