TEST DRIVE<>
092018<><>

AMD Ryzen Threadripper 2950X i Asus ROG Zenith Extreme

Nove glave crvene hidre

Ofanziva na tržištu procesora koju je AMD započeo predstavljanjem prve generacije Ryzen modela, a koja se ubrzo prenela i u najviši segment desktop konfiguracija i od koje se Intel još nije oporavio, sada se nastavlja. Bitku u broju jezgara AMD je dobio već u prvoj rundi, a sada je odlučio da lestvicu podigne na toliko visok nivo, da će svi dosadašnji desktop procesori pored njih delovati kao igračke. Ipak, postavlja se pitanje svrsishodnosti tolikog broja jezgara, kome su ona potrebna i koji softver može pravilno da iskoristi njihovu moć. U narednim redovima pokušaćemo da otkrijemo je li ulaganje u ovakve zverke opravdana investicija ili je jednocifren broj jezgara i dalje dovoljan najvećem broju kućnih korisnika.

Threadripper 2

 
Novu generaciju ovih procesora čine četiri modela, sa 12, 16, 24 i 32 fizička jezgra (2920X, 2950X, 2970WX i 2990WX), odnosno duplo više logičkih. Osnovu ovih procesora čine ista Ryzen II jezgra koja se koriste i kod svih ostalih modela ove generacije, a koje smo detaljno obradili u proteklih nekoliko meseci, ali podsetimo da se novi modeli izrađuju u 12-nanometarskom proizvodnom procesu i da je AMD je uložio velik trud da smanji interne latencije između jezgara i keš memorije, ali i između samih CCX (core complex) grupa. Poboljšanje memorijskih performansi bilo je od suštinskog značaja za predstavljanje modela sa 24 i 32 fizička jezgra, kako bi njihove performanse bile na očekivanom nivou. Podsetimo se šta je bila glavna prepreka tome da ovi modeli budu predstavljeni još u prvoj generaciji.

Ono po čemu se Threadripper modeli bitno razlikuju u odnosu na ostale Ryzen procesore je četvorokanalni memorijski kontroler i podrška za ECC (error-correcting code) memoriju. Obe stavke znaće da cene zahtevni korisnici čiji posao zavisi od brzine i tačnosti operacija usko vezanih za RAM. Ako tome dodamo i podršku za module koji rade na preko tri gigaherca, jasno je da bi memorijske performanse Threadrippera trebalo da budu izuzetne. A zašto samo „trebalo bi” umesto „jesu”? Oko ovog pitanja podigla se velika prašina, a razlog leži u samoj arhitekturi procesora.

Naime, jezgra svakog Ryzen procesora raspoređena su u grupe od po četiri, od kojih svaka grupa čini jedan CCX (core complex). Keš memorija raspoređena je na pojedinačna jezgra (L2) i zajednički (L3) keš. Svaka od CCX grupa može da koristi samo sopstveni keš, ali zato dele pristup memorijskom kontroleru i ukupno raspoloživom kapacitetu RAM modula. Ovakav koncept doneo je vrlo dobre performanse u odnosu na ranije AMD arhitekture, ali sa povećanjem broja jezgara Threadripper procesora stvari se donekle komplikuju i priča o performansama dobija još jednu dimenziju.

Ovi procesori su zapravo derivat serverskih modela iz Epyc serije, kod kojih je svaki par CCX grupa direktno povezan sa dvokanalnim memorijskim kontrolerom, što u zbiru čini osmokanalni memorijski kontroler, jer su još u prvoj generaciji imali po osam CCX grupa. Modeli kod kojih su sva jezgra u svim CCX grupama bila uključena tako su imala 32 fizička jezgra. Proizvodnja ovako velikog broja jezgara na jednoj pločici (die) silicijuma verovatno je tehnološki previše komplikovana i skupa, pa se AMD odlučio da ona budu smeštena na dve, fizički odvojene pločice, koje će činiti jedan procesor. Sličnu praksu mogli smo da vidimo pre desetak godina kod Core 2 Quad procesora, koji su bili sastavljeni od dve pločice sa po dva jezgra. Kod njih se komunikacija odvijala putem, sad već zaboravljenog, North bridgea, a Threadripper procesori koriste internu magistralu koju je AMD nazvao Infinity Fabric. Ona omogućava relativno lako povećanje broja jezgara dodavanjem CCX grupa među već postojeće. Pritom, sva jezgra imaju pristup ukupnoj raspoloživoj memoriji.

Kod ovakvog pristupa konstrukciji procesora, problem je u tome što svaka od pločica sa dve CCX grupe raspolaže sopstvenim dvokanalnim memorijskim kontrolerom, što u zbiru daje pomenuti četvorokanalni pristup memoriji. Ipak, brzina pristupa modulima nije jednaka i zavisi od toga gde se podatak koji se trenutno obrađuje nalazi: da li u modulu koji je povezan sa memorijskim kontrolerom koji se nalazi u okviru iste pločice gde i procesorsko jezgro/jezgra koje taj podatak obrađuju, ili u modulu koji je pod kontrolom druge pločice.

Blok-dijagram arhitekture Threadripper modela 2950X i 2990WX
Ovakva problematika do sada je doticala samo serverske procesore i poznatija je kao NUMA (Non-uniform memory access). Suštinu je najlakše objasniti kroz odnos propusne moći memorije i njenih latencija. Softver kome je bitnija ukupna propusna moć, bolje performanse će prikazati u ovakvom okruženju uz četvorokanalni memorijski kontroler, ali će zato više latencije, u slučaju da se traženi podatak ne nalazi pod ingerencijom pripadajućeg memorijskog kontrolera, znatno uticati na programe koji više vrednuju brzinu pristupa podacima. Za razliku od serverskog softvera, većina programa napisanih za klasične desktop mašine se ne snalazi baš sjajno u NUMA okruženju, jer nije ni predviđena za rad sa takvim hardverom. Zbog toga je kod Threadripper procesora moguće prilagoditi pristup jezgara memoriji u zavisnosti od potrebe. U Game režimu, procesor efektivno radi u dvokanalnom režimu i jezgra sa jedne pločice pristupaju memoriji samo sa sopstvenog kontrolera, dok u Creator režimu, sva jezgra pristupaju svim RAM modulima. Takođe, moguće je isključiti i više od polovine procesorskih jezgara u slučaju kada se trenutno koristi softver koji ne može da se snađe sa tolikim brojem jezgara. Ovim opcijama pristupa se iz BIOS-a ploče, ili iz namenskog softvera pod Windows okruženjem, ali njihova upotreba nije moguća u realnom vremenu, već zahteva ponovno pokretanje sistema, što baš i nije elegantno rešenje.

U novoj generaciji Threadripper procesora, detalji vezani za NUMA dodatno se komplikuju kod dva jača modela, jer dve od ukupno četiri pločice na kojima se nalaze po dve CCX grupe uopšte nemaju sopstveni memorijski kontroler, niti direktan pristup RAM modulima, već podacima pristupaju posredno. Iako su u ostalim detaljima identični serverskim rođacima iz Epyc serije, četvorokanalni memorijski kontroler i nemogućnost direktnog pristupa svih grupa jezgara znatno im ograničava performanse. Zato se ta jezgra nazivaju još i compute jezgrima i prediktor u okviru procesora im dodeljuje zadatke tek kada su sva primarna jezgra već uposlena do maksimuma. Zbog toga je, već pomenuto, snižavanje latencija koje je postignuto sitnijim proizvodnim procesom i unapređenjem arhitekture, bilo od presudnog značaja kako bi dalje povećanje broja jezgara uopšte i imalo smisla, a da se zadrži kompatibilnost sa postojećom platformom.

Ostala unapređenja odnose se na proizvodni proces iz kog nastaju kvalitetniji tranzistori, zbog čega im je omogućeno da na istom radnom taktu troše manje struje i manje se zagrevaju. Kako su u prvom planu bile performanse, a ne niža potrošnja, logično je da je unapređen i sistem za određivanje visine radnog takta procesorskih jezgara, koji je sada nazvan Precision Boost 2. Ovaj mehanizam se stara da svako jezgro radi na maksimalnom taktu koji je u okvirima definisane potrošnje struje, u zavisnosti od trenutnih potreba. Tako, recimo, neće samo jedno ili dva jezgra boostovati na maksimalne vrednosti ukoliko postoji potreba da i druga jezgra daju svoj doprinos uz viši radni takt, već će njihove brzine biti određene na način koji najviše odgovara operaciji koja se trenutno izvršava.

S tim u vezi je i XFR 2 (Extended frequency range) sistem, koji jedno ili više jezgara ume da potera i van specifikacijama propisanog takta i potrošnje, ukoliko je njihova temperatura niža od 60 stepeni, čak i u situacijama kada ukupna potrošnja procesora prevazilazi TDP specifikacije, koje su i pored visokih vrednosti, vrlo optimistično deklarisane. Da se razumemo, ovi procesori su vrlo gladne zverke koje i u idle režimu troše podosta energije za današnje standarde, a u slučaju da pokušate da ih malo overklokujete, preteraće pola kilovata kao od šale i pritom namučiti i najbolje kulere. Pogledajmo i jedan od malobrojnih modela ploča koji mogu da napoje ovako žedne zverke.

Asus RoG Zenith Extreme

Za razliku od mainstream serije čipseta za Ryzen II modele procesora, AMD za drugu generaciju Threadrippera nije spremio novi, koji bi se makar na papiru razlikovao od dosadašnjeg. Tako je i dalje u opticaju identična X399 oznaka, te nema dileme da li će već postojeći modeli ploča raditi i sa novim procesorima.

Možda deluje paradoksalno, ali najbolji modeli ploča sa X399 čipsetom u nazivu obično imaju „Gaming” ili na drugi jasan način potencijalnom kupcu stavljaju do znanja da su najbolje što jedan igrač može da ima. Ovako nelogičnu odluku zdušno podržava i sam AMD, koji svuda provlači priču o Threadripperu kao ozbiljnoj gejmerskoj platformi. Platforma svakako jeste moćna i ozbiljna, ali za igranje je čist overkill, a čak nije ni najbolje rešenje za tu namenu, pored toga što je daleko od pristupačnog. U svakom slučaju, Asus je svoj deo posla obavio odlično i ponudio vrhunsku ploču, pritom ne zaboravljajući da je etiketom „ROG” nesumnjivo svrsta u sam vrh ponude, uz isto takvu cenu.

Naponsku sekciju čini osam faza, ali njihov relativno skroman broj ne bi trebalo da zavara, jer su sve komponente preuzete sa serverske platforme, što znači samo jedno – beskompromisni kvalitet i pouzdanost. U tome pomažu i masivni hladnjaci međusobno povezani toplotnom cevi, koji ne zauzimaju previše mesta oko procesorskog podnožja, i koji su dodatno potpomognuti 40-milimetarskim ventilatorom koji je skriven ispod oklopa zadnjeg panela i koji toplotu odvodi van kućišta. Elektromagnetno izolovani i mehanički ojačani PEG slotovi pune dužine postali su standard na boljim pločama, pa su primenjeni i ovoga puta, ali je oklop izostao sa DIMM slotova.

Kada već pominjemo DIMM slotove, kojih je ukupno osam, po četiri sa obe strane procesorskog podnožja, pomenimo i zanimljiv detalj koji Asus naziva DIMM2. Iako izgledom neodoljivo podseća na klasičan memorijski slot, ovo je zapravo jedinstveno izveden interfejs u koji je moguće smestiti adapter koji može nositi jedan ili dva M.2 SSD uređaja. Time se štedi prostor na matičnoj ploči i obezbeđuje znatno bolje hlađenje ovih uređaja u odnosu na njihova uobičajena mesta, između PCI-E slotova ili tik uz procesor. Ploča raspolaže još jednim M.2 slotom koji deli hladnjak sa čipsetom i na prvi pogled je teško primetan. Sva tri M.2 slota podržavaju brzine u skladu sa PCI-E 3.0 x4 standardom, ali, nažalost, mogućnost formiranja RAID nizova uz pomoć M.2 uređaja ne postoji. RAID nizove moguće je formirati samo sa klasičnim SATA uređajima, a podržano ih je šest. Na ploči se našlo mesta čak i za (nikada zaživeli) U.2 konektor.

Mrežna podrška vrlo je bogata i svodi se na klasičan Intelov I211-AT gigabitni mrežni kontroler koji je integralni deo ploče, a zatim i na integrisanu bežičnu mrežu izvedenu po 802.11ad standardu, sposobnu za prenos podataka brzinama do 4600 megabita po sekundi. I, kao vrhunac, uz ploču se isporučuje i Areion, posebna mrežna kartica koja podržava brzine od 10 gigabita po sekundi. Naravno, softver za prioritizaciju mrežnog (gejmerskog) saobraćaja se podrazumeva.

Zvučni sistem sastoji se SupremeFX S1220 zvučnog procesora, koji zapravo predstavlja derivat dobro poznatog Realtekovog ALC1220 čipa, potpomognutog Nichicon Gold audio-kondenzatorima i ESS Sabre 9018Q2C pojačalom za slušalice. Audio-konektori nisu pozlaćeni, ali umesto višebojnih plastičnih prstenova koji služe za lakšu identifikaciju zvučnih kanala, raspolažu LED osvetljenjem koje različitim bojama označava gde se priključuju prednji, gde bas, a gde ostali zvučnici surround sistema. Potpuno bespotreban detalj, a ni ostatak audio-sekcije nije na nivou ploče. Ako već zvučni procesor nije mogao da bude neki Creative čip, jer je Sound Blaster direktna konkurencija Asusovim zvučnim karticama, mogao je makar neki Xonar da se nađe na ploči ove klase. Takođe, ploča ne raspolaže ni DAC-UP USB portovima, što je postao standard i na mnogo slabijim i jeftinijim modelima više srednje klase.

Mršaviju zvučnu podršku, Zenith svakako nadoknađuje bogatom overklok sekcijom koja obuhvata čak i opcije koje se koriste isključivo pri ekstremnom overkloku, uz korišćenje tečnog azota. Ipak, većini korisnika će od daleko većeg značaja biti opcije za pomoć pri klasičnom overkloku, jer Threadripper raspolaže sa toliko različitih parametara da će i najiskusnijim overklokerima mnogi od njih biti totalna nepoznanica. Srećom, Asusovi inženjeri su mislili i na obične smrtnike, pa će zato automatsko podešavanje vrednosti većine parametara gotovo svakome biti dovoljne da izvuče maksimalne rezultate za svakodnevnu upotrebu. Uostalom, overklok margina Threadrippera, i generalno svih procesora Ryzen generacije, nije naročito visoka, tako da se od svakog primerka mogu očekivati gotovo identični rezultati, pošto koja desetina megaherca potencijalne razlike svakako ne čini bitnu razliku u performansama.

Da bi overklok bio uspešan, neophodno je i kvalitetno hlađenje, a Zenithova podrška je po ovom pitanju zaista sjajna. Ploča nudi pet konektora za ventilatore, uz dodatnu pločicu na koju je moguće povezati još tri, sa pripadajućim termalnim senzorima za svih osam ventilatora, ukoliko korisnik želi da njihova brzina zavisi od temperaturnih očitavanja po sopstvenom izboru. Svi konektori podržavaju i klasične i PWM ventilatore, a prateći softver nudi vrlo bogat spektar finih podešavanja režima rada svakog od ventilatora ponaosob.

Naravno, sumanuti trendovi nametnuli su uvreženo mišljenje da nijedna ploča ne može biti svrstana u gejmersku ako ne raspolaže višebojnim LED osvetljenjem. Ni ovaj model tu ne zaostaje, naprotiv, nudi jedan od tehnički najsloženijih sistema LED osvetljenja koji Asus naziva Aura. Beskrajna podešavanja nezavisno kontrolisanih zona na samoj ploči, mogućnost dodavanja LED traka, pa još i mogućnost sinhronizacije svetlosnih efekata sa drugim komponentama koje nose „RoG” etiketu, možda zaista i imaju efekta i nailaze na odobravanje kod nekih korisnika, ali kod nas apsolutno ne. Zenith, iako zaista odličan, ionako je preskup, tako da Aura ne doprinosi njegovoj pristupačnosti. Uostalom, možda je to i bio cilj, da bude san mnogih, a java malobrojnih, koji je sa cenom koja na našem tržištu iznosi gotovo 650 evra, svakako postignut.

Nikad previše snage

Model procesora koji smo testirali nosi oznaku 2950X i menja svog prethodnika, model sa oznakom 1950X. Iako je stariji model bio najjači Threadripper procesor prve generacije, njegov naslednik je po broju jezgara tek na trećem mestu, tj. pretposlednji. U suštini je preslikan 1950X, sa nešto višim osnovnim i Turbo vrednostima radnog takta, a sve zahvaljujući sitnijem proizvodnom procesu i unapređenoj arhitekturi.

Uprkos tome što je ovo već druga generacija procesora sa dvocifrenim brojem fizičkih jezgara, i dalje su retki programi koji pravilno skaliraju zadatke i raspoređuju ih ravnomerno na sva procesorska jezgra kada ih ima u ovolikom broju. Zbog toga smo tokom testova retko viđali visok procenat zauzetosti svih procesorskih jezgara, čak i u sintetičkim testovima. Jedino je softver koji spada u profesionalna rešenja uspevao da se snađe sa resursima kojima Threadripper raspolaže. Tako je svoj pun potencijal uspevao da prikaže u video-obradi, a u renderingu je prosto briljirao i s lakoćom nadmašivao rezultate koje postižu neki od skromnijih modela profesionalnih grafičkih kartica. Naravno, aspekti primene Threadrippera mnogo su raznovrsniji, ali ovo su samo neki od primera u kojima je „oduvao” konkurenciju. Opet, zbog ranije pomenutog memorijskog kompromisa zahvaljujući NUMA koncepciji, ovi procesori mogu da budu i osetno sporiji u odnosu na modele sa znatno manjim brojem jezgara. Photoshop je jedan od tipičnih primera. Igrama se nismo bavili, jer ma šta AMD i proizvođači ploča trućali na tu temu, Threadripper nije igračka, već alatka za ozbiljan rad.

Kada je overklok u pitanju, tek nešto malo preko četiri gigaherca na svim jezgrima je realni maksimum koji se od njih može očekivati i to uz vrlo ozbiljno hlađenje, jer čak i bez overkloka, najskuplji vazdušni kuleri predstavljaju tek minimum koji može da ohladi ovakva čudovišta.

• • •

Threadripper je i u svojoj drugoj iteraciji uspeo da nametne sopstveni tempo i konkurenciju ostavi zbunjenom i nespremnom. Intel još uvek ne uspeva da mu se približi performansama, a o cenovnoj razlici da i ne govorimo. Model 2950X je brži i za čak 100 zelembaća jeftiniji od svog prethodnika, tako da ako je neko na prvu generaciju Threadrippera i gledao sa podozrenjem, sada zaista više nema opravdanja da uopšte i razmatra konkurentske modele, makar dok se ne pojave neki novi ili barem postojeći debelo ne pojeftine.

Vladimir TRAJKOVIĆ

Performanse1950X2950X
SiSoft Sandra 2016
Floating point [GFLOPS]376.31401
Multimedia performance [Mpix/s]502.91613.88
AES256 Encryption/decryption [GB/s]23.9224.67
Asus RealBench 2.2
Image editing [score - s]97798 - 88s102094 - 84s
H.264 Video encoding [score - s]308452 - 39s329911 - 36s
Heavy multitasking [score - s]145698 - 67179179 - 55s
Maxon Cinebench
R11.5 CPU Single; Multi [score]1,69; 25,361,87; 27,07
R15 CPU Single; Multi [score]162; 2976171; 3490
Aida64 Memory benchmark
Read [MB/s]85145100811
Write [MB/s]8821598849
Copy [MB/s]7594490343
MaxxMEM 1.99
Read [MB/s]2780734809
Write [MB/s]2870428465
Copy [MB/s]2780729116
LuxMark 2.0
Room615792
Sala15011703
LuxBall HDR1285014206
LuxMark 3.0 (OpenCL; Native C++)
Hotel lobby1224; 20021269; 2407
Neumann3745; 52983890; 5735
LuxBall HDR4405; 62004745; 7035
 
AMD Ryzen Threadripper 2950X i Asus ROG Zenith Extreme
Šta mislite o ovom tekstu?
Gigabyte B450 Aorus Pro
NZXT H500
Gigabyte Aorus RGB Memory 2 × 8 GB DDR4 3200
Silicon Power A55 128, 256 i 512 GB
EnerGenie EG-WCQI-02 bežični Qi punjač
Sony WI-C300 i Plantronics Voyager 6200 UC
LG ProBeam HF80JG
Energy Sistem Music Box 5, Music Box 7 i Music Box 9 Multicable
Microlab M-600U
Dell P2719H
Gembird KPD-U-01, KPD-UT-01 i KPD-W-01 numeričke tastature
Gembird GMB-I8 Plus Viboton
Prestigio Roadrunner Cube (530W), Roadrunner 325 i Roadrunner 545GPS
Netgear Orbi RBK23 (AC2200)
D-Link DSP-W115 Smart Plug

AMD Ryzen Threadripper 2950X
Radni takt:
3,5 GHz (4,4 GHz Turbo)
Broj jezgara:
16/32 (fizička/logička)
Podnožje:
TR4 (LGA 4094)
Keš memorija (L2+L3):
8+32 MB
Memorijski kontroler:
Quad channel DDR4 2933 MHz, podrška za XMP profile, podrška za ECC module
Ostalo:
12 nm, TDP 180 W, 60+4 PCI-E linije, direktna veza ka 7 PCI-E uređaja
Proizvođač:
AMD

Asus ROG Zenith Extreme
Čipset/podnožje:
AMD X399/TR4
Memorija:
DDR4 (ECC opciono), 8 slotova, maksimalno 128 GB / 3600 MHz, Quad channel
Napajanje i naponska sekcija:
1 × 24-pin ATX, 2 × 8-pin EPS 12V, 8-fazna naponska sekcija
Slotovi za proširenje:
4 × PCI-E 3.0 x16 (x16/x8/x16/x8), podrška za četvorostruke SLI ili Crossfire konfiguracije, 1 × PCI-E 2.0 x4, 1 × PCI-E 2.0 x1, 1 × M.2 PCIe/SATA x4 110 mm + 2 opciona na posebnom nosaču (110 + 80 mm), 1 × U.2, 6 × SATA 3 (6 Gb/s)
USB:
2 × USB 3.1 (tip A i C) na zadnjem panelu + 2 opciona USB 3.1 tip A i C na internim konektorims, 8 × USB 3.0 na zadnjem panelu + 4 opciona na internim konektorima, 2 opciona USB 2.0 na internim konektorima
Mreža:
1 × Intel I211-AT Gigabit LAN, 1 × Areion 10G LAN (dodatna kartica), Wireless 802.11ac+ / WiGig 802.11ad 60 GHz
Zvuk:
SupremeFX S1220, Nichicon audio kondenzatori, podrška za 7.1, optički izlaz, ESS9018Q2C namensko pojačalo za slušalice
Hlađenje:
aktivno hlađena naponska sekcija, pasivno hlađen čipset, 5 + 3 × PWM konektori za ventilatore
Overklok sekcija:
naponski, reset, ReTry, Safe Boot i clear CMOS tasteri, Slow Mode, LN2 Mode, PCIe x16 Lane prekidači, status OLED displej, opcija flešovanja BIOS-a bez instaliranog procesora
Ostalo:
aluminijumski Premium 10K kondenzatori, Aura LED osvetljenje sa nezavisno podesivim zonama + 2 konektora za eksterne LED trake, EM izolovani i mehanički ojačani PEG slotovi
Dimenzije:
30,5 x 27,7 cm, E-ATX
Proizvođač:
Asus
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera