![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Web čitači za decu i programi za roditeljsku kontrolu
Kako zaštiti dete od loših uticaja na Internetu
Potpuno efikasan sistem zaštite dece na Internetu, nažalost, ne postoji. Možda ste pomislili da ćete problem rešiti tako što ćete svom detetu zabraniti da koristi kompjuter i Internet, ali će ono otići u najbližu igraonicu ili kod nekog druga i pristupaće sadržajima bez ikakve mogućnosti da vi to saznate. Smatramo da je svakako mnogo bolje da to bude u vašem prisustvu, mada se tada pojavljuje pitanje koje muči mnoge roditelje – šta oni to mogu da urade ako se ne razumeju u računare? Odgovor je jednostavan: ne morate ništa da radite, samo sedite pored deteta dok surfuje. Ako je vaše dete mlađe od 10 godina, među stručnjacima u svetu preovladava mišljenje da ga ne treba uopšte puštati na Internet. Deca uzrasta od 10 do 12 godina treba da posećuju samo sajtove koji su namenjeni njima, deca od 12 do 14 godina mogu da surfuju, ali samo u prisustvu odraslih (i ne dozvoljavati im da se idu na socijalne mreže), dok starije tinejdžere treba na neki način držati pod nadzorom. Internet za decu
Pristup izvan propisanih sadržaja iz ovih browsera je nemoguć. Oni se po pravilu aktiviraju preko celog ekrana, ne dozvoljavaju prebacivanje u Windows i traže šifru za bilo kakva podešavanja (koja treba da obavi roditelj, a ne dete). U zavisnosti od vrste programa može da se desi da dozvoljavaju pristup samo strogo definisanim stranicama ili da omogućavaju prividnu slobodu surfa, proveravajući pre otvaranja stranice na serveru proizvođača da li je ta prezentacija okarakterisana kao bezbedna ili kao „opasna” po dete. U drugom slučaju, ili ako stranica ne postoji u bazi, zabraniće se pristup tom sajtu, a nakon naknadne provere od strane stručnjaka biće odlučeno da li će se sajt deklarisati kao bezbedan ili nepodoban za decu, i u skladu s tim će se upisati na belu ili crnu listu sajtova. Neki od programa igraju na drugu kartu. Umesto da se time bave nepoznati „eksperti” u koje možete ali i ne morate da imate poverenja, oni dozvoljavaju roditeljima da sami odluče šta je dobro za njihovu decu i da sami definišu kojim sajtovima njihova deca smeju a kojima ne smeju da pristupe. Alatke za roditelje
Takvo nekontrolisano korišćenje računara od strane deteta, koje neće sámo prestati da se igra čak ni po cenu da preskoči pisanje domaćih zadataka, nikako se ne dopada roditeljima. Oni često zabranjuju deci da koriste kompjuter dok ne urade domaći, ali šta to vredi kad roditelji danas po ceo dan provode na poslu, pa su deca u prepodnevnim satima obično sama u stanu. Tada ih niko ne kontroliše i mogu da se igraju do mile volje (do odlaska u školu), da surfuju po Netu, slušaju muziku... Na sreću, postoje softverske alatke koje će slediti uputstva roditelja i kada oni nisu pored dece. To su tzv. Parental Control programi, odnosno alatke koje dozvoljavaju roditeljima da definišu parametre upotrebe kompjutera. Takvi programi, recimo, dozvoljavaju definisanje u kom vremenskom periodu i u kom dobu dana dete može da koristi kompjuter, ali i šta sve sme (odnosno ne sme) da radi na njemu. A sve aktivnosti deteta obično se beleže u log fajlove, pa se može proveriti šta je sve radilo, koje sajtove je posećivalo, kome je slalo mailove, sa kim je i šta četovalo... Programi ovog tipa najčešće dozvoljavaju i definisanje koji softver instaliran na računaru sme da se pokrene a koji ne, tako da detetu možete da dozvolite pristup, recimo, nekoj enciklopediji instaliranoj na disku, ali ne i igrama. Parental Control programi veoma su efikasni po pitanju vremena koje dete može da potroši na neke aktivnosti vezane za računar i neumoljivo će isključiti kompjuter kada to vreme istekne. Postoji samo jedna mana ovih alatki: po pravilu nisu besplatne i za naše uslove često previše koštaju. Bez straha i panike
Za kraj moramo da napomenemo još jedan detalj. O svemu vezanom za Internet i korišćenje računara razgovarajte sa svojom decom. Objasnite im da virtuelni internet „prijatelj” ne mora da bude ono za šta se izdaje i da nikome ne treba verovati na prvu loptu. Ako deca hoće da se dopisuju i četuju, neka to rade sa prijateljima koje poznaju u stvarnom životu, a ne sa nekim novim Facebook drugarom sa kojim ima 20 zajedničkih „prijatelja”. Najbitnije je da uspostavite odnos poverenja, pa ako dete i napravi neku grešku (recimo, ako nekoj nepoznatoj osobi ostavi svoje lične podatke), nemojte da ga grdite već pokušajte da mu objasnite zašto je pogrešno to što je uradio. Tako ćete, umesto da budete dežurni policajac, biti vašem detetu roditelj koji će znati da ga posavetuje na najbolji mogući način u svakoj situaciji. A to je najbolji put za prevenciju i zaštitu dece u cyber svetu. Branislav BUBANJA
![]()
|
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |