LAKI PINGVINI<>
052011<><>

GNOME 3

Konačno potpuno drugačije

Ideja o rekonstrukciji GNOME-a 2 seže mnogo pre početka akcije, čiji je rezultat objavljen ovih dana. GNOME 3 kao ideja nastao je sredinom prošle decenije, ali je tek 2008. godine zacrtan put koji je doveo do nove generacije verovatno najkorišćenijeg grafičkog okruženja na slobnim Unixima.

Nova generacija znači ozbiljne promene, unutra i spolja. Iz korisničkog ugla najvažnija promena je GNOME Shell, poptuno drugačija organizacija radne površine i manipulacije prozorima. GNOME 3 donosi i GTK 3, novu verziju toolkita na kojem je GNOME izgrađen.

Novi GNOME ozbiljno se naslanja na kapacitete grafičkog podsistema, budući da je hardverska akceleracija jedan od osnovnih zahteva da bi se okruženje uopšte pokrenulo u punom potencijalu. Drugim rečima, za GNOME 3 potrebna je grafička kartica sa punom podrškom za kompozitni rendering, što celoj avanturi daje potpuno novi kontekst. U zavisnosti od kvaliteta drajvera za vaš grafički čip, performanse i upotrebljivost okruženja će varirati, a ukoliko podrška uopšte ne postoji, GNOME će preći u jednostavniji mod sa „starim” panelima koji veoma liči na seriju 2.

Školjka

GNOME Shell za GNOME je, slobodno se laički može konstatoviti, ono što je Plasma za KDE – popuno nova paradigma kada je desktop u pitanju. Sve što ste do sada znali i sve na šta ste navikli možete da zaboravite.

Kada se ništa ne dešava, tačnije kada nema aktivnih prozora, GNOME Shell izgleda krajnje jednostavno, sa panelom na gornjoj ivici ekrana i praznom radnom površinom. Panel je s desne strane popunjen sistemskom kasetom (tray) i korisničkim menijem, sličnim onom koji Ubuntu isporučuje već neko vreme. Na sredini panela nalazi se sat na koji se klikom dobija uvid u kalendar, dok je na levoj strani dugme Activities, koje krije svu magiju.

Klikom na Activities ili pomeranjem kursora u krajnji gornji levi ugao ekrana (praćeno animacijom koja pokazuje da je kursor stigao gde treba) korisniku postaje dostupna sva filozofija novognomovskog korisničkog interfejsa. Taskbar, menadžer virtuelnih radnih površina, meniji i paneli sa prečicama ka programima i pretraga objedinjeni su na nov način.

Znači, da bi se bilo šta uradilo u novom GNOME-u mora se kliknuti na Activities ili staviti kursor gde treba. Ako krenemo od sveže pokrenutog sistema, prva stvar koju korisnici žele da urade jeste pokretanje nekog programa. Da bi se to učinilo, potrebno je kliknuti na Activities, kada se duž leve ivice ekrana pojavljuje panel sa prečicama ka programima. Ukoliko je potrebno pronaći programe kojih nema u ovom panelu, mogućnosti su pretraga kroz polje u desnom uglu ili pronalaženje na listi svih dostupnih programa koja se pojavljuje preko celog ekrana. Pokretanje programa otkriva kako je menadžment prozora zamišljen.

Makar jedna pokrenuta aplikacija dovoljna je za potpuno shvatanje ideje. Nakon pokretanja programa, sve ono što ste mogli videti pre klika na ikonu nestaće i na ekranu će ostati samo pozor i gornji panel. Ukoliko poželite da pokrenete još jednu, moraćete kliknuti na Activities, koji će otkriti suštinu manipulacije prozorima i aktivnim programima na sistemu. Aktivni pozori se pomenutim manevrom umanjeni ređaju po radnoj površini, jedan pored drugog. Princip je vrlo sličan Mac OS X-ovom Exposéu, a prelaskom kursora preko pojedinačnih prozora u uglu se pojavljuje zaokruženi „X” koji omogućava njihovo zatvaranje. Prozori kao takvi imaju samo taster za zatvaranje, minimizacija više ne postoji, dok se prozor može maksimizovati duplim klikom na njega ili prevlačenjem do gornjeg panela.

Pokrenute aplikacije otkrivaju drugu funkciju pomenutog panela duž leve ivice ekrana, u koji se u vidu ikona smeštaju svi aktivni programi. Desnim klikom na ikonu može se videti lista aktivnih prozora, te postaviti željeni program u panel, bez obzira na to da li je pokrenut ili ne. Stvar je opet slična Docku, ekvivalentu u Appleovom operativnom sistemu, i Ubuntu Unity Launcheru.

Prikaz aktivnih prozora s desne strane krije odeljak za promenu radne površine. Da bi se ovaj odeljak u potpunosti prikazao potrebno je pomeriti kursor do desne ivice ekrana, kada se ceo sadržaj središnjeg dela umanjuje, a prikaz radnih površina postaje vidljiv.

Prostor za obaveštavanje (notification area) preseljen je na dno ekrana, pa u momentu kada sistem želi da obavesti korisnika donja ivica dobija crnu senku i ikonicu u desnom uglu. Ovo je jedna od zanimljivijih inovacija koja u realnom radu posao obavlja veoma dobro.

Izgled

Pre nego što se dohvatimo manje uočljivih detalja, valja konstatovati da GNOME 3 podrazumevano izgleda znatno bolje od onoga što se fabrički isporučivalo u seriji 2. Nova tema prijemčivija je od starog Clearlooksa, GNOME Shell zahvaljujući tamnijim tonovima i transparenciji izgleda robustno i profesionalno, ali je nemoguće ne primetiti novi uticaj Appleovih user interfejsa, budući da su prekidači „On/Off” realizovani na istom princpu koji je afirmisao iOS. Ono što nije novo i dobro jesu neatraktivne ikone, koje su ostale praktično iste.

Nove tendencije kada je korisnički interfejs u pitanju vidljive su unutar aplikacija. Dobri primeri za to su dijalozi da pretragu, koji se sada pojavljuju na isti način kao u Google Chromeu, ili modalni prozori (Help:About, na primer) koji sada animirano izranjaju iz okvira prozora nadole, opet slično kao na već pominjanom Meku.

Zaključak, zasad

Dobra strana višegodišnjeg razvoja ogleda se u stablnosti i dobrim performansama novog GNOME-a. Kada grafički podsistem radi kako valja, GNOME 3 je prilično brz, što znači odličan odaziv interfejsa i sjajne performanse kada su Shell i menadžer prozora u pitanju. Uz sve to, desktop izgleda pristojno po defaultu. Ipak, to važi kada je grafički drajver dobar, što previše često nije slučaj.

Ovaj problem nije jedini, pa ostaje nejasno zašto je podesivost okruženja svedena na toliko nizak nivo da podrazumevano nije moguće podesiti temu i font (potrebno je instalirati dodatnu alatku gnome-tweak-tool). Ozbiljan nedostatak čitavog koncepta je i činjenica da ne postoji mogućnost pregleda aktivnih aplikacija i prozora bez prekida rada i klika na Activities. Za promenu radne površine potrebno je prvo otići u kranji levi ugao, a zatim se vratiti u krajnji desni ugao ekrana i promeniti je. Suština je da je za bilo kakvu akciju ili uvid prvo potrebno otići u gornji levi ugao ekrana, ako ne računamo prečice sa tastature, što nije uvek najsrećnije rešenje.

Da situacija bude još zanimljivija, GNOME 3 se pojavljuje u trenutku kada KDE4 dostiže ozbljnu zrelost, a Canonical ozbiljno radi na promeni i postavljanju sopstvenog podrazumevanog okruženja za Ubuntu (Unity), koji je verovatno najzaslužniji za ozbiljniji prodor GNOME-a u novijoj istoriji. Drugim rečima, dobra zamisao i dobar početak, što je ujedno i suma svega onoga što GNOME 3 može da ponudi u ovom momentu, nisu garant izvesnosti na tržištu koje nikada nije bilo ozbiljnije. U svakom slučaju, ovo je novi, zdrav početak, na kom GNOME zajednici valja čestitati.

Ivan JELIĆ

 
GNOME 3
Šta mislite o ovom tekstu?
UNetbootin
KSystemLog 0.4
Guake 0.4.2
Agave 0.4.7

Platforma:
GNU/Linux
Licenca:
GNU GPL/LGPL v2
Cena:
okruženje je besplatno
Adresa:
www .gnome3 .org
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera