Heroes over Europe, arkadno-akciona avio-pucaljka, kvazinastavak solidnog Heroes of the Pacifica od pre nekoliko godina, predstavlja klasičan primer prelaska s konja na magarca u svetu video igara. Ogoljen od svih režima koji nisu puka kampanja za jednog igrača i mršavi multiplayer, Heroes over Europe nema mnogo ambicija da bude nešto više od još jednog neinventivnog WWII shootera, smeštenog na začelje kolone koju čine prva igra i (naročito) serijal Blazing Angels istog izdavača. S druge strane, ako ste raspoloženi za još jedno avio-krljanje koje nije lišeno nekih svojih kvaliteta, naročito u mršavoj ponudi igara iz istog podžanra u post-H.A.W.X. eri, Heroes over Europe nije nešto čemu ne bi trebalo pružiti šansu.Mršava pričica prati tri ratna druga sa raznih strana (Britanac, Amerikanac i Novozelanđanin), koji će kroz petnaestak linearno-isprepletanih misija evocirati uspomene iz sukoba na različitim teatrima Evrope. Većina misija je predvidivog tipa, ugneždenih unutar realnih i stvarnih događaja (bombardovanje Londona, na primer), istovremeno izdeljenih u četiri eskadrilska tiera. Tugaljiva naracija o strahotama rata i emotivnom rollercoasteru svakog od tri protagonista ispričana je kroz izvrsne pokretne ilustracije, kao i kroz dokumentarne isečke montirane u vidu zapaljivih i moralpodižućih news segmenata. Heroes over Europe vam već od prve trening misije stavlja do znanja da nema zavlačenja i da se ne pretvara da je nešto što nije. Zaboravite na nelinearnu kampanju, realan letni model, bilo kakve zakonitosti aerodinamike, osećaj da ste samo maleni zupčanik u ratnoj mašineriji, taktičke mape sa rasporedom snaga ili na bilo šta drugo što ga ne bi činilo blago ukusnom ribom, u potpunosti očišćenom od simulacijskih koščica i trica. HoE je zamišljen i realizovan kao furiozno smenjivanje generično-arkadnih misionih skripti u kojima ćete, u samo jednoj prosečnoj misiji, ojaditi i na otpad poslati verovatno kompletnu vazdušnu mehanizaciju stvarnog Luftwaffea. Samim misijama bolno nedostaje inventivnosti i lucidnosti, koje su krasile Blazing Angelse, jer se misije listom svode na odlazak na mesto gde vas očekuju ciljevi (vazdušni, kopneni i oni na vodi), dok vas sve vreme rešetaju i pokušavaju da spreče protivnički lovci (koje u većini slučajeva možete i da zanemarite). Tu i tamo radićete nešto što odstupa od ovog recepta, ali ništa što nije već viđeno i mnogo bolje urađeno u drugim igrama. Zaboravite i na višestruke pozicije kamere ili kokpit sa dosadnim instrumentima, a od pokazatelja na ekranu tu su oznaka i udaljenost do cija, indikatori okolnih meta, upozorenje kada ste previše blizu tla i energetska skala koja se, verovali ili ne, obnavlja u mirnijim periodima leta. Čak ćete i opcione bonus misije odrađivati rutinski, nekada čak i nesvesno, jer su suviše integrisane sa ostatkom ciljeva i objektiva.Kad se sve ovo zanemari ili ignoriše, Heroes over Europe je zapravo natprosečno zabavna i zarazna arkadica. Osećaj tokom letenja je korektan, što se odnosi i na osećaj prilikom otvaranja vatre, a kvalitetnom rokanju doprinosi i kamera, koja se često postavlja postrance (umesto direktno iza aviona), efektno replicirajući i imitirajući uzbudljive dokumentarne snimke avio-borbi. Novina koju Heroes over Europe donosi je ace-kill mod, koji se aktivira kada dovoljno dugo držite neprijatelja na mušici nišana. Tada prelazite u nekakav usporeni režim sa cijem da što brže izrešetate hot-spotove označene žutom bojom (čime trenutno upokojavate protivničku letelicu). Od ostalih suplementa gameplayu tu su preventivno uništavanje protivničkih vođa eskadrila (što će obogaljiti efikasnost svih wingmana pod njihovom komandom), kao i hazardno obrušavanje pod oštrijim uglovima za napad na bombardere, pri čemu trpite manje štete od njihovih AA kupola (ali i rizikujete da zveknete o zemlju zbog višestrukog ubrzanja letelice). Završetkom svake od misija otključavate nove modele aviona za naredne izazove (mada je njihov izbor uglavnom predefinisan), kao i za multiplayer okršaje, a svaki od njih krasi nekoliko karakteristika (snaga oružja, brzina, agilnost i oklop), čiji se efekti i te kako osećaju na terenu. Zgodan dodatak (u prošlosti nespojiv sa ovakvim tipom igara) jeste i okidanje checkpointa nakon završetka svakog pojedinačnog zadatka, što olakšava igranje i terapeutski utiče na živce. Nažalost, prezentacija sigurno nije jedan od selling pointa igre, naročito kada se uporedi sa njenim pandanima. Tamo gde je nedostatak poligona ili siromaštvo tekstura bilo zamaskirano zamućenjima i drugim grafičkim zahvatima, ovde ogoljeno štrči (to se naročito odnosi na objekte i zgrade na zemlji, koji deluju kao gomila poslaganih kutija od cipela). Slična priča važi i za terene, koji samo sa velikih visina izgledaju pristojno, dok je manjak detalja i kvalitetne produkcije i više nego očigledan kada ste bliže tlu (naročito kad se prisetimo superiornih satelitski skenova terena iz pomenutog H.A.W.X-a). Na svu sreću, većinu vremena pažnju odvlače raznovrsni i kvalitetno odrađeni modeli aviona, koji nisu pošteđeni detaljnije grafičke obrade, što, uz solidnu pirotehniku, manje i veće skirmishe i epske sukobe na olovnom nebu širom ratne Evrope, čini prilično atraktivan prizor. Zvučni efekti i muzika ne odskaču od očekivanog, dok u grafičkom smislu svakako treba još pohvaliti već pomenute narativne vinjete, stilizovano odrađenu mapu Evrope sa izborom misija i svu prateću vizuelnu oblandu, inspirisanu motivacionim posterima i ilustracijama iz tog perioda. Aleksandar DINIĆ | | |