Koncept „besplatnih navlakuša” odavno je poznat. Svi ste sigurno makar jednom kupili časopis u kojem se nalazi malo pakovanje parfema, Ariel za ručno pranje ili pak žvake. Tu su i degustacije u mini-marketima, ispijanje kafe na gradskim trgovima i slično. Međutim, takva praksa nije bila nešto što se često moglo videti u igračkoj industriji. Najnoviji pokušaj da na sličan način navuku ljude na igranje stiže iz NC Softa.Dungeon Runners tako predstavlja ogled koji bi trebalo da dovede do odgovora na pitanje da li se igrači mogu „navući” na druge MMO igre koje se plaćaju, i to igrajući ovaj naslov. Dungeon Runners poseduje nekoliko servera, a zahvaljujući centralizovanoj bazi, svoj karakter možete koristiti na bilo kojem od njih i nećete biti ograničeni samo na onaj server gde ste heroja i napravili. Klase su proste i ima ih tri – Fighter, Ranger i Mage. Nakon što u prilično jednostavnom meniju za kreiranje napravite svog junaka iz snova, pojavićete se u glavnom gradu na mapi. Tu ćete, kod NPC-jeva, pronalaziti misije koje možete završavati i tako napredovati, povećavati svoj nivo iskustva i otkrivati nove regije. Završavajući misije, zarađivaćete i novac koji ćete kasnije moći da upotrebite za kupovinu boljih skillova, tj. umeća. U igri postoje i specijalni zlatnici, „kraljevi zlatnici”, koji se kod specijalizovanih prodavaca mogu zameniti za zaista moćna oružja i sposobnosti koje na drugi način ne biste mogli da nabavite.Kao što samo ime kaže, radnja igre mahom se događa u tamnicama. One su generisane slučajnim izborom i to je zaista nešto što se ne viđa često u MMO žanru. Međutim, dizajn samih tamnica jednoličan je i u najvećem broju slučajeva naći ćete se u „tunelu” koji izgleda slično kao i onaj prethodni, ali i sledeći. Protivnici su raštrkani u grupama od po tri ili četiri u jednakim vremenskim intervalima, a „glavonje” koje se nalaze na kraju nivoa poseduju nekoliko svojih pomagača i nekada zaista zahtevaju više vremena da bi bili pobeđeni. I pored te izvesne monotonije, treba čestitati NC Softu što su odlučili da iskoriste ovu tematiku i omoguće igračima da ostvare svojevrsno „dijabloliko” iskustvo. Jedna od svakako najjačih strana ove igre jeste smisao za humor, kojim naslov obiluje na svakom koraku. Pored zanimljivih dijaloga i karaktera, i oružje je takođe „humoristično” – tu su kartonski mačevi, sekači za picu, otvarači flaša i mnogo toga drugog. I opisi opreme, oružja i štitova su komični, a ono što će vam se sasvim sigurno dopasti jesu dijalozi i priča kompjuterski vođenih likova koji ne propuštaju nijednu priliku da „prozovu” neku od Blizzardovih ili drugih konkurentskih igara. Iako je možda malo nezgodno komentarisati grafiku u jednoj besplatnoj igri, to ipak moramo da uradimo. A ona je, u najmanju ruku, „prošlogodišnja”. Naime, najviše podseća na akcione naslove iz recimo 2001. ili 2002. godine, i stvari se ne popravljaju čak ni kada nivo detalja povećate na maksimum. Karakteri deluju tugaljivo, specijalni efekti posebno su jednostavni i jeftini, ali je to nešto što se ovakvoj igri ne može zameriti. Prosto, ukoliko plaćate 50 evra za igru i 15 evra mesečno za pretplatu, očekujete da ćete za to dobiti najbolje moguće igračko iskustvo. Ako mesečno plaćate nula, a i igru ste preuzeli besplatno a ne kupili, situacija je jasna. Ovo je takođe verovatno i najbolji trenutak da se pomene da Dungeon Runners ipak poseduje i svoju pretplatu, a ona iznosi 5 evra. Za ovu pretplatu dobijate prednost prilikom ulaska na server i mogućnost bankiranja novca. Ipak, za razliku od drugih sličnih igara koje postoje u besplatnoj i plaćenoj varijanti, bilo koja opcija koju Dungeon Runners donosi u pretplati ne pravi nikakvu prevagu na stranu platiša, i svi oni koji žele da se zabavljaju besplatno mogu to uraditi u istoj meri kao i oni koji plaćaju. Kontrola je dodatno pojednostavljena jer WASD tasteri zapravo rotiraju kameru i ne služe za kretanje, pa je tako najbolji vid kontrole karaktera zapravo putem starog-dobrog point and click sistema, odnosno kliktanjem na željenu lokaciju na ekranu. Razvojne ekipe obećavaju da će se za Dungeon Runners u budućnosti pojaviti veliki broj dodatnih misija, oružja, predmeta i tome slično. Zasad je igra zabavna i ima svoju draž, ali mahom za one koji se mogu svrstati u kategoriju vikend igrača, odnosno one koji od igre ne očekuju previše, niti planiraju da je igraju svakog dana, kada bi im ona zasigurno dosadila zbog monotonosti njenog okruženja. Ono što igri takođe nedostaje jeste osećaj masovnosti i igranja na serveru, pa bi ona mogla biti i standardna akciona igra u trećem licu. Recimo, u igri ne postoji sistem upoređivanja predmeta ili razmene dobara između igrača, kao i još nekoliko standardnih opcija iz drugih MMORPG naslova. Imajući sve ovo u vidu, možemo reći da je Dungeon Runners jedan interesantan MMORPG eksperiment koji jasno cilja svoju publiku. Među tvrdokornim igračima MMO igara ovaj naslov prosto nema šta da traži i sasvim sigurno ga niko neće isprobati duže od 15 minuta. Nema pravog PVP-a, grafika je zastarela, nema trgovine niti rasa. Međutim, čini se da NC Soft ne mari za takve igrače, već se okreće upravo onima koji dosad nisu igrali MMORPG ili se zabavljaju jednom do dva puta nedeljno. Njima Dungeon Runners može biti zaista jako interesantan jer je u pitanju igra koja nudi sjajan humor i Diablo osećaj i atmosferu. Milan ĐUKIĆ | | |