TEST PLAY
Po komercijalnom uspehu, igre iz serijala Saints Row nikad nisu mogle da se ozbiljnije takmiče sa Titanzillom kakva je Grand Theft Auto. Rockstarove brojke su nedostižne, budžeti sumanuti, standardi previsoki. Da bi se rvali s Rockstarom na njihovom terenu, autori Saints Rowa morali su da pribegnu asimetričnom ratovanju i da u svoje igre ubace nešto što GTA nema ili makar nema u adekvatnoj količini. Bizarno blesavilo. Svaka od četiri glavne Saints Row igre od 2003. do 2013. bila je luđa od prethodne, donoseći zaplete koji bi sablaznili i kreatore „South Parka”. Saints Row IV, u kom ste igrali šefa bande koji je postao predsednik Amerike, bio je vrhunac bizarnosti. U stvari, špic je ostvaren u ekspanziji Gat out of Hell, u kojoj predsednik završava u paklu i ima posla sa đavolom i njegovom kćerkom Džezabel. Saints Row je oduvek bio „boli me mozak od ovih gluposti, ali ne želim da prestanu” tip proizvoda. Iako ima oznaku PEGI 18, Saints Row je, praktično, operisan od masnih fora i simpatične besprizornosti... Kontroverze koje su mogle da prođu pre desetak godina, sada se smatraju preteranim, mahom zbog mentalno obolelih likova koji svoje frustracije kanališu na Twitteru. Bilo kakva sprdačina sa seksualnim manjinama u igrama, recimo, danas je, praktično, nezamisliva. Čak i zezanje na račun debelih ljudi, koje imamo u GTA V, smatralo bi se stravičnim tabuom. Autori novog Saints Rowa, zamišljenog kao potpuni reboot franšize, imali su praktično nemogućan zadatak - napraviti igru koja treba da zabavi i sablazni, ali da istovremeno ne trigeruje nesrećne molohe koji jedva čekaju da ih nešto uvredi. Moguća ili nemoguća misija? Naravno da je nemoguća. Iako ima oznaku PEGI 18, Saints Row je, praktično, operisan od masnih fora i simpatične besprizornosti. Doduše, trud autora da maksimalno iskoriste granice „dozvoljenog” humora treba pozdraviti, jer u igri ima nekoliko zaista dobrih momenata. Nemojte da me ovde pogrešno shvatite - nisam u potrazi za preterivanjem po svaku cenu. GTA V, recimo, nisam mogao da igram do kraja, jer me je Trevor nervirao na molekularnom nivou. Ali, duh vremena, koji kulturu drži zavezanu sa pištoljem uperenim u potiljak, takve i slične ekscese čini istorijom koja je, bar za sada, verboten. Dakle, kakav je ovaj novi, ponovo rođeni Saints Row? Komercijalan i bogato produciran, s licenciranom muzikom i puno blinga, idealan za mlađe, bubuljičave punoletnike kojima je namenjen. Igra prati doživljaje grupe preduzimljivih milenijalaca iz grada Santo Ileso, fiktivnog hibrida Las Vegasa i San Franciska, koji svoje lepršave, mada sirotinjske živote žele da obogate plodovima organizovanog kriminala. U ulozi ste njihovog nezvaničnog vođe, čiji pol, visinu, debljinu, brkove, glas i sve ostalo određujete na početku igre. Ostalo troje asistiraju u većini aspekata igre, pre svega služeći kao „motor” za odmotavanje priče. Tokom petnaestak sati, koliko će vam biti potrebno da kompletirate glavni narativni deo igre, upoznaćete ih možda bolje nego što biste želeli. Kevin, Neenah i Eli. Prvo dvoje vuku bagaž povezanosti s lokalnim bandama, sa kojima ćete uleteti u klinč tokom formiranja sopstvene krimi-imperije. Od Los Panterosa, klasične latino bande opsednute fitnesom i automobilima, gori su samo The Idols, violentni tehno-anarhisti koji „mrze establišment”. Protivteža ovim amaterima je Marshall Defense Industries, privatni bezbednosni kontraktor, koji predstavlja društveno prihvatljiv, dobro ušančeni korporativni krimi-entitet. Svaka od ovih organizacija drži svoj deo grada i ima stav prema mladom krimi-startapu koji želi da im odlomi komad krimi-pitice. Naša neimenovana, četvoročlana banda dobija ime i identitet kad se domogne baze operacija, napuštene katoličke crkve na obodu grada. Tada dobijate i opciju za strateško pozicioniranje na terenu, to jest, za postavljanje legalnih, paravan-kompanija na slobodnim gradskim parcelama. Svaki od ovih biznisa, bez obzira na to da li se radi o zabavnom parku, REPO depou, auto-servisu ili deponiji za toksičan otpad, sa sobom donosi seriju questova. Neki od tih zadataka, na primer, insurance fraud sesije u kojima se bacate ispred automobila da biste namakli štetu od osiguranja, imaju vrlo ponavljajući karakter, dok su drugi, recimo, oni koji se tiču tehno-startapa, kudikamo interesantniji, jer predstavljaju seriju testova eksperimentalnog oružja koje, potom, ulazi u vaš arsenal. Uspešno etabliran biznis donosiće vam novac po automatizmu, omogućivši vam da pokrenete nove, skuplje kompanije, kao i da uložite u nabavku egzotičnijeg oružja i njegovo, nimalo jeftino, nadograđivanje. U odnosu na ranije nastavke, pucačko-vozačka akcija deluje unapređeno. Vaš lik stiče XP i tokom igre napreduje po nivoima, otključavajući perkove, kao i aktivne i pasivne veštine koje koketiraju sa superherojštinom. Nadograđivanje oružja vezano je za dva faktora - vaš level i ispunjavanje specifičnih zadataka za svako oružje, kao u nekom Call of Duty. Kad se dobro nabudžite, nećete imati problema da se suočite sa bilo čime što vam igra servira. Još ako igrate u co-opu s drugim igračem, sve postaje možda i previše lako. Ali, opet, nije svako Qzma, rođen kao ratnik koji se smeje u lice opasnosti. Akcija u igri je, generalno, vrlo zabavna i dobro uglačana sa produkcijske strane. Čak je i prosta vožnja gradom doživljaj za sebe zbog natprosečne pažnje uložene u dizajn i bogatstvo okruženja. Na vožnju i štrapac bićete motivisani skupljanjem raznovrsnih trica, od delova zlatnog kamiona, do paleta sa narkoticima. Tu je i fabulozni dumpster diving, burlanje po kontejnerima za đubre, u kojima se kriju svakakve gluposti. Saints Row nisam igrao dovoljno dugo da bih provalio da li u igri postoji misterija nalik na mlazni ranac iz GTA V, ali s obzirom na to da se igra na momente zeza sa svojim uzorom (pre svega, preko radio-stanica), razumno je očekivati da ima dobro skrivenih easter eggova. Kad sam već kod radija, moram da primetim da se forsira hip-hop i druga moderna licencirana muzika, uz primetan manjak klasičnog roka i, recimo, kantrija. Još jedan u nizu dokaza da je igra namenjena igračima rođenim posle 2000. godine. Kao društvena satira, Saints Row je umereno mlak. Igra se, doduše, sve vreme lagano sprda s milenijalcima anarhistima i korporativnim kriminalcima, ali ne zadire dublje u problematične sfere društvenih podela u Americi. Urbani centri u priobalnim državama SAD pravi su rezervoari materijala o ljudskoj patnji i jazu između bogatih i siromašnih, normalnih i devijantnih, ali igra potpuno ignoriše svaku potencijalnu kontroverzu tog tipa. To bi bilo sasvim OK kad bi ćurak u potpunosti okrenuli ka surovom zezanju, kao u slučaju Saints Row I-IV, ali tako nešto, prethodno naglasih, nije moguće u aktuelnim okolnostima. Iako u igri ima dosta krindža, nekoliko quest nizova zaista je solidno i na momente odlično. Meni se najviše dopala serija LARP questova, u kojima pomažete Eliju da se probije u lokalnoj hijerarhiji naprednih kosplejera. Kartonski oklopi, kulise, nerd humor i fiktivno oružje u pseudo Mad-Max okruženju doneće vam bar dva sata simpatične, budalaste zabave prepune dobrih fora. Trud uložen u fiktivne animacije napada i upotrebe plastičnog oružja zarad samo jedne serije questova prilično je velik. Šteta što ovakvog sadržaja nema više, jer on predstavlja najbližu tačku dodira novog Saintsa sa bizarnošću ranijih nastavaka. Da li Saints Row vredi cene od šezdeset evra? Obavezni deo single-player kampanje potrajaće vam svega petnaestak sati, nakon čega sledi špica, posle koje se vraćate u grad da zakopčate stvari koje su vam preostale. To vam može pojesti još dva puta toliko vremena, možda i više od toga - grad je ogroman, a biznisi koje možete da postavljate i razvijate još veći. Ako spadate u igrače koji se lože na otključavanje garderobe i modifikovanje vozila, bićete na sedmom nebu, jer Saints Row nudi TONU sadržaja na tu temu. Iako nema online komponentu u formi GTA V, Saints Row donosi mogućnost kooperativnog igranja, što, takođe, nije za bacanje. Sve u svemu, s obzirom na globalnu atmosferu gej inkvizicije u kojoj su morali da rade, autori su obavili solidan posao. Ne epohalan, ne nezaboravan i nadistorijski, ali sasvim upotrebljiv. Potrebno: Core i3-3240 / Ryzen 3 1200, 8 GB RAM, GeForce GTX 970 / Radeon RX 480, Windows 10 64-bit Poželjno: Core i7-6700K / Ryzen 5 1500X, 16 GB RAM, GeForce GTX 1070 / Radeon RX 5700, 8 GB VRAM, Windows 10 64-bit Ova igra je: reboot akcionog open-world serijala Platforma: Windows Veličina: 50 GB Studio: Deep Silver Volition Izdavač: Deep Silver Adresa: saintsrow.com PEGI: 18 69 Naš video: i.sk.rs/358664
|
||||||||||
Najčitanije
Igre
Telefoni
Hardver
Softver
Nauka
Microsoft Majorana 1 Kvantna topologija Topološki kvantni računar otporan je na uticaj kosmičkog zračenja, ali i dalje mora da se ohladi skoro do apsolutne nule... AMD Ryzen 9 9950X3D Jedan, da svima vlada Ako vam je potreban najbrži procesor, i za igranje, i za ozbiljnije zadatke, Ryzen 9 9950X3D nema konkurenciju... Gigabyte GeForce RTX 5070 Ti Aero OC 16G i GeForce RTX 5070 Ti Gaming OC 16G I za kreativce, i za igrače Sasvim sposoban da se nosi sa 4K rezolucijom u svim igrama i pruži sasvim pristojne performanse, dok u 1440p apsolutno blista... Asus ROG Strix Scar 18 (G835LX) Fantastična zver i kako je kupiti (3) Laptop namenjen onima koji „ne žale pare” da imaju ono što je trenutno najbolje i najbrže... Deset najboljih Microsoft PowerToys alatki Najbolji od najboljih PowerToys Run je alatka kojoj treba da se okrenete ukoliko vam sistemska rutina za pretragu ne odgovara... Apple iPhone 16e Malo muzike za mnogo para Problem nije samo cena i slabiji grafički podsistem, već i trajanje baterije... Cemu 2.6 Wii U emulacija Cemu omogućava pokretanje i privođenje kraju oko 57 procenata igara „napisanih” za Wii U... .rs: nove usluge eUprave - novi propisi - najava 5G Mnogo eNoviteta U novom esDnevniku roditelji će dobijati notifikacije za ocene i izostanke... Trgovinski rat Istoka i Zapada Velika igra, nesagledive posledice Kao u igri „kukavice”, dve supersile kreću se velikom brzinom jedna prema drugoj, izazivajući drugu da prva skrene... South of Midnight Magična igra koja izgleda kao živa bajka, animirana u stilu filmskog serijala „Spiderverse”... |
||||||||||