LAKI PINGVINI<>
062011<><>

Ubuntu 11.04 (Natty Narwhal)

Prelomni trenutak

Od kada Ubuntu postoji, a to je još od davne 2004. godine, nije bilo bitnijeg izdanja i važnijeg momenta kako po samu distribuciju tako i po celokupan GNU/Linux svet. Canonical je uradio nešto što nijedan ozbiljniji igrač na sceni do sada nije, što će reći da su u pitanju ozbiljne namere i visoko postavljeni ciljevi.

Koliko god raznolikost (neki će reći fragmentacija) GNU/Linux sveta bila velika, u većini slučajeva stvari se svode na isto. Različite distribucije imaju različite poglede na to na koji način i koje verzije softverskih paketa bi trebalo da sačinjavaju sistem, kako ih valja pakovati i instalirati, a većina GNU/Linux desktopova zapravo su GNOME ili KDE, u kojima se pomoću nekoliko klikova možete osloboditi svih inovacija i realizacija priređivača i dođete do „izvornog” iskustva. Ubuntu je doskora bio jedan od mnogih, no stvari su se suštinski promenile novom verzijom.

Nove verzije aplikacija, novi scroll barovi, unapređeni Software Center i Ubuntu One na marginama glavne su vesti kojima počinjemo stranicu koja predstavlja Ubuntu 11.04 – „Unity je od sada podrazumevana desktop sesija”.

Unity kao takav nije preterana novost i o njemu smo već pisali (SK 1/2011). Tada smo se detaljno osvrnuli na suštinske promene koje donosi, promenu navika i tadašnje stanje kada je izvedba u pitanju. Stvari su se od tada delimično promenile. Suština je ostala ista, ali uz nekoliko novih momenata.

Najveću promenu doživela je komponenta koju smo znali kao Places. Sada se zove Dash, uz prilično očuvanu funkciju i nešto izmenjen izgled. Klikom na dugme sa logotipom Ubuntu u gornjem levom uglu ekrana ili pritiskom na taster ’Super’ (eufemizam za Windows taster na većini tastatura) pojavljuje se crna, providna površina sa nekoliko ikona i poljem za pretragu. Ikone su zapravo prečice ka programima za uobičajene zadake kao što su surf ili provera emaila, odnosno novim menijima koji se pojavljuju unutar površine. Drugim rečima, klikom na Media Apps Dash će ponuditi liste najkorišćenijih, svih instaliranih i programa dostupnih za instalaciju koji se tiču multimedija. Klikom na More Apps dobijaju se iste tri vrste sa ikonama, ali koje uključuju sve dostupne aplikacije. Moguće je pretraživati i fajl sistem, kada Dash nudi pregled i pretragu skoro korišćenih fajlova, fajlova u direktorijumu Downloads i pristup omiljenim direktorijumima. Moguće je filtrirati tipove fajlova putem padajućeg menija smeštenog u desni ugao polja za pretragu, koji u slučaju aplikacija nudi mogućnost izbora grupa (Office, Internet i slično). Dash se po defaultu ne otvara preko cele površine ekrana, ali je moguće raširiti ga. Valja napomenuti to da je dijalog za pokretanje aplikacija i dalje dostupan preko prečice ’Alt+F2’.

Launcher, koji je ostao na istom mestu od vremena kada smo testirali Unity, podešen je na automatsko skrivanje (autohide), što znači da je potrebno pomeriti kursor do leve ivice ekrana da bi se on pojavio. Ubuntu je uspeo da u verziji 11.04 isporuči prilično upotrebljiv Launcher, budući da je uključena podrška za tastaturne prečice, pomeranje ikona (postavite kursor iznad ikone, pritisnite levi taster miša, zadržite ga, pristinite ’Alt’ i sa i dalje pritisnutim tasterom pomerite aplikaciju na željeno mesto), skrolovanje, uz 3D slaganje aktivnih aplikacija na krajevima ukoliko broj prevaziđe kapacitet za prikaz ikona u punoj veličini. Launcher nije moguće pomeriti na ostale tri slobodne ivice ekrana.

Radnih površina po defaultu je četiri i moguće ih je menjati tastaturnim prečicama (’Ctrl+Alt+strelice’) ili klikom na Workspace Switcher u Launcheru, koji ih umanjuje i postavlja jednu pored i ispod druge na ekranu. U tako prikazanoj mreži moguće je prevlačiti prozore iz jednog desktopa u drugi.

Global Menu podržava više aplikacija nego što je to bio slučaj ranije, dodata je podrška za Firefox i Thunderbird, ali LibreOffice i Chrome još nisu globalni kada su meniji u pitanju.

Novi/stari kancelarijski paket je LibreOffice 3.3.2 za razliku od OpenOffice.orga (ime je osnovna i jedina bitna razlika u ovom trenutku), podrazumevani web browser je Firefox 4.0. GNOME infrastruktura i prateći programi mahom su iz verzije 2.32, koja je ujedno prisutna i kao celo grafičko okruženje. Promenjen je i podrazumevani medijski plejer – Rythmbox je mesto ustupio Bansheeu 2.0.

Kubuntu 11.04 baziran je na KDE 4.6.2, a XUbuntu na svežem XFCE 4.8. Kome je bitno, Natty pogoni Linux 2.6.38.

Rezultati prelomne odluke koju su Ubuntu lideri doneli i implementirali u novoj verziji su različiti. Mišljenja o Nattyju su podeljena, što je bio slučaj i kod nas. Testiran na dva računara, dobro se pokazao samo na jednom (notebook), dok je u slučaju drugog (desktop) ostavio samo delimično dobar utisak. Dok na mobilnom kompjuteru funkcioniše stabilno i bez krahova, na desktopu su se pojavili nestabilnost, grafički problemi i problemi sa programima (Gimp je, na primer, otkazao poslušnost sve do prelaska u GNOME bez efekata).

Kada govorimo o upotrebljivosti, reklo bi se da je Unity isporučen na nivou do kog se moglo stići u trenutku objavljivanja, tačnije da je za optimalnu postavku bilo potrebno još vremena. Najveća zamerka u tom kontekstu odnosi se na podesivost, koja je po defaultu znatno ograničena. Naime, da biste isključili automatsko skrivanje Launchera (što je potpuno legitimna želja na većim ekranima) morate instalirati konfiguracioni alat za Compiz (compizconfig-settings-manager, pokreće se komandom ccsm), pronaći Unity (koji je inače Compiz modul) i isključiti Autohide. Ostaje nejasno zašto CCSM nije instaliran automatski, te zašto nema ikone za prikaz radne povšine, budući da je na nju i dalje moguće smeštati direktorijume i fajlove. Nepotpuna podrška kada je Global Menu u pitanju još jedna je ilustracija delimične nedovršenosti.

Ono što je dobro jeste to što je Canonical mislio na korisnike koji nemaju (dobru) podršku za svoje grafičke kartice, pa je kao sigurna opcija i dalje dostupan GNOME, koji je moguće pokrenuti sa efektima i bez njih. Unityjeva 2D verzija, namenjena slabijim računarima i onima čija grafika nije sposobna da goni „regularni” Unity, ipak ne stiže uz Natty, pa će korisnici morati da sačekaju 11.10 ili da ručno instaliraju Unity 2D u stanju u kakvom je trenutno.

Kao i u slučaju GNOME-a 3, ima se šta prigovoriti, uz veliki prostor za diskusiju praktičnih i strateških implikacija gigantskog koraka koji je Ubuntu napravio u ovom izdanju. Broj zadovoljnih korisnika pokazaće koliko je Canonical uspeo u nameri da pogura GNU/Linux desktop unapred, što je inače ozbiljno težak, ali i ambiciozan zadatak. Zasad na prvom mestu stoje čestitke, a sva je prilika da će 11.10 pokazati ima li Ubuntu sa Unityjem budućnost ili ne.

Ivan JELIĆ

 
Ubuntu 11.04 (Natty Narwhal)
Šta mislite o ovom tekstu?
UMPlayer 0.92
OpenSUSE 11.4
Bangarang 2.0

Platforma:
GNU/Linux
Veličina:
1 CD
Cena:
OS je besplatan
Adresa:
www .ubuntu .com
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera