Divinity: Original Sin | Divinity: Original Sin je mazivo za mozak zariban mainstream erpegeovima, igra koja je istovremeno opuštajuća kao ledena lubenica u avgustu i otrežnjujuća kao šamar koji preseca histeriju. Razvoj ovog divnog klasičnog RPG-a nije zagadio nikakav komitet, upravni odbor, niti bilo kakav sako s kravatom, već je plod sinergije smernih ktitora na Kickstarteru i umnih dizajnera koji su ga radili za dušu.Divinity: Original Sin je zakon! |
Ovakve zabave i ovakvog izometrijskog RPG superludila nije bilo od Baldur’s Gatea 2, što je tvrdnja koju će neki osporiti, a onda dobiti macolu u čelo. Ćutite i uživajte, mladi čoveče i mlada ženo, jer teško da postoji zabavniji način za proćerdavanje šezdesetak ili više slobodnih sati ovog oblačnog leta. Ako su Mundijal i Exit zabava za NJIH, Divinity: Original Sin je zabava za NAS. Da, za nas koji imamo kriterijume, za nas koje nije lako impresionirati, za nas koji golih prsa vadimo mač iz kamena dok nas olujni vetar šiba na litici koja se nadvija nad okean, a galeb nas pozdravlja gromkim: SKWAAAAARK! Prve stvari prvo: Divinity: Original Sin je izometrijski, hard-core, nelinearni fantasy RPG stare škole u modernom, tehnički impresivnom ruhu. Igra je poster-devojčica pojma DETALJ i kao takva je namenjena igračima koji vole potpuno utapanje u RPG iskustvo, koji podjednako cene borbu i sortiranje stotine predmeta u inventaru, koji istovremeno vole slobodnu šetnju šumama i smislenu strukturu priče s fiksiranim tokom. U igri ima svega: dobrog lorea, suptilnog/banalnog humora, potezne borbe i robusnog, otvorenog sistema napredovanja koji dozvoljava slobodno kombinovanje aspekata različitih klasa.Ovakve zabave i ovakvog izometrijskog RPG superludila nije bilo od Baldur’s Gatea 2. |
Fantasy podloga igre stoji na nogama istog predanja kao i Divinity igre s početka veka (Divine Divinity, 2002, Beyond Divinity, 2004. itd.). Rivellon je svet u kojem se svaka pošast začne ambicijom magova koji misle da su baš oni sudbinski predodređeni da manipulišu „sourceom”, natprirodnom energijom koja prožima kosmos. U igri preuzimate ulogu source huntera, pripadnika inkvizitorskog reda koji takve pojave seče u korenu, poslatog na rutinski zadatak rešavanja ubistva u provinciji. Turnz aut da lučki gradić Cyseal ima mnogo većih problema od smrti člana gradske većnice: nemrtvi, neživi, orci i ko zna šta još bauljaju okolišem, a iza svih problema stoji neko ko ima PLAN. Glavna priča sasvim fino eskalira i eksponencijalno se usložnjava, na umešan način obrađujući kliše o sprečavanju svemoćnog zla u misiji uništenja svega što je sveto na ovom svetu. Divinity: Original Sin je igra u kojoj imate dvoje glavnih protagonista koje kreirate na početku igre uz izbor između nekoliko klasnih arhetipa. Početne klase nisu fiksne, a na svakom novom nivou lik možete usmeravati na način koji poželite, praveći hibride kakvi vam padnu na pamet. Ratnik u plejtu koji baca vazdušne magije i obija brave kao rogue? Strelac koji sasvim dobro funkcioniše kao 2H melee borac? Mag s visokom harizmom, barterom i craftingom koga koristite za obaranje cena kod trgovaca, razgovore sa NPC-jevima i pravljenje potiona? Sve može – ograničenja su samo u glavi nemaštovitog igrača. Najimpresivniji element igre je potezna borba. |
Dva početna lika u partiju kasnije možete da dopunite s još dvoje pomagača, ali osnovni duo ostaje glavni što se tiče priče i interakcije s NPC-jevima i događajima. Često ćete dolaziti u situaciju da glavni likovi imaju opciju za zauzimanje suprotstavljenih stavova u bitnim dijalozima, od čega ponekad zavisi ishod određene interakcije (najčešće posledice su miran rasplet ili fajt). Solo igrač moraće sâm da bira obe opcije, ali ako igrate kooperativno, s lepšom ili ružnijom polovinom, ovom opcijom igra dobija sasvim novu dimenziju rolplejinga. Nesporazum oko izbora načina za rešavanje situacije regulišete mini-igrom kamen-papir-makaze čiji gubitnik pristaje na ishod pobednika. Možda zvuči konfuzno kad se ovako objasni, ali ova opcija je zaista odlična ako igru igrate u kooperaciji sa ženom ili devojkom (ovo, nažalost, zahteva dve originalne kopije, ali ako saputnika zamenite strancem koga ste pokupili online, biće vam dovoljna samo vaša). Ko ima priliku za ovakav co-op i partnera s dovoljno vremena, neće zažaliti ako ga proba. Najimpresivniji element igre je potezna borba, zasnovana na konceptu akcionih poena, inicijative, borbenih bonusa zavisno od pozicioniranja napadača i napadnutog i međusobne interakcije i prožimanja elemenata, pre svega, elementalnih magija i terena. Interakcija između vode i struje, vode i leda, vatre i ulja i drugih kombinacija sasvim je realna: na primer, protivnike koji stoje u baricama vode ili krvi možete stunovati munjama ili ih zalediti ice-shardovima i drastično olakšati fajtove (ako barice ne postoje, napravite ih sami iz pomoć rain spella). Postoji nekoliko tipova ovih interakcija, a često možete iskoristiti i objekte na terenu za kreiranje dodatnog mayhema (burad s vodom ili eksplozivom, recimo). Igrači koji vole magijske kombinacije brzo će provaliti da prizvane elementale leče njihovi bazični elementi, tako da vatrenog „džavolka” možete koristiti kao tenka koji stoji u vatri koja ga leči svakim potezom, a protivnicima skida HP. Original Sin namenjen je igračima koji vole potpuno utapanje u RPG iskustvo. |
Osobina igre koju će neki kovati u zvezde, a drugi osporavati jeste specifičan hibridni šmek koji kombinuje ozbiljne teme s blesavim, pseudo-pajtonovskim humorom. Kontrast između scene u kojoj nalazite masovnu grobnicu masakriranih seljana, a petnaest minuta kasnije razgovarate sa živim bunarom (?) kojem nedostaje njegov brat, bunar koji ispunjava želje, na momente je zjapeći i dubok (kao bunar). Ako u toku igre s jednim likom otključate perk „pet pal”, dobićete mogućnost da razgovarate sa životinjama, što je nepresušni izvor imbecilno smešnih dijaloga, pogotovo onih s pacovima kojih ima u svakom dungeonu. Ipak, glavni tok priče je pošteđen grotesknog humora i padavičarskih provala, tako da igra nikada ne postaje parodija same sebe niti probija četvrti zid. Ono što će svako pozdraviti jeste epska dužina igre. Zavisno od afiniteta za zabadanje nosa u sporedne aktivnosti, Divnity: Original Sin će vam potrajati od četrdeset do sedamdeset ili više sati, što je za današnje posne pojmove apsolutno impresivna cifra. Za razliku od, recimo, Skyrima, koji može da se pohvali sličnim ili većim brojem sati, ovde nema generičkih dungeona i pejstovanog sadržaja, već je sve manje-više unikatno i načičkano detaljima. Zao jezik će reći da je igra duža jer su borbe potezne, ali dobar jezik će ga poklopiti argumentom da su borbe najbolji deo igre i da je svaki sekund tenzije i kombinatorike u njima zlatan. Dužina igre je epska i zavisno od afiniteta igrača može da potraje i više od sedamdeset sati. |
Postoji nekoliko stvari koje igru čine manje idealnom nego što bi trebalo. Prva od njih je sveprisutna mogućnost za „kreativno eksploatisanje” kombinacije čini i terena. Ako se držite na distanci, neprijatelji najčešće neće reagovati na spellove koji ne skidaju HP, tako da će, recimo, ignorisati maga koji im lansira barice ulja pod noge; ako ste iole pažljivi, grupu protivnika možete totalno „zakajmačiti” i zagraditi uljem, početi fajt ispaljivanjem nekog vatrenog spella na tako ulepljene nesrećnike, zapaliti ih i time steći ogromnu početnu prednost. Na sličan način funkcioniše sinergija prizvane kiše, električnih čini i mokrog terena, a na taj način možete dobiti bukvalno 100% fajtova u prvih desetak sati igre. S tim u tesnoj vezi stoji debalans klasa: magovi i drugi kasteri koji imaju AoE spellove u dobroj meri su superiorniji od specijalista za blisku borbu. Jaz između njih je jači na početku, dok se će se u poznom toku igre u izvesnoj meri iznivelisati, što je mala uteha za igrače koji su krenuli s vitezom i lopovom pa muče muku s undeadima iz okoline Cyseala koje dva borbena maga prže, smude, zaleđuju i lupaju munjama sve u sedamnaest. No, ima igrača koji će baš to shvatiti kao masan izazov, dostojan izbora „deprived” klase u prvom prolasku Dark Soulsa. Ako još niste shvatili, Divinity: Original Sin je zakon. Nabavite ga i začinite sebi leto, makar po cenu gubitka kondicije, propuštanja Szigeta ili nerviranja letnje ljubavi koja je želela da idete na Srebrno jezero. Miodrag KUZMANOVIĆ | | |