Kada velike holivudske zvezde pričaju o svojim najnovijim „projektima”, posebno ako u njima glume negativce, novinari često vole da im postave pitanje: „A kako je to biti u ulozi lošeg momka?”. Bez puno ustezanja svaka od tih zvezda sa sedmocifrenim honorarima kaže da je uloga protivnika glavnog junaka uvek interesantna, daje dosta mogućnosti, pruža glumcu slobodu da sprovede u delo većinu svojih zamisli i, uopšte, predstavlja zanimljivije rešenje od stereotipnog superheroja.Jedan moj prijatelj neposredno potvrđuje ovu priču rečima da igra nije igra ako ne omogućava da okusite „tamnu stranu” jer je to pravo (i jedino) mesto na kojem možete da dođete u kontakt sa svojom mračnom polovinom. Verovatno NC Soft nije imao baš njega na umu, ali su im stotine hiljada igrača sa zahtevima da se omogući igranje „sa druge strane zakona” pokrenule moždanu masu i povećale želju za dodatnom količinom zelenih novčanica. Početna ideja o projektu City of Villains trebalo je da dovede do pojavljivanja ekspanzije odnosno dodatka za City of Heroes, koji bi u priču ubacio i „žive” pripadnike kriminalnih grupacija (kompjuterski kontrolisani već uveliko postoje), ali su programeri ipak odlučili da naprave potpuni okret i predstave samostalnu, novu igru koja ni na koji način ne zahteva City of Heroes. Ipak, neka konekcija je morala biti održana pa će tako svi igrači jedne ili druge igre moći da ulaze u PvP (Player vs Player) arene i okušaju sreću u susretu sa protivničkom stranom, a ono što će se većini sigurno dopasti jeste činjenica da obe igre mogu da se igraju za cenu samo jedne pretplate, to jest za 15 dolara mesečno. Na ovaj način aktivni igrači Grada heroja dobijaju mogućnost da uz trošak kupovine City of Villainsa ne stvaraju sebi dodatne izdatke, a isti princip može naterati one koji se tek sada priključuju avanturama na „Rogue” ostrvu da isprobaju i „dobru” stranu.Većina stvari na koje ste navikli u City of Heroes prisutna je i ovde. Sistem kreiranja lika izuzetno je detaljan i omogućiće vam da napravite upravo onakvog „superzlibera” kakvog ste godinama imali u mislima, bilo da pričamo o spoljašnjem izgledu i konstituciji, specijalnim mogućnostima ili bojama i kvalitetu kostima. Tu je naravno i mogućnost pravljenja svoje baze, a izgled tajnog skrovišta za pravljenje mračnih planova zavisi isključivo od vašeg dizajnerskog duha, dovoljnog broja ideja i, naravno, količine novca potrebne da se takav HQ napravi. Ne zaboravite da ćete za „plac” morati da plaćate „kiriju” svakih nekoliko nedelja ili ćete ostati bez struje i drugih komunalnih usluga. Kada govorimo o samom osećaju tokom igranja, on se ne razlikuje preterano od onog viđenog u City of Heroes, što je, nekako, i dobro i loše. S jedne strane, sistem je dovoljno funkcionalan i, još važnije, dobro poznat igračima, ali bi ipak bilo korisno da je određeni broj propusta ispravljen kako bi ugođaj pri igranju bio još bolji. Misije ćete obavljati u dobro poznatim „instancama”, to jest mini-zonama koje su specijalno kreirane za vas i članove vaše ekipe bez mogućnosti da vas na bilo koji način ometaju neki drugi igrači ili njihovi timovi. Iako postoji nešto veći broj osnova za ove misije, već nakon nekoliko dana igranja primetićete da se sve „instance” stvaraju po slučajnom odabiru jednog osnovnog izgleda terena, uz manje promene na okolnim objektima ostvarene putem prostog mešanja i zamene pozicija. To će dovesti do toga da čak i na dvadesetom nivou posećujete vrlo slične lokacije kao i kada ste počeli igranje. Prava zabava počinje kada sa svojim likom stignete do 15. nivoa jer će tada pred vas biti postavljene znatno interesantnije misije koje sve ukupno stvaraju izuzetno zanimljive priče, obrte i dešavanja, a daju i lepe nagrade za uspešno okončanje. Ovde ćete naići i na likove visokih nivoa s kojima ćete odmeravati snage, što će biti pravo osveženje nakon velikog broja generičkih misija sa slabijim protivnicima. Svaka od njih traje oko deset minuta, što je dobro ili loše, u zavisnosti od toga kakvu predstavu o borbama i instancama u glavi imate. Pored svega pomenutog, moguće je uzeti učešće u takozvanim „strike” timovima koji će vam omogućiti da idete u nešto duže akcije i upadate na protivničku teritoriju. Ono što će vam sasvim sigurno zasmetati jeste već pomenuto ponavljanje misija i okruženja, gde će se sve na kraju svoditi na to da nekoga kidnapujete (umesto da ga spasete), nešto uništite (umesto da ga sačuvate) i slično pa City of Villains mahom podseća na bukvalnu kontru svega što ste mogli da radite u prethodniku. I iako ćete u svojim okršajima s vremena na vreme uticati na dalji razvoj čitave priče u igri, upoznavati se s likovima vezanim za radnju i slično, mahom ćete se boriti protiv mnogobrojnih vojnika ili njihovih pretpostavljenih. Ovo je još jedna loša strana igre jer većina onih koji ciljano kupe ovakav naslov žele da kao „loši momci” maltretiraju civile, uništavaju sve na šta naiđu, postavljaju zamke i eksploziv na posećena mesta i tome slično. City of Villains je „druga strana” dobro poznatog naslova City of Heroes. Da li zbog toga što je isprva planirana kao ekspanzija, tek, ova igra zaista preuzima skoro sve iz prethodnika, pod čime podrazumevamo i dobre, ali i loše stvari. Tu su generičke misije i slab uplit u kompletnu radnju igre, detaljan i dobar sistem kreiranja svog heroja, kao i veliki broj njihovih specijalnih mogućnosti, a i, moramo biti realni, zadaci na višim nivoima su izuzetno zanimljivi i svakako će vam izmamiti osmeh ili makar osećaj moći. Ipak, to svakako neće biti dovoljno da probate City of Villains ako već niste igrali CoH ili da se odlučite za ovu verziju igre ako vam se Grad heroja nije dopao. Milan ĐUKIĆ | | |