Pre tačno godinu dana, jedna krajnje specifična igra čija se suština svodi na čeprkanje po leševima, sakupljanje kriminološko-forenzičkih dokaza i unakrsno ispitivanje osumnjičenih lica verovatno ne bi privukla veću pažnju da se u njenom naslovu nije našlo CSI. Međutim, suprotno svakoj logici, ona je glatko „počistila” konkurenciju i postala najprodavanija avantura u Americi za 2003. godinu, što samo pokazuje do koje mere masovni mediji mogu uticati na ponašanje javnog mnjenja, počevši od bezazlenih stvari kao što je podizanje rejtinga prodaje neke kompjuterske igre, pa sve do onih čije posledice mogu biti daleko ozbiljnije. Bez obzira na koji način kvalifikovali uspeh CSI-a – kao iznenađenje ili kao očekivanu reakciju fanova – treba priznati da je ona ispunila cilj, prenevši na računare dobar deo nevesele atmosfere kojom se odlikuje istoimena serija. U takvim okolnostima pojava nastavka bila je samo pitanje vremena. Razloga za eksperimentisanje u pogledu načina igranja nije bilo, što znači da je on ostao nepromenjen. Istraga se, kao i u epizodama koje se emituju na televiziji, odvija u nekoliko faza. Najpre je potrebno temeljno ispitati mesto zločina odnosno skupiti sve fizičke dokaze, uočiti sitne detalje koji mogu poslužiti kao trag i obaviti razgovore s eventualnim očevicima. Dokazi se zatim nose na laboratorijsku analizu, a nakon njihove obrade sastavlja se lista osumnjičenih. Na osnovu razgovora s njima, te prikupljenih informacija i materijalnih dokaza sa alternativnih lokacija koje ne moraju biti direktno povezane sa samim mestom zločina, krug se polako zatvara. Istraga se kruniše finalnim saslušanjem glavnog osumnjičenog odnosno izdavanjem naloga za njegovo hapšenje. Iako na prvi pogled ne donosi ništa novo izuzev pet pomenutih scenarija, nekoliko suptilnih izmena koje veoma utiču na gameplay čine Dark Motives ozbiljnijom i dosta težom igrom u odnosu na prethodnika. Tu je, pre svega, tzv. „trougao dokaza” (Evidence Trinity) koji povezuje žrtvu, mesto zločina i osumnjičenog. Da bi kapetan Bras izdao nalog za pretres ili privođenje, ovaj trougao mora biti skoro potpuno zatvoren, što znači da je igrač prinuđen da pronađe ako ne sve, ono barem većinu dokaza koji terete neko lice. Za razliku od prvog dela u kojem su slučajevi mogli da budu okončani s učinkom od svega pedesetak procenata, ovde je to i teorijski i praktično nemoguće jer se neki ključni događaji naprosto neće zbiti sve dok se prethodno ne ispune određeni uslovi. Upravo iz tih razloga, procentualni sistem vrednovanja je napušten, a umesto njega je primenjen opisni. Uvođenjem tri nivoa težine (Beginner, Expert i Advanced), stvari su dodatno zakomplikovane. „Početnički” nivo odgovara onome iz prve igre, dok su u slučaju prostala dva isključene sve one opcije koje igraču olakšavaju život (tzv. „vruća mesta” na ekranu, aktivni kursor, automatsko postavljanje pitanja u toku saslušanja itd). Zapravo, najteži nivo predstavlja realnu simulaciju stvarnosti, ali zahteva preciznost i strpljenje pravog forenzičara kome dokazi ne samo da nisu servirani na tacni, već su namerno i planski uklonjeni s lica mesta ili dobro skriveni. CSI: Dark Motives je igra za sve one koji misle da u njima čuči moderni Šerlok Holms, koji u džepu umesto lupe nosi ultraljubičasti detektor. Ona je bolja i duža od prvog dela taman onoliko koliko je i trebalo da bude: malo, ali sasvim dovoljno. A to ne samo da ponovo garantuje uspeh, već i nagoveštava da ovo nije poslednji put da sa junacima „CSI-ja” istražujemo zločine. Slobodan MACEDONIĆ | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |