![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||
Nikon D5
Šalu na stranu. Nikon D5 je mali aparat (čekam da završite sa smejanjem. Završili? OK). On po dimenzijama jeste veći i teži od svih drugih aparata koje možete videti u radnji, ali nije sve u veličini. Najbolje bismo to mogli da vam dočaramo kroz automobile. „Svima” omiljeni BMW ima još omiljeniji model M3. On važi za ultimativnu vozačku mašinu, a po testovima ga hvale kao etalon vozačkog iskustva u poređenju sa konkurencijom. Samo što M3 nikada nije bio po dimenzijama mali niti lagan auto, kao, na primer, Mazda MX-5, kojoj se dodeljuju isti superlativi kada je u pitanju osećaj za volanom (minus snaga). Šta im je zajedničko? Balans. Odličan balans. A to je slučaj i sa D5. Matori Daisuke Kobajaši (Kobayashi) nije spavao noćima, dok svaku komponentu unutar tela ponaosob nije rasporedio na taj način da se skrije prave težina „Petarde” pri korišćenju. Ujedno je fascinantna i činjenica o broju integrisanih komponenti, jer kada izuzmemo standardne konektore za slušalice, mikrofon, USB, HDMI, na levoj strani imamo i mrežni konektor pune veličine. Da, isti onaj koji priključujete na svoj kompjuter – 10/100/1000 Mbit. Pravi sportski novinari, a ovaj aparat je najviše prilagođen njima, šalju svoje fotke iste nanosekunde kako se zavesica spusti, pa se one putem bakarnih žica i optičkih vlakana transportuju u redakciju, a zatim i na naše ekrane. Ako hoćete isto to, bez žice, tu je konektor za WT-5/WT-6 wireless transmitter. Takođe, nemojte smetnuti sa uma da je kod D5 grip za vertikalno držanje u sklopu tela i da je u njemu integrisan displej sa dodatnim komandama za brže kontrolisanje funkcija aparata (Shoot mode, Quality, WB, Info). Imamo tri ’Fn’ tastera, umesto dva, pored bajoneta za objektiv, dva slota za CF ili XQD kartice (možete da birate za razliku od prethodnih modela)... Sve to je idealno izbalansirano. Svaka čast Kobajašiju, Makoto Naganu (Nagano) i drugarima na mnogim besanim noćima u kojima su pravili modele od gline, lemili i premeštali komponente unutar tela, ne bismo li malom broju odabranih fotografa, makar malo, olakšali teško breme nošenja dSLR opreme.
Robusnost i zaptivenost - da li je o tome potrebno trošiti reči? Nikon D5 teži 1,4 kilograma žive vage. Ta težina dolazi od legure magnezijuma od koje je telo napravljeno (ne karbona ili sličnih „plastičnih” materijala) i velike količine materijala za zaptivanje. Zbog te mase zgodan je i u odbrani od siledžija, jedino pazite da ih ne povredite ozbiljno. Čujem iz daljine komentar: „Nema tilt ekran u XXI veku” – „Ti, ti... Priđi bliže ako smeš!”
Da D5 ne bi izgledao baš kao kromanjonac, u Nikonu su ga opremili ekranom osetljivim na dodir, pomoću kojeg možete da zumirate fotografije, listate između njih... Dakle, standardne mogućnosti, ali u visoko zaptivenom telu. Pristup karticama nam je omiljeni party trick. Da biste otvorili „vratanca”, morate reći tačnu šifru, a zatim odigrati određene plesne korake – otvori, skloni prste, klikni, puf – kartice. Još jedan klik i napustiće svoje ležište. Komora za kartice otporna je na prašinu, vodu i nekompetentne korisnike. Stvarno morate biti vrsni „znalac” kako biste uzrokovali oštećenje. Od vrhunske mašine se očekuju i vrhunske performanse, pa je tu senzor rezolucije 20,8 megapiksela... Samo toliko? Pa Mustek, onaj plastični, poklon strica iz Tutenguzfauzena, ima više megapiksela. Opet se vraćamo na to da nije sve u veličini, ali hajde da prođemo prvo kroz specifikaciju. U pitanju je CMOS senzor FX formata (35,9 × 23,9 milimetara) rezolucije, dakle, 20,8 megapiksela (5568 × 3712 piksela), osetljiv u rasponu ISO100-102400, što može da se proširi na ISO50-3280000 (da, tri miliona i kusur!). Za procesiranje slike zadužen je Expeed5 procesor i redizajnirani AF sistem sa 153 fokusne tačke (99 krstastog tipa) i sopstvenim procesorom, koji omogućavaju da Nikon D5 kreira fotografije brzinom od 12 sličica u sekundi sa autofokusom, dok se ne napuni bafer od 200 sličica, ili 14 sličica u sekundi, ako se koristi mirror lock-up funkcija. Kraj! Jeste, jeste, slično kao kod D500, ali D500 je nasledio sve dobre karakteristike svog oca, modela D5. Gde je sad čičin Mustek? Krije se ispod nekog kamena? Ali razlike se ne mere na papiru, već u praksi. Uprkos tome što je celokupni AF sistem sa D5 prekopiran na D500 i D850, i ma koliko mi njima bili impresionirani (vidi SK 3/2017 i SK 12/2017), razlike postoje. Kralj je kralj sa razlogom. Brži je, responzivniji i u kritičnim situacijama odlučniji da uhvati fokus i napravi fotku. Dok gore dva trocifrena modela razmišljaju šta da rade, D5 – dela kroz granje, kroz travu. ISO100 ili 6400, on konstantno hvata fokus i puni bafer (za koji se čini da nema kraja). Da, desiće se i desilo nam se da fokus nije pao na idealno mesto, ali onda shvatite da je Auto ISO funkcija odredila vrednost 51200, uz shutter od 1/200 na blendi f5.6 i 400 milimetara... I vi imate upotrebljivu fotografiju, dok biste sa drugim aparatima imali crnu sliku ili biste radili ozbiljan panning sa upitnim rezultatima. D5 omogućava da kreirate kadrove skoro u mrklom mraku. Dovoljno je da postoji samo naznaka kontrasta na tački koju fokusirate i on će uspeti da zaključa fokus i okine. Pre nekoliko godina ISO12800 je bio san, sada je ta vrednost dostižna bez prevelikih poteškoća. Takođe, fantastična je količina detalja koju je moguće opaziti u krznu mačke pri ISO102400. Skoro da sve dlake mogu da se prebroje. Penal je visok nivo šuma, ali sliku nikako ne bismo mogli da okarakterišemo kao neupotrebljivu. Ne bismo radili poster od nje, ali bismo se, možda, usudili da izradimo fotografiju od 20 puta 30 centimetara. A kada se prebaci u crno-belo, ima dodatni šmek. Proširene ISO vrednosti H1-H5 ne mogu se koristiti i tu su samo radi hvaljenja. Nedostatak, kada je senzor tolerantan na visoke ISO vrednosti, jeste smanjen dinamički opseg na niže vrednosti i pojava šuma u tamnim delovima. Drugi Nikonovi modeli nas nisu navikli na to, već su nas razmazili dinamičkim opsegom i otpornošću na šum pri „čupanju” fajlova u nativnom rasponu (ko je rekao D750?), ali to je cena koju je potrebno platiti i mi smo spremni na to. Hvalospev za hvalospevom, ali to je kao da vam neko da Bugatti Veyron na nekoliko dana, a vi, umesto da uživate u njemu, tražite zamerke. Naravno da ih ima, niko nije savršen. Rukohvat je daleko bolji od onih kod prethodnih modela iz jednocifrene D serije, ali nije na nivou modela D850, pa čak i D500, kod kojih je dublji i u udobniji (a i sami aparati su noviji). Raspored tastera kada se aparat koristi za vertikalne fotografije nije identičan onom kod horizontalnog držanja. Što se tiče ’FN’ tastera, pored objektiva, želeli bismo više mogućnosti podešavanja, mada nam nisu nedostajale dok D850 nije pokazao da može više, znatno više. Pokrivenost kadra fokusnim tačkama, opet zbog D850? Veće tražilo? D850? Više megapiksela? Ne, ako treba da žrtvujemo ISO mogućnosti! Zaključak je kratak: ako vam je potreban, priuštićete ga, jer boljeg alata (trenutno) nema i tačka. Vojislav VUJANIĆ | |||||||||||||
![]()
|
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |