I ovaj šild je oblika Una i ima prolazne pinove, što znači da je nadogradiv. Šild je zadržao kompletan pinout Una, pa čak i LED povezan na pin 13. Osim dva reda bočnih pinova, Ethernet šild, za razliku od prethodno opisanih šildova, za povezivanje koristi i ICSP hedere. Na ploči još primećujemo reset dugme, sveprisutni AMS1117 naponski regulator i LAN port. HanRun na nalepnici se odnosi na proizvođača porta (LAN priključka) i ni na šta više, dok je sam port megabitni (10/100). Položaj porta je, smatramo, loše postavljen i možda bi bilo bolje da je zaokrenut za 180 stepeni, jer je ovako problem pritisnuti polugicu da bi se LAN kabl odvojio (USB kabl je ispod). Centralno mesto na šildu zauzima vremešni Wiznetov čip sa oznakom W5100, koji je star sada već preko deset godina i koji je sa svojim ograničenjima direktan krivac za (ne)mogućnosti šilda. W5100 omogućuje Arduinu pristup internet mreži putem TCP/IP i UDP protokola uz četiri istovremene konekcije. Ethernet čip ima sopstvenih 16 kilobajta memorije i radi na 3,3 volta (I/O tolerantan na pet volti). Pri dnu šilda je slot za mikro SD karticu, a desno od njega je čak sedam LE dioda (TX, RX, COLL, FUULD, 100M, LINK i PWR). Prve dve će treptati kada se šalju i primaju podaci, COLL će treptati ako dođe do kolizije, FUULD je skraćeno od Full Duplex, 100M ako se koristi 100Mb/s konekcija, LINK ako postoji mrežna veza i PWR je skraćeno od Power. Sve bitne informacije su dostupne preko LE dioda, koje su u različitim bojama i lake za pamćenje. pinMode(4, OUTPUT); digitalWrite(4, HIGH); // ukoliko zelimo da iskljucimo mikro SD slot, postavljamo ove linije u setup funkciji Ukoliko će se koristiti MEGA, tada će za SPI biti zauzeti 50, 51 i 52 pinovi. Hardverski SS pin 53 se neće koristiti, ali se mora ostaviti kao OUTPUT da bi SPI radio. Na kraju, primećujemo INT tačke (džamperi) do samih TX i RX pinova, čijim se spajanjem (lemljenjem) povezuju INT pin Wizneta i pin 2 Arduina i tako omogućava Arduinu da prima interupt notifikacije sa Wiznetovog čipa, ali za ovo ne postoji podrška u Ethernet biblioteci u okviru razvojnog okruženja. Originalni Adafruit šild ima mogućnost dograđivanja PoE modula, koji se na njega postavlja ukoso, dok ovaj to nema. Kao i do sada, imamo pripremljen skeč koji možete preuzeti sa stranice goo. Kako to zapravo funkcioniše? Kada zadamo pregledaču da pristupi IP adresi Arduina, on šalje zahtev serveru. Server, nakon što primi zahtev klijenta, prvo šalje standardni HTTP odgovor, pa tek onda formatiranu stranicu. Ovo je inače sve neophodno i u skladu sa HTTP-om. Ako pogledamo u web interfejs našeg rutera, videćemo da se šild uredno prijavio na postavljenim IP i MAC adresama i pod imenom WIZnetEFFEED. U prethodnim tekstovima nismo pomenuli da Arduino sa SD.h bibliotekom za nazive fajlova koristi 8.3 filename sistem. Iz tog razloga web stranica na kartici ne može imati ekstenziju HTML, već HTM (index.htm). Isto važi i za bilo koji drugi fajl koji će biti snimljen na kartici, a koji će Arduino koristiti. HTML fajl Arduino neće registrovati. Ethernet shield je odličan izbor ako uz pomoć Arduina planiramo da napravimo server. Uz neophodno poznavanje web programskih jezika može se napraviti mnogo toga. Slanjem podataka van lokalne mreže ćemo se pozabaviti u sledećem broju, kada budemo obrađivali wifi shield. ’Till then, stay tuned. Dejan PETROVIĆ |
| |||||||||||||||||||
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |