TEST DRIVE<>
082017<><>

DJI Mavic Pro + Goggles

Božanska perspektiva

Ultralake bespilotne letelice već godinama privlače pažnju, pa su se odomaćile i kod nas i svima postale poznate kao „dronovi”. Za tehnološku revoluciju koja je omogućila nastanak ovih letelica i koja je još uvek u punom zamahu, u najvećoj meri zaslužna je kineska kompanija DJI, poznata po generacijama Phantom letelica. Iako su njihovi proizvodi većinom sastavljeni od komponenata koje proizvode druge kompanije, inženjeri DJI-a su ti koji su bili dovoljno inventivni da vrhunske elektronske komponente ugrade u mašinu koja će na kraju proizvodnog procesa moći da poleti.

Na stranicama ove rubrike već ste mogli da pročitate naše utiske o nekim od letelica iz različitih Phantom generacija (SK 11/2014 i SK 6/2016), koje su zaista delovale impresivno po svim parametrima. Ipak, sa ove vremenske distance, modeli od pre koju godinu deluju toliko zastarelo da, u poređenju sa današnjim, deluju kao igračke. I dok iščekujemo petu generaciju Phantoma, DJI je uspeo da izazove pravu pometnju predstavljanjem potpuno novog modela koji malo šta ima zajedničko sa svojim prethodnicima.

Bilo kuda, dron svuda

Koliko god delovali impresivno i pružali svojim vlasnicima trenutke čiste radosti i uživanja, Phantomi baš i nisu mogli da se pohvale naročitom mobilnošću. U letenju je svako uživao, ali u logističkim pripremama teško da je iko. Gabariti ovih letelica i dodatne opreme zahtevali su namenske transportne rančeve koji su zauzimali poprilično mesta. To je naročito pogađalo ljubitelje prirode koji su u dugim šetnjama svoja leđa morali da „rezervišu” za ranac sa letelicom i opremom.

Rešenje problema ograničene mobilnosti svakako nije bilo jednostavno. Generacije Phantoma postavljale su standarde nekoliko godina zaredom i nikome se ne bi dopao korak unazad po bilo kom parametru. DJI je još jednom prevazišao i samog sebe, i sva očekivanja, i predstavio letelicu koja po svim karakteristikama uspešno parira modelu Phantom 4, ali je od njega gotovo dvostruko lakša i nekoliko puta manja.

Strogo formalno gledano, Mavic Pro je koncepcijski i dalje letelica sa četiri rotora (popularno – kvadkopter), kao i modeli Phantom serije. I u ovom slučaju je svaki rotor pogonjen sopstvenim elektromotorom, a svaki od motora direktno pokreće dvokraku elisu fiksnog koraka, s tim što je smer rotacije svake elise suprotan u odnosu na susednu. Time se eliminiše rotacija letelice oko sopstvene vertikalne ose. Elise se postavljaju po „bajonet” sistemu, laganim pritiskom nadole i okretanjem za 90 stepeni, pri čemu treba voditi računa da postoje dva para različitih elisa, od kojih se svaki par postavlja na određeni par motora koji je identično obeležen.

Ono što zaista predstavlja veliko unapređenje u odnosu na prethodne modele jeste sama konstrukcija Mavica. Pored toga što su kod njega lake legure procentualno znatno zastupljenije u ukupnom udelu materijala od kojih je sastavljen, čime je povećana robusnost i otpornost na oštećenja, tu je i još jedan, veoma bitan faktor zbog kog je Mavic toliko poseban. Naime, njegove „krake”, na čijim krajevima su rotori, moguće je sklopiti i na taj način dužinu i širinu letelice svesti na njenu trećinu. Čitav proces rasklapanja i sklapanja traje svega nekoliko sekundi, a kao vrhunac ovako sjajnog konstruktorskog rešenja izdvaja se mogućnost sklapanja i krakova elisa. Iako je proces postavljanja elisa na osovinu motora izuzetno jednostavan i brz, njihovim sklapanjem se štedi i tih par desetina sekundi, čime se vreme neophodno za pripremu drona za let dodatno skraćuje. I na tom polju Mavic postavlja nove rekorde. Uz malo vežbe, čitav proces pripreme, počev od opreme koja je spakovana u ranac, pa do poletanja, moguće je obaviti i za manje od jednog minuta.

Crkva Svetog Đorđa na Oplencu
Pored mogućnosti sklapanja i lake montaže, elise zaslužuju dodatnu pohvalu po pitanju robusnosti. Naime, Phantomi su poznati po izuzetnoj osetljivosti svojih elisa, koje su izrađene od čvrste, ali krte plastike. U praksi, to znači da i najmanji kontakt sa okolinom uglavnom podrazumeva lom kraka elise u osnovi i neminovan pad letelice. Mavic je po tom pitanju znatno robusniji jer je materijal od kog su izrađene elise znatno fleksibilniji, a sklopiva konstrukcija omogućava i visok stepen amortizovanja udara prilikom kontakta sa stranim telom. Zbog toga će Mavic ostati u vazduhu čak i ako zakači koji listić ili grančicu, ali i po koji neoprezni prst (iz ličnog iskustva – nemojte ovo pokušavati, boli).

Motori su brushless tipa (bez tzv. četkica) sa stalnim magnetom. To znači da je trenje između radnih delova svedeno na minimum i da jednostavna, ali robusna konstrukcija omogućava minimalno zagrevanje i habanje delova, pa samim tim i dug radni vek. Iako proizvođač ne navodi detaljne karakteristike, po dimenzijama se može zaključiti da su motori slabiji u odnosu na one koji su ugrađivani na Phantome. Ipak, uzimajući u obzir malu masu Mavica, izbor se čini sasvim adekvatnim, pošto, po pitanju letnih karakteristika, apsolutno briljira.

Konak manastira Koporin
Donji deo letelice ujedno predstavlja i hladnjak za glavne delove elektronike, pa u nekim situacijama ume prilično da se ugreje. Tada u akciju stupa interni ventilator koji pomaže da temperatura ostane u okviru zadatih parametara. Mavic se obično najviše ugreje kada stoji na zemlji ili lebdi u mestu. Opstrujavanje vazduha tada nije dovoljno da ga ohladi, ali zato posle malo žustrije vožnje obično bude hladnjikav. Da je bukvalno stvoren za živahnije letenje, potvrđuje i podatak da mu je više energije potrebno za lebdenje nego za horizontalni let, pri kom može da ostane u vazduhu i do tri minuta duže. A za takav zadatak je više nego dobro opremljen.

Virtuelni kopilot

Mavic raspolaže vrlo bogatom elektronskom opremom koja je zadužena za izuzetno preciznu navigaciju i detekciju prepreka. Za opštu navigaciju zaduženi su prijemnici GPS/GLONASS signala, koji funkcionišu istovremeno kako bi odstupanje od zadate pozicije bilo što manje. Pri tome se veza uspostavlja sa daleko većim brojem satelita, nego što je to slučaj kod drugih GPS prijemnika namenjenih civilnoj upotrebi, pa tako letelica najčešće prima signal od minimum desetak satelita, a neretko je cifra i duplo veća. Ipak, oba navedena sistema imaju predviđeno odstupanje od nekoliko metara, što je za finu i preciznu navigaciju nedovoljno. Zbog toga je Mavic opremljen dvostrukim redundantnim elektronskim kompasom, barometrom i visinomerom koji se sastoji od dve kamere i dva primopredajnika (koji koriste ultrazvučne talase približne frekvencije od 40 kiloherca) kako bi odredili udaljenost od podloge. Ovo rešenje je gotovo do detalja preuzeto sa Phantoma 4, a pošto se i na tom modelu pokazalo kao vrlo efikasno, nema razloga da se taj uspeh ne ponovi i u ovom slučaju.

Podsetićemo vas da ovaj navigacijski sistem letelici obezbeđuje mogućnost da autonomno lebdi u mestu sa radijusom odstupanja od 30 centimetara vodoravno i samo 10 centimetara po visini od tačke u kojoj se nalazi, sve to čak i pri vetru brzine do deset metara u sekundi. Naravno, ovo važi samo u idealnim uslovima koji podrazumevaju da se let obavlja na visini do deset metara i pri dovoljno, ali ne i previše jakoj ambijentalnoj svetlosti (više od 300 i manje od 10.000 luksa). Preko te visine akustični senzori postaju neefikasni i automatski se isključuju, a ako je previše mračno, kamere ne mogu da funkcionišu, čime letelica efektivno gubi svoja primarna „čula”.

Ograničenje vezano za intenzitet ambijentalne svetlosti odnosi se i na sistem za detekciju i izbegavanje prepreka. On je nešto jednostavniji od visinomera i, iako raspolaže istim kamerama, nema akustične senzore. U stanju je da detektuje prepreku na razdaljini od 15 metara pod uglom od 60 stepeni u odnosu na prednji deo letelice i, u zavisnosti od izabranog režima leta, može da izbegne prepreku ili da zaustavi dalje horizontalno kretanje kada se prepreka nađe na rastojanju manjem od 70 centimetara.

Navedeni sistemi treba da pojednostave upravljanje letelicom i delimičnu automatizaciju ovog procesa, a sve to u cilju obezbeđivanja što mirnije platforme za pravljenje snimaka. E, kada je reč o fotografijama i snimcima, tu se uglavnom lome koplja u diskusijama o kvalitetu Mavica naspram Phantoma 4.

Oko sokolovo

 
Za razliku od kamere koja je ugrađena na Phantom 4, ona kojom raspolaže Mavic još je manjih dimenzija i mase. Smeštena je na žiroskopski stabilizovanom nosaču, ali je po karakteristikama vrlo dostojan takmac. Senzor rezolucije 12 megapiksela sposoban je da snima video-zapise u rezoluciji od fantastičnih 4K (UHD) ili da zabeleži najsitnije detalje u izuzetno brzim scenama, snimajući brzinom od 120 frejmova u sekundi u FHD rezoluciji.

Ipak, zakoni fizike koji se odnose na optička svojstva su neumoljivi i određene karakteristike diktira isključivo veličina sočiva. Kako je kamera ugrađena na Mavic inferiornija kada su u pitanju prečnik sočiva i veličina CMOS senzora, neminovno je i da ostvaruje lošije rezultate od Phantomove kamere, što se najviše primećuje u uslovima slabije osvetljenosti. To donekle kompenzuje promenjivim fokusom, zbog koga fotografije mogu da budu oštrije, ali ta karakteristika negativno utiče na oštrinu video-snimaka, naročito pri bržem letenju, kada automatika ne stiže da dovoljno brzo fokusira sliku.

Nosač kamere (gimbal) je znatno unapređen u odnosu na prethodne generacije i obezbeđuje izuzetnu stabilnost u gotovo svim uslovima leta. Žiroskopski je stabilizovan u sve tri ose, sa vremenom odziva koje je toliko kratko da sistem reaguje skoro trenutno, čak i pri najmanjim pokretima letelice. Za razliku od Phantoma, gimbal kod Mavica omogućava bočno rotiranje kamere, ali i okretanje u stranu pod pravim uglom zarad snimanja u portrait režimu. Time je Mavic po mogućnostima snimanja znatno bliži profesionalnim letelicama namenjenim snimanju, poput Inspire serije, iako mu nedostaje mogućnost horizontalnog rotiranja kamere za 360 stepeni.

Kamera ima važnu ulogu i u navigaciji prilikom upotrebe nekog od automatskih režima leta, kada je u funkciji aktivnog senzora i letelici obezbeđuje ulazne parametre koje drugi senzori ne mogu, ali i pri posebnim režimima leta, uz pomoć dodatne opreme. O tome više u nastavku.

Puna kontrola

 
Mavicom je moguće upravljati na dva načina. Jedan od njih podrazumeva upotrebu klasične Wi-Fi veze uz kompatibilni Android/iOS uređaj, što može biti vrlo praktičan način kontrole u visoko automatizovanim režimima leta. Drugi način, onaj „pravi”, koji korisniku pruža mogućnost maksimalnog iskorišćenja letelice podrazumeva upotrebu daljinskog upravljača koji se drastično razlikuje od svih do sada viđenih DJI modela.

Izgledom neodoljivo podseća na kontroler Playstation 4 konzole, ali mu je namena, naravno, potpuno drukčija. Uprkos znatno manjim dimenzijama u odnosu na druge kontrolere, na ovom upravljaču našlo se mesta za monohromatski ekran koji je jasno čitljiv i pri najjačem julskom suncu. Na njemu su prikazani svi bitni parametri leta, kao i status letelice i svih njenih sistema. Podaci prikazani na ovom ekranu u potpunosti eliminišu potrebu za čestim traženjem istih tih podataka po ćoškovima ekrana mobilnog telefona, što po sunčanom danu ume da bude vrlo naporno i da kvari uživanje u letačkim aktivnostima.

Ipak, to ne eliminiše potrebu da neki Android/iOS uređaj bude povezan sa njim, jer će poletanje biti moguće jedino uz pokrenutu DJI Go 4 aplikaciju. Uprkos tome, mobilni telefon sada je u drugom planu i kada je vizuelno letenje u pitanju, korisnik može da se osloni na podatke koje dobija sa ugrađenog ekrana. Namerno pominjemo samo mobilne telefone, jer dimenzije upravljača ograničavaju veličinu podržanih uređaja na maksimalnu dužinu od 16 centimetara. Kontroler je moguće povezati i sa nekim tabletom, ali on svakako neće moći da se uklopi u donji, sklopivi deo upravljača koji služi kao nosač priključenog uređaja.

Za komunikaciju sa letelicom upravljač koristi potpuno novu, OcuSync tehnologiju bežične veze, koja je (uprkos istom frekventnom opsegu od 2,4 gigaherca) otpornija na smetnje i pruža veću propusnu moć u odnosu na prethodnu, Lightbridge vezu. Ono zbog čega je zaista važno pomenuti novu radio-vezu, jeste mogućnost iskorišćenja svih kapaciteta jednog vrlo interesantnog dodatka, zbog koga Mavic s punim pravom nosi sufiks Pro.

Pilotska kaciga

 
Koliko je Mavic inovativan proizvod, može da se zaključi i iz podatka da ima mogućnost upotrebe sistema čiji je idejni uzor tehnologija koja se koristi u savremenim borbenim avionima, a koja pilotu omogućava prikaz bitnih parametara na viziru pilotske kacige. Da, Mavic u spisku dodatne opreme ima i naočare (mada, zbog svojih dimenzija više podsećaju na kacigu) koje mu pružaju čitav spektar novih mogućnosti.

DJI Goggles izgledom najviše podseća na neki od popularnih VR sistema, ali sa njima nema baš nikakve veze. Ove naočare treba prikažu sliku koju kamera na letelici trenutno snima i da na taj način ulepšaju doživljaj upravljanja, ali i da korisnika poštede čkiljenja u mali ekran mobilnog telefona. Kako su dronovi predviđeni za upotrebu po lepom vremenu, jasno je da i sunčeva svetlost znatno otežava uočavanje detalja. Sve te muke nestaju uz upotrebu naočara, jer je korisnik potpuno izolovan od okolne svetlosti i može da se usredsredi na sliku koju prikazuju dva velika ugrađena ekrana.

Sekundarna uloga ovih naočara jeste reprodukcija snimljenog materijala, koju je moguće obaviti bežično, direktno sa letelice ili premeštanjem microSD kartice. Dodatno, naočare je moguće povezati sa bilo kojim izvorom koji podržava HDMI standard, pa ih je tako moguće koristiti i umesto klasičnog monitora. Ipak, u tom režimu rada ugrađeni senzori za praćenje pokreta glave neće funkcionisati, a korisnici mogu da zaborave i na bilo kakvu VR podršku, jer tome ove naočare i nisu namenjene. Ipak, one nude toliko uživanja i, što bi mlađe generacije rekle, toliki stepen „imerzivnosti”, da ni jedan VR sistem ne može ni izbliza da im priđe.

Stvarnost lepša od virtuelne

Možda se pitate šta je toliko spektakularno u gledanju slike sa kamere na naočarima, koje čak i ne simuliraju neki 3D prikaz. Upravo režimi rada čine spoj Mavica i ovih naočara tako savršenim. Nama omiljeni, ’Head Tracking Gimbal’ režim korisniku omogućava da pokretima glave kontroliše položaj kamere, potpuno nezavisno od položaja u kom se letelica nalazi. Pomenuta OcuSync tehnologija omogućava prikaz u čak 60 frejmova po sekundi, pa nagli pokreti deluju veoma realistično, kao da se posmatrač zaista nalazi na mestu na kome je dron. Priliku za takvim pogledom nemaju čak ni ptice, jer ne mogu da lebde u mestu kao što to može Mavic, pa se usuđujemo da tvrdimo da je ovo najbolja moguća perspektiva koja je trenutno dostupna običnim smrtnicima, te otud i inspiracija za naslov teksta.

Iako po našem subjektivnom mišljenju najupečatljiviji, ovaj režim je samo jedan u nizu ništa manje impresivnih. Simulacija leta aviona, praćenje konfiguracije terena, aktivno praćenje ljudi i objekata u pokretu pomoću „nišanjenja” pogledom, samo su delić mogućnosti. Prava zabava uvek je u društvu, pa je tako moguće povezati Mavic sa dodatnim kontrolerom i dodatnim parom naočara. Na taj način će neko bez iskustva u upravljanju dronovima moći da, uz pomoć iskusnijeg kolege, bezbedno usavršava pilotske veštine ili da samo uživa u vožnji. Naravno, uvek postoji mogućnost da se zarad što kvalitetnijih snimaka i fotografija uloge podele, pa da tako jedna osoba upravlja letelicom, a druga kamerom. To je moguće čak i bez dodatnog kontrolera, jer naočare raspolažu tačpedom, čiju funkciju potpomažu i dva tastera, pa je sve opcije vezane za kameru moguće kontrolisati i na taj način. Takođe, korisnik može da pristupa svim tim opcijama i preko kontrolera uz definisanje sopstvenih prečica. Mogućnosti su zaista neograničene i garantovano nikog neće ostaviti ravnodušnim.

Za kraj bismo napomenuli jedan tehnički detalj koji nekome može da deluje pomalo zbunjujuće. Mavic se isporučuje sa prozirnom, sfernom zaštitom za kameru koju je moguće ukloniti. Ako štitnik ostane na svom mestu tokom leta, kvalitet slika i snimaka biće drastično degradiran zbog refleksija koje se javljaju. Bez pomenute zaštite, snimci su besprekorni, ali su nosač i sama kamera potencijalno ugroženi prilikom poletanja i sletanja.

Naime, Mavic je znatno niži od modela iz Phantom serije i kada je na zemlji, kamera je od tla vrlo malo udaljena. Zbog toga poletanje i sletanje mogu da budu problematični i mogu da dovedu do oštećenja krhkog nosača i kamere ako se ne koristi štitnik ili ukoliko površina sa koje poleće ili na koju se prizemljuje letelica nije idealno ravna i čista. Elise znaju da podignu dosta prašine sa zemlje, koja može da se zavuče u sitne spojeve i blokira gimbal ili da zaprlja sočivo kamere, tako da je jedini način za efikasnu upotrebu van urbanih sredina poletanje „iz ruke” i hvatanje drona prilikom prizemljenja. Ovaj drugi deo je prilično zahtevan, jer Mavic nema stajni trap za koji može da se uhvati rukom, a svako primicanje šake donjem delu letelice automatski će aktivirati sistem za održavanje visine i podići letelicu, tako da bi ovaj zahvat trebalo izvoditi dovoljno brzo, ali i krajnje pažljivo, jer Mavic ume da „ožeže” po prstima.

• • •

Mavic je sjajan dron, a u kombinaciji sa naočarima pruža apsolutno savršeno uživanje svakom zaljubljeniku u letenje. Šteta je samo što će cena ovakvog paketa, uz naše monstruozno restriktivne propise koji se odnose na upotrebu ove vrste letelica, malo kome u Srbiji biti dostižna. Uprkos tome, ne možemo da se setimo ničeg boljeg što za dve hiljade evra može da se kupi.

Vladimir TRAJKOVIĆ

 
DJI Mavic Pro + Goggles
Šta mislite o ovom tekstu?
Sapphire Pulse Radeon RX 560 4GB
Antec A40 Pro i C40
MS Industrial Black Widow
Tenda F3
Tenda A9
Silicon Power Stream S06
Asus VivoBook Pro 15 (N580)
Wacom Intuos Draw i Intuos Comic
Epson EB-1795F
Vampire 500/600 i HC508 Amiga akceleratori
LG 49UJ670V
Sony Bravia A1 4K OLED HDR TV (KD-65A1)

DJI Mavic Pro
Dimenzije (sklopljen):
198 × 83 × 83 mm
Operativna masa:
734 grama
Maksimalne brzine:
horizontalna 65 km/h, penjanje 5 m/s), poniranje 3 m/s
Domet radio veze:
4 km (model za evropsko tržište) i 7 km (model za severnoameričko tržište); efektivno do 2 km
Maksimalni dolet:
13 km
Plafon leta:
teoretski 5000 m, elektronski ograničeno na 500 m
Wi-Fi režim:
maks. udaljenost 80 m, maks. visina 50 m, maks brzina 14 km/h
Dužina leta:
maksimalno 27 min, lebdenje 24 min, efektivno 21 minut
Baterija:
Li-Po, 3830 mAh, 43,6 Wh, masa 240 g, vreme punjenja ~80 min.
Ostalo:
GPS/GLONASS navigacija, sistem za detekciju prepreka, dvostruki elektronski kompas, ultrazvučni visinomer, barometar, sklopivi kraci i rotori

DJI Mavic Pro kamera
Veličina i rezolucija senzora:
1/2,3”, 12,35 MPx
Objektiv:
promenjivi fokus (0,5 m – ?), mogućnost dodavanja polarizacionog filtera, vidno polje 78,8°, f/2.2
ISO osetljivost:
100-3200 (video snimak), 100-1600 (fotografija)
Dužina ekspozicije:
1/8000 – 8 s
Radne rezolucije i format fajlova:
fotografije 4000 × 3000 px, JPEG ili DNG (Raw); video 4096 × 2160 px @ 24 fps, 3840 × 2160 px @ 24/25/30 fps, 2720 × 1530 px @ 24/25/30 fps, 1920 × 1080 px @ 24-96 fps, 1280 × 720 px @ 24-120 fps, MP4 ili MOV (MPEG – 4 AVC ili H.264 kodek) za video snimke
Tip memorijske kartice i fajl sistem:
microSD class 10 ili UHS-1 do 64 GB, FAT32 ili exFAT
Raspon vertikalnog nagiba:
od -90° do 30°
Raspon horizontalnog nagiba:
od 0° do 90°
Stabilizacija:
žiroskopska u 3 ose

DJI Mavic Pro daljinski upravljač
Radna frekvencija:
2,4 – 2,483 GHz
Baterija:
Li-Po, 2970 mAh, vreme punjenja ~60 min, autonomija ~120 min
Video link:
OcuSync, 2,4 GHz, 1920 × 1080 px @ 30 fps, 1280 × 720 px @ 30 fps, prosečna zadrška u prenosu 160 ms
Podržani uređaji:
Android 4.1.2+ ili iOS 9.0+

DJI Goggles
Masa:
495 g (naočare) + 500 g (držač)
Rezolucija i veličina ekrana:
3840 × 1080 px, 2 × 5 inča
Baterija:
Li-Po, 9440 mAh, 35,44 Wh, vreme punjenja ~240 min, autonomija ~360 min
Video link:
OcuSync, 2,4 GHz, 1920 × 1080 px @ 30 fps, 1280 × 720 px @ 60 fps, zadrška u prenosu 110 ms
Ostalo:
žiroskop, akcelerometar, blizinski senzor, podesiv obim držača, podesivost sočiva prema rastojanju između zenica, mogućnost upotrebe preko naočara sa dioptrijom, HDMI 1.4b ulaz i 3,5 mm stereo izlaz, microSD slot, bočno postavljen tačped za kontrolu naočara
Proizvođač:
DJI
Kontakt:
Josipović Trade
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera