TEST PLAY<>
112005<><>

Quake 4

Plain vanilla. Simpatičan anglosaksonski pridev za koji u srpskom jeziku ne postoji bolja analogija od prosto k’o pasulj. Pojam podrazumeva bazičnost i odsustvo složenih atributa kod predmeta, ljudi, životinja, vanzemaljaca i igara, etiketirajući recipijenta drugoligaškim atributima. Mislim da već lagano naslućujete kuda vodi ovaj uvod...

Quake 4 je igra koja vas može iznenaditi/potresti/zapanjiti jedino u slučaju da ste prethodnih pet godina proveli u zamrzivaču ili zatvoru. Harmonika preupotrebljivanih konvencija, klišea, hiljadu puta viđenih gameplay elemenata upakovanih u zavodljiv i budžetni pack rastegnuta je do tačke kada umesto zvuka proizvodi puku tenziju. Igra predstavlja milestone iz jednog jedinog razloga: ovo je prvi Quake naslov koji ne donosi nijednu novu ideju u svet pucačina u prvom licu. Quake 4, za razliku od svojih genijalnih prethodnika, nije plod strasne vizije FPS fanatika nego zacrtan/ostvaren produkt iz ovogodišnjeg biznis plana velike izdavačke kuće. Nemojte da me shvatite pogrešno: i prethodni nastavci su skrojeni s idejom uzimanja love i preuzimanja tržišne dominacije, ali uz evidentan trud autora da zaista zagrebu po nečem novom. Urađen u engineu Dooma 3, akcentovan na single-player uz rudimentarne modove za više igrača, Quake 4 zaista iznenađuje odsustvom prave ambicije.

Medalja ima i drugu stranu, ako samo za trenutak zanemarite naslov koji nosi kilotonu potencije i igri priđete kao pojmu koji nema predistoriju. Sagledan tako, Quake 4 uopšte nije loš: superbudžetni shooter urađen u jednom od najatraktivnijih 3D enginea današnjice, sa solidnom single-player kampanjom, standardnim multiplayer modovima i multimilionskom produkcionom glazurom. Trud oko dizajniranja single-player kampanje je evidentan, mada se iz helikoptera vidi da su stil i ritmika prilagođeni mlađoj američkoj publici.

Premisa Quakea 4 potpuno zanemaruje treću igru iz serijala, nastavljajući se na tački gde se završio Quake 2. Mala rekapitulacija: Zemlja je pod opsadom Stroggova, dijabolične rase vanzemaljaca koja poput Borga asimiluje druge rase, kombinujući kibernetske implante sa živim mesom zarobljenika, zahvaljujući čemu nikada ne ostaje bez svežih regruta. Invaziona flota Ujedinjenih nacija kreće u protivnapad na Stroggos (matičnu planetu ovih intergalaktičkih zlikovaca), a jedan usamljeni marinac uspeva da se probije do centra stroggovske moći i likvidira Makrona, velikog vođu i nervni centar kolektivne svesti... To neprijatelja baca u defanzivu, ali nije dovoljno da osigura njegov potpuni poraz: poslednja glasina sa fronta je da su Stroggovi odmah počeli s konstrukcijom novog vođe... Quake 4 kicks in: marinac #2 istupa napred i kreće u misiju sa gotovo istovetnim ciljem. Naš junak ovoga puta nije bezlična mašina za ubijanje (zove se Matthew Kane), a ni storija nije baš toliko banalizovana. Skriptovana kampanja barem u početku podseća na solidno režiran SF film, pozajmljujući look&feel iz „Aliensa” i „Starship Troopersa”, sa marincima koji se stalno nešto lože i deru, konstantnom frkom, strkom i trkom sa vremenom, eksplozijama, radio chatterom, gogogogogo Marines urlanjem, protivnicima koji iskaču sa svih strana i generalnim osećajem konfuznog, znojavog uzbuđenja pomešanog sa mikro-dozom beznađa. Ovako smišljena adrenalinska pumpa ima srednji vek trajanja jer vrlo brzo postajete svesni patterna koji se ponavlja: bez obzira na to da li ste u nekoj misionoj deonici sami ili u društvu AI marinaca, zadaci se uvek svode na potpuno linearni proboj od tačke A do tačke B, povremeno traženje prekidača koji otvara prolaz za dalje ili eskort tehničara/doktora/whatevera do sledećeg plot pointa. Standardna forma makljaže u hodnicima povremeno biva dopunjena rail-shooter elementima (sedite na turelnom mitraljezu oklopnog kamiona i kosite sve tokom predefinisane staze) i nekoliko nivoa na kojima vozite hover tenk i nekakav mini-mech.

Igra ima samo jedan interesantan twist koji autori bespoštedno reklamiraju i ruiniraju jedino pravo iznenađenje u kampanji: „U jednom trenutku (prva trećina igre) Stroggovi će vas zarobiti i poslati na retrofit kibernetskim dodacima; pre nego što vas ukopčaju na kolektivnu svest, kolege marinci će vas spasti i vratiti na U.S.S. Hannibal (matični brod). Tu će komanda ukapirati da vas može iskoristiti kao moćno oružje za nastavak borbe: povećane sposobnosti i mogućnost interfejsa sa Strogg tehnologijom učiniće vas nezaustavljivim, bla bla...”. Ovo je bio rip sa oficijelnog sajta, a pravi fakat je da ćete dobiti 25 healtha više (umesto 100 imaćete 125), da ćete steći sposobnost da čitate Strogg natpise na ekranima koji su rasuti svuda okolo (to ste mogli i ranije pošto su kuke i kvake običan maskirani alfabet) i da će dalji zadaci u kampanji biti prilagođeni i skriptovani u skladu s vašom novom ulogom.

Kao što smo pomenuli, single-player nivoi su potpuno linearni, a vaš zadatak je puko roštiljanje i proboj zacrtanom stazom kroz enterijer koji snažno asocira na nešto što ste videli prošlog leta. Da, vizuelno gledano igra podseća na braon verziju Dooma 3 (da citiramo strane kolege). Veći deo akcije odvija se u tamnim enterijerima prepunim zujeće i svetlucajuće mašinerije sa pokretnim delovima, uz neprijatelje koji se teleportuju ispred vas. Napredak u odnosu na Doom 3 jeste činjenica da su neke bitke većeg obima, sa gomilom protivnika protiv kojih se bore i NPC marinci. Novina je što neki od kolega imaju profesiju koja vam može pomoći: medicinar će vam za nekoliko sekundi dopuniti energiju do kraja, dok će vam inženjer to učiniti s oklopom (dovoljno je da samo kliknete na njega čime ćete umesto pucanja inicirati željenu akciju). Od protivničkog AI-a nema ni traga: Stroggovi će se zaletati pravo u vašu liniju vatre bez ikakve naznake timskog rada ili taktičkog smisla. Kao i za paklene jurišnike iz Dooma 3, i za njih važi primedba o disproporciji između inteligencije sposobne za planetarnu invaziju i zdravog razuma pri oružanom angažmanu u zatvorenom prostoru.

Što se tiče arsenala, sem totalnog grafičkog redizajna (klasičnog za serijal Quake) u funkcionalnom smislu nema nikakvih fundamentalnih novina. Blaster pištolj sa neograničenom količinom municije, mitraljez, sačmarica, raketni i lanser granata, rail gun i hyperblaster rade posao na koji ste navikli. Umesto BFG-a sada imate Dark Matter gun koji je po razornoj moći identičan legendi. U staroj dobroj Doom/Quake tradiciji, oružje ni ovde nema sekundarni vatreni mod (nišanski zum na mitraljezu nije vatreni mod). Pošto se radi o Doom 3 engineu, u igri ćete imati i problem sa svetlom, koji je ovoga puta rešen malo elegantnije: umesto baterijske lampe koju potežete umesto oružja, pištolj i mitraljez je imaju zalepljenu ispod usta cevi. Ostalo oružje je nema, ali će fanovi sigurno skrojiti nekakav duct tape mod koji će popraviti stvar.

Multiplayer modovi su izuzetno siromašni ako imamo u vidu pedigre igre: Deathmatch, Team Deathmatch, Tournament (jedan na jedan), Capture the Flag i Team Capture the Flag jesu sve što vam igra može ponuditi (i to za maksimum 16 igrača), a to u poređenju s Unreal Tournamentom 2004 (i 2003) i Battlefieldom 2 deluje nadrealno siromašno. Zašto je to tako, nije nam poznato. id je prošle godine, nakon kritika upućenih na račun limitiranog multiplayera Dooma 3, savetovao ljude da se strpe do Quakea 4 koji će „redefinisati pojam multikorisničkog igranja”. Nije ga redefinisao. Možda činjenica da je razvoj igre id delegirao svom dugogodišnjem partneru Ravenu (Star Trek Voyager: Elite Force 1&2) ima neke veze sa smandrljanim i preko volje odrađenim multiplayerom?

Korisne adrese
Kako se sve u Quake univerzumu oduvek podešava unosima u konzoli, na adresi quake.freakygaming.com/pc/action/quake4/complete_list_of_console_variables.html možete pronaći kompletnu listu konzolnih komandi. Za slučaj da ne znate, ovaj meni pozivate kombinacijom tastera ’Ctrl+Alt+~’ (taster ’tilda’ je prvi u gornjem redu).
Ako vam se dogodi da igra izgleda zeleno kao da ste uključili noćni vizir, potrebno je da u konzoli ukucate r_renderer X, menjajući pri tom X sa ARB, ARB2 ili R200. Pokušajte sve kombinacije, jedna će sigurno raditi.
Za što veći broj frejmova u sekundi tokom igranja i maksimalno smanjenje detalja poslužiće vam config sa adrese www.inevitabledemise.com/td/q4. Imajte na umu da igra tada vizuelno nije nimalo dopadljiva, ali je to grafički princip kojem se okreću mnogi „profesionalni igrači”.
Ako su vam introi u igri dosadili i želite da ih na lak način preskočite, u shortcut quake4 exe fajla dodajte +disconnect.
Jedan od prvih modova za multiplayer okršaje već se pojavio, a nosi naziv Quake 4 Maximiser (skraćeno Q4MAX). Donosi svetlije skinove koji će vam omogućiti da lakše vidite protivnike, a u narednim verzijama će doći i do promena izgleda oružja, fizike u igri i slično. Adresa: http://team.fnatic.com/files/file/5/32
Milan ĐUKIĆ
 
Quake 4 je iz neobjašnjivih razloga bar 60% zahtevniji od Dooma 3: čak i kada isključite neke od advanced opcija koje prvi put vidite u ovom engineu, igra će se vući kao crv na srednjim ili slabijim konfiguracijama. Argument da su bitke sada masovnije ne stoji jer se igra ponaša identično i kada se sami u praznoj sobi vrtite oko svoje ose sa mašinkom na kojoj je upaljena baterijska lampa. Realnih izmena u engineu nema: svetlucavi sadržaj soba, ma kako krhko izgledao, i ovde je potpuno imun na paljbu najjačeg oružja. Izgleda da teorija o supertajnim ugovorima sa proizvođačima 3D kartica nije potpuna glupost: kome bi, recimo, pri zdravoj pameti palo na pamet da zameni GeForce 6800 nekim veprom iz serije 7x (uz pazar ploče sa PCI express slotom) da nema prazničke halabuke o „novom nastavku legende i neviđenim grafičkim featuresima”?

Zaista je teško reći šta će na kraju ispasti od Quakea 4. Da li će ga multiplayer komuna prigrliti i bataliti Quake 3: Team Arenu ili će patiti od ignorisanja fanova poput CS: Sourcea. Quake lige su ozbiljan biznis na Zapadu: precizno organizovan virtuelni sport koji sponzorišu najveće hardverske kompanije neće lako progutati korak nazad u definiciji timskog multiplayera.

Da li mi se pričinjava ili se u vazduhu već lagano oseća miris Quake 4: Team Arene?

Miodrag KUZMANOVIĆ

 
Quake 4
Šta mislite o ovom tekstu?
The Suffering: Ties that Bind
F.E.A.R.
Black & White 2
Warhammer 40.000: Dawn of War: Winter Assault
Rome: Total War: Barbarian Invasion
Age of Empires III
Worms 4: Mayhem
Total Overdose
Serious Sam 2
Brothers in Arms: Earned in Blood
Bet on Soldier: Blood Sport
Ultimate Spider-Man
X-Men Legends II: Rise of Apocalypse
FIFA 06
NBA Live 06
Football Manager 2006
Asterix & Obelix XXL 2: Mission Las Vegum
Rag Doll Kung Fu
Myst V: End of Ages
Fahrenheit
NiBiRu: Age of Secrets
Heroes of the Pacific

...još jedno mišljenje
O scenariju četvrtog nastavka legende FPS žanra Id Software nije morao mnogo da razmišlja: u drugom delu vanzemaljci rase Strogg čerupali su Zemlju, da bi se sada uloge promenile. Kaplar Kejn i „društvo mrtvih marinaca” sada ganjaju Stroggovce u njihovom dvorištu, do potpunog istrebljenja. Prva linija odbrane aliena je mlaka tako da Kejn i njegovi saborci imaju dovoljno vremena da uvežbaju gađanje i uživaju u scenografiji nepoznate planete. Kasnije, naravno, neće skidati prst s obarača, a od scenografije posle milion eksplozija ionako neće ostati ništa vredno fotografisanja. Za borbu protiv neprijatelja Kejn koristi replike oružja iz drugog i trećeg dela igre, koje se u hodu mogu unaprediti, a tu je i baterijska lampa koja, hvala nebesima, može da se koristi simultano s oružjem. AI model je solidan, a najbolji utisak ostavljaju borbe s Čuvarima. Novina u Quakeu 4 su vozila koja su raznovrsna i dobro iskorišćena (naći ćete se čak i u kokpitu Mech robota), ali igru ne čine mnogo zanimljivijom. Multiplayer uključuje standardne režime i zasniva se na mehanici koja je proslavila Quake 3, mada ne donosi nikakva suštinska unapređenja. S tehničke strane, Quake 4 je potpuno ispunio očekivanja, zahvaljujući iznenađujućoj fleksibilnosti Doom 3 enginea koji s lakoćom stvara novo, dinamično okruženje sa spektakularnom grafikom – kao da ste Doom 3 pustili ubrzano. Ipak, o nekoj revoluciji u FPS žanru nema ni govora – to je stari, dobri Quake i ništa više. Da li je zabavan? Još kako!
Gradimir JOKSIMOVIĆ

...još jedno mišljenje
Quake 4 je impresivna, ali ne i lepa igra. Trošenje ovog grafičkog enginea na ovako montone i neinspirisane lokalitete je bespotrebno bacanje resursa, a i mape na otvorenom baš ne ostavljaju bez daha. Single-player deo igre vas pravolinijski i bez ikakvog ozbiljnijeg izazova vodi ka cilju. U 2005. godini nisu više dovoljne tehničke inovacije, već treba malo da se poradi i na gameplayu koji je i dalje na nivou Quakea 2. Jedina prava novost, funkcionalnost gotovo kompletnog arsenala tokom cele igre zahvaljujući unapređenjima, biva potkopana pomenutom preteranom lakoćom. Dok single-player deo ostavlja utisak zanatski odrađenog posla, poduprtog preteranom samouverenošću u tehnički deo igre, multiplayer totalno razočarava jer je skrpljen bez imalo razmišljanja čistom iteracijom starog sadržaja. U redu, Q4 nije isključivo MP orijentisan kao prethodnik, ali bilo bi lepo da je ubačeno malo više mapa i modova. Ipak, nema sumnje da će vreme i tvorci modova biti naklonjeni Quakeu 4 i da se za njegovu perspektivu kao multiplayer platforme ne treba plašiti, no tek u budućnosti. Ono što se danas dobija kao celina pod naslovom Quake 4 ne izdiže se mnogo iznad sadašnjeg FPS proseka. Srećom po id, horde poklonika serijala, hype i sam Quake brend verovatno će biti dovoljni da ova prosečna igra dostigne natprosečnu prodaju i popularnost.
Dragan KOSOVAC

...još jedno mišljenje
Quake 4 je tvrdoglavo old-school i kao takav ima jasno definisanu publiku. Sve koji su tokom godina gunđali na nepotrebno mrcvarenje pucačina komplikacijama poput tastera za naginjanje ova igra će zapljusnuti talasom nostalgije, sećanja na vreme kada je sve što se od dobrog FPS-a zahtevalo bila dobra grafika, puno glasnog oružja i priča koja staje na omot CD-a (opciono). Quake 4 sa određenim ponosom ispunjava sve ove prohteve, nudeći nepretencioznu komadinu digitalnog napucavanja, sa taman dovoljno garnirunga da u opisima može da se diskutuje o nečem novom.
Na prvi pogled deluje kao da smo dobili Doom 3.5. Vizuelni stil igre je skoro identičan, sa klaustrofobičnim hodnicima krcatim mašinerijom i zidovima isprskanim krvlju. Ipak, tamo gde je Doom 3 koketirao s tempom i doživljajem survival horora, Quake 4 je zagazio pravo na teritoriju ratnog SF epa. Imati šačicu marinaca koji zajedno s vama rešetaju nadiruće biomehaničke nakaze jeste iskustvo nalik onom iz WWII igara (samo sa plazma blasterima umesto karabina). Ritam akcije je žestok i brz, sa obračunima koji podrazumevaju i po desetak učesnika. Karmakov novi engine nas je prijatno iznenadio nekim neočekivanim bravurama: pokazalo se da je u stanju da izrenda i prihvatljive eksterijere, koji se ipak ne mogu ni prineti raskoši krcatih enterijera. Dizajn bestijarijuma je poslovično solidan, u tipično ravenovskom maniru, uz poneku neman koja zaista izaziva fascinirano gnušanje.
Neupućeni koji su od ove iteracije očekivali superlativni multiplayer u maniru Q3 ostaće pomalo razočarani. Quake 4 je prvenstveno solo igra, mada će prerada starih favorita poput Longest Yarda biti pozdravljena s oduševljenjem. Multiplayer zapravo uopšte nije loš, ali ovo je ipak direktan nastavak Quakea 2, što će mnogi umeti da cene. Plus je baterijska lampa koja je sada zakačena za oružje.
Đorđe NAGULOV

...još jedno mišljenje
Dok je Quake 4 u misijama za jednog igrača svakako uspeo da postigne željeni efekat kod ciljne publike, moramo istaći da to nije ostvario kod onih koji su željni dobre multiplayer borbe. Cilj programera je očigledno bio da naprave kombinaciju sjajnih okršaja iz Quake 3 Arene, uz dovoljno primese Quake 2 atmosfere, ali im to, iz nekog razloga, nije pošlo za rukom. Ako po strani ostavite neke stare poznate mape koje su doživele rimejk u Četvorci, nostalgični efekat kojem su se svi nadali prosto je izostao.
Ovo naravno ne znači da je deo igre posvećen mečevima za više igrača loš. Naprotiv, izuzetno je zabavan, brz i zarazan, ali ne i nešto što do sada već niste videli i/ili igrali do iznemoglosti. Quake 4 donosi standardne modove igre – Deathmatch, Team Deathmatch, 1 na 1 i dve verzije Capture The Flaga.
Nivoi su prepuni poznatih Q3 „skakaonica”, a tu je i kontrola prilikom leta odnosno skoka. Ono što je dodatno razočaravajuće jeste to što je glas komentatora mečeva skoro identičan onome iz Q3 te što i dalje daje apsolutno iste komentare. Pomalo je čudno kako je multiplayer u Q4 premalo evoluirao u odnosu na prethodnika. Ipak, nekima će se to možda i dopasti.
Ono što je, čini se, direktan uticaj multiplatformskog razvoja igara jeste to što Quake 4 stiže uz ograničenje od 16 igrača po serveru, što svakako nije problem za većinu modova koje ćete igrati (i na turnirima), ali bi bilo lepo videti neke velike okršaje za do 32 ili čak 64 igrača na Capture The Flag mapama.
Milan ĐUKIĆ

Platforma:
PC
Potrebno:
Pentium 4 / 2 GHz ili ekvivalent, 512 MB RAM, GeForce 3/64 MB ili Radeon 8500+
Poželjno:
Pentium 4/3 GHz, 1 GB RAM, GeForce 6800GT/256 MB ili Radeon x850/256 MB
Veličina:
1 DVD
Adresa:
www .quake4game .com

80
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera