 | Turbo Boost: zanimljivo, Intel ovu tehnologiju ne naziva overklokom, jer se frekvencija procesora zapravo ne podiže iznad TDP-a i samim tim se ne prevazilaze projektovane radne frekvencije. Prvi testovi ovih procesora pokazali su da Turbo Boost u nekim situacijama donosi relativno veliko poboljšanje, ali svakako ne u rangu onih koja se mogu postići ručnim overklokovanjem. Na forumima se ističe da su kod ploča koje su radile stabilno sa isključenim Turbo Boostom ručnim podešavanjem frekvencije dostizane radne frekvencije 4,5 GHz i više od toga, sa minimalno višim naponom i nešto kvalitetnijim hladnjakom, što će svakako obradovati entuzijaste | Šta nam je Intel spremio za godinu koja sledi u najvećoj ekonomskoj krizi na globalnom nivou poslednjih nekoliko decenija? Tik tak, tik tak, otkucava sat u ruci Pola Otelinija, prvog čoveka Intela. Godina je 2010. Na Intelovoj mapi tick-tock modela, koju smo predstavili još u novembru 2007. (SK 11/2007), došao je trenutak da se svetu predstave pripadnici porodice Westmere. Da ponovimo, prema ovom modelu, na svake dve godine Intel bi trebalo da predstavi tock, odnosno novu mikroarhitekturu, dok nju sledi njen die-shrink, odnosno smanjenje proizvodnog procesa koje Intel označava sa tick. Westmere predstavlja umanjenje mikroarhitekture Nehalem, predstavljene u novembru 2008. godine. Ipak, kao po običaju, nije samo smanjena veličina već novi procesor donosi i neka poboljšanja u odnosu na prethodnika. Slično smo već videli kod Penryn procesora koji su predstavljali smanjenje Core mikroarhitekture na proizvodni proces od 45 nm. Ovoga puta inženjeri američke kompanije predstavljaju prvi serijski procesor u proizvodnom procesu 32 nm.Vreme je za novu armadu iz Intela – na ovogodišnjem CES-u predstavljeno je čak 17 novih procesora, sedam novih čipsetova i tri bežične platforme. Raznovrsnost i kvalitet kao odgovor na krizu Za nama je ostala vrlo teška godina za bilo koju industriju, pa i za računarsko-informatičku. Ulaganja u nove tehnologije osetno su smanjena, i to je prouzrokovalo da se predstavljanja novih tehnoloških dostignuća održavaju u mnogo manje svečanijem ruhu. Kompanija koja je navikla na lidersku poziciju u svetu proizvodnje čipsetova i procesora osetila je potrese ove krize pre svega u prodaji svojih proizvoda. Stoga je češće nego inače vršila reviziju cena, i to ne samo zbog agresivne cenovne politike najvećeg konkurenta AMD-a, kako smo navikli. Još jedna od stvari koje su bile problematične za Intel bilo je to što su nova arhitektura Nehalem i njen predstavnik Core i7, kao i čitava platforma (čipset na matičnoj ploči i DDR3 memorija) bili naprosto preskupi za najkrupniji deo tržišta - mainstream. Skupe komponente koje su ugrađivane u čipset X58, praktično „skinut” sa serverskih računara, nisu se spustile u prihvatljiv cenovni rang ni nakon nebrojeno mnogo revizija. Posledica toga jeste to što je Core i7 dugo bio samo nedostižan dragulj, najbrži procesor na svetu koji ne možemo da imamo tek tako. Iako je pohvalno da posedujete cre`me de la cre`me procesorske ponude, ipak je to pomoglo zaostalom AMD-u da politikom pristupačnih cena pomrsi račune Intelu, makar u budžetskom i srednjem segmentu. Upravo je ovo bio jedan od bitnijih uzroka Intelovog žestokog marketinga u poslednjih nekoliko meseci usmerenog upravo na CES 2010. i predstavljanje novih modela. Nehalem je spušten u srednji segment po cenama tako da prosečan potrošač može da ga priušti, brži je nego ikad i nudi dovoljno da svako može da pronađe odgovarajući model i odgovarajući čipset, odnosno matičnu ploču. Novi proces proizvodnje Nakon nekoliko godina i sedam milijardi dolara utrošenih na novi proces, Intel je konačno predstavio serijsku proizvodnju 32 nm rešenja. Tehnologija kojom je čitav sistem napravljen je druga generacija High-k + Metal Gate tranzistora, čiju smo prvu inkarnaciju videli u Penryn procesorima. Unapređenja ove Intelove tehnologije su velika. Debljina oksidnog dielektrika smanjena je sa 1 nm na 0,9 nm, dok je dužina gejta smanjena na 30 nm. Ovo je omogućilo dobitak u performansama veći od 22 odsto, dok je u odnosu na prethodni proizvodni proces veličine 45 nm „curenje” preko pet puta manje u NMOS tranzistorima, odnosno preko 10 puta manje u PMOS tranzistorima. Ova poboljšanja dovela su do istovremenog smanjenja dimenzija i povećanja performansi po vatu utrošene električne energije. Na proizvodnji 32 nm čipova već rade fabrike D1D i D1C u državi Oregon, dok se trenutno u proces punog rada puštaju Fab 32 u Arizoni i Fab 11X u Novom Meksiku. Intel nastavlja sa tehnološkim napretkom i u ovom trenutku u stanju proizvodnje su 45 nm i 32 nm procesori, 22 nm procesori se razvijaju, dok su u statusu istraživanja proizvodni procesi 16 nm i 11 nm. Tržište i trendovi Podrobnim sagledavanjem, analitičari kompanije IDC ustanovili su određene zakonitosti u kretanju pojedinih grupa i segmenata globalnog tržišta. Prema njihovim prognozama, u desktop segmentu očekuje se stabilan rast takozvanih small form factor računara, to jest računara koji su manji od standardnih minitowera koje najčešće srećemo. Predstavnici ove grupe su, recimo, Dellov mališan Studio Hybrid (www.tiny.cc/tt001) ili pak slične Asusove (www.tiny.cc/tt002) i Appleove (www.tiny.cc/tt003) varijante. U svetu prenosnih računara analitičari procenjuju dalji rast netbook klase, ali i klasičnih laptopova dijagonala ekrana 13 i 14 inča. Jedan od parametara promena je i broj korisnika Interneta, koji se u odnosu na početak milenijuma uvećao za fantastičnih 380 procenata, što je izazvalo i hiperprodukciju materijala dostupnog na svetskoj mreži, posebno video fajlova. Korisnički generisani sadržaji linearno rastu, a za taj rast zadužen je, pre svih, izuzetan rast broja korisnika društvenih mreža, posebno Facebooka. Čemu toliko analiziranje? Upravo ovi podaci generisali su jasnu sliku tržišta, a to je da je dominantna grupa korisnika računara i sličnih uređaja upravo u srednjem segmentu, da ima dnevne potrebe za editovanjem i konvertovanjem multimedije, igranjem igara koje nisu preterano kompleksne i hardverski zahtevne, gledanjem filmova i serija u visokoj definiciji u DVD i Blu-Ray formatima. Poseban naglasak je i na multitaskingu, jer je jasno da je savremeni život posto previše brz i nameće se obaveza obavljanja više poslova u isto vreme. Upravo uz pomoć ove analize Intel je podelio tržište i pozicionirao najjači deo nove ponude tamo gde je i najveća populacija korisnika. Novi proizvodi u skladu sa tržišnom segmentacijom Intel je tu vodeću ulogu u ovoj industriji nekoliko puta umeo da prokocka i da natera sebe da radi mnogo više kako bi dostigao i prestigao konkurenciju. Pravljenje najbržih procesora već odavno nije dovoljno. Potrebno je pravilno podeliti potrošačke grupe i naći savršen odnos cene i performansi proizvoda. Imajući to na umu, Intel je ponudio sistem sa tri klase proizvoda, kako bi se lakše razlikovali. Već smo videli prve dve, i7 i i5, uz najavu i3 modela, a ove klase su očuvane i u novim modelima. Ipak, na osnovu oznake ne možete uopšte razlikovati procesore po performansama niti je sistem potpuno jednoznačan. U tabelama ćete naći kompletnu ponudu Intela za prvi kvartal 2010. godine, i to tri različita jezgra u slučaju desktop varijante, odnosno dva u slučaju mobilne. One objašnjavaju pomalo zbunjujuću situaciju sa označavanjem. Kako su podele u kategorije načinjene pre pojave linije Westmere, bilo je neophodno nove modele uklopiti u postojeći sistem. I7 je bila oznaka za najbrže i najskuplje modele i to se neće promeniti ni sa pojavom novih, iako desktop varijante 32 nm i7 procesora nećemo videti u prvom kvartalu. Modeli I5 predstavljaju srednji segment po odnosu performansi i cene, dok je Core i3 linija modela koji bi trebalo da budu budžetska verzija novih procesora i uskraćeni su za neke od tehnologija skuplje braće. Tehničke karakteristike nove platforme Kako je Westmere umenjeni čip mikroarhitekture Nehalem, razlike u odnosu na originalni čip izrađen u 45-nanometarskom proizvodnom procesu nisu velike, ali postoje. Kao prvo, sam dizajn preuzet je iz druge inkarnacije Nehalema, one po imenu Lynnfield. Dakle, u pitanju je dizajn sa dva čipa umesto tri. Na pločici se sada sa procesorom nalazi i odvojeni čip u kojem je smešten grafički podsistem, ali i memorijski kontroler i PCI-E kontroler. Procesor je dvojezgarni, ima 4 MB keš memorije i izrađen je u pomenutoj 32 nm tehnologiji. Grafički procesor izgrađen je u 45 nm tehnologiji i predstavlja usavršenu verziju prethodnog procesora iz čipseta G45. Zahvaljujući sitnijem procesu izrade novo grafičko jezgro je brže, ima 12 shader jedinica umesto 10 i dobilo je povećanje maksimalne video memorije (dodeljene iz RAM-a) na 1,7 GB. Najznačajnija novina ipak je vezana za činjenicu da je standardni deo opreme sada Dual HDMI podrška. Ova dva podsistema povezana su klasičnom QPI vezom, a memorijski kontroler se ne razlikuje od onog koji smo već imali prilike da vidimo u P45. Procesor sa memorijom konstantno komunicira preko kontrolera ugrađenog u grafički čip (sa kojim ima QPI vezu mnogo manjeg kapaciteta), tako da se očekuju visoke latencije u prenosu iz memorijskog podsistema i u njega, pošto grafičko jezgro ne radi na frekvenciji procesora. Ipak, visoke radne frekvencije novih procesora trebalo bi da nadoknade ove latencije. Promena u dizajnu smanjila je konačnu cenu proizvodnje platforme za 30 odsto i to bi trebalo povoljno da utiče na konačnu cenu standardno skupih ploča sa Intel platformama. Zbirku čipsetova objavljenu na CES-u čini sedam novih proizvoda (četiri mobilne i tri desktop varijante). Desktop platforme biće zasnovane na osnovnom čipsetu H55, srednjem H57 i ekskluzivnom Q57, koji se razlikuju prvenstveno po broju USB i PCI-E portova, ali i po ugrađenim tehnologijama. Q57 se posebno odlikuje dodatim tehnologijama detekcije i opravke kvara sa udaljenih računara, čak i onda kada računar nije pokrenut, ali ima napon i konekciju ka Mreži. Celokupnu ponudu zaokružuju četiri mobilna čipseta sličnih oznaka - HM55 i HM57 za osnovni i srednji segment, odnosno QM57 i QS57 za napredne korisnike. Njihove sličnosti i razlike možete videti u priloženim tabelama. Neke od tehnologija u Nehalem baziranim procesorima ponovo su tu, recimo Turbo Boost i Hyperthreading (njega, doduše, poznajemo još iz doba Pentium 4 procesora). Tehnologija Turbo Boost predstavlja jedinstvenu osobinu Nehalem procesora da u određenim okolnostima poveća radnu frekvenciju jednog ili svih jezgara ukoliko se na taj način ne prevazilazi maksimalna potrošnja električne energije (TDP). Dinamički i u realnom vremenu vrši se akvizicija podataka o trenutnoj temperaturi, potrošnji i jačini struje svakog od jezgara u procesoru. Tada se njima dodeljuje neko od stanja: C0 i C1 su aktivna stanja, dok su C3 i C6 neaktivna stanja. Elektronika u čipu automatski podiže frekvenciju aktivnih procesora, a granicu podizanja frekvencije predstavlja broj aktivnih jezgara. Manje aktivnih jezgara znači povećanje radne frekvencije aktivnih jezgara, i to u celobrojnom umnošku jednog frekvencijskog koraka koji iznosi 133,33 MHz i do 5 frekvencijskih koraka (za slučaj jednog aktivnog jezgra koje izvršava klasični neparalelni sekvencijalni kôd). Prema potrebi posla koje procesor obavlja može se uvećati frekvencija jednog ili svih jezgara ukoliko se ne prevazilazi TDP. Intel je u saradnji sa Microsoftom već uradio widgete za merenje frekvencije ovih procesora za implementaciju u operativne sisteme Windows 7 i Vista, tako da je moguće u realnom vremenu pratiti kretanja radne frekvencije svakog jezgra. Još jedna zanimljiva mogućnost ugrađena je u mobilna rešenja nove platforme. Iza imena Intel HD Graphic Dynamic Frequency krije se opcija da se frekvencija grafičkog jezgra takođe može podići u situacijama kada je to potrebno, a to ne remeti TDP konkretnog procesora. U momentima kada, recimo, gledate Blu-Ray film i procesor se zapravo skoro nimalo ne upošljava, računar automatski diže radnu frekvenciju grafičkog jezgra i tako ubrzava rad omogućavajući bolje performanse. U desktop varijantama ova mogućnost nije uključena. Poboljšanja performansi upotrebom HT-a uglavnom se kreću od četiri odsto u sekvencijalnim aplikacijama do čak 40 odsto u veoma paralelizovanom softveru. U mobilnu platformu novih procesora ugrađena je opcija da se bez isključivanja računara može promeniti primarni grafički sistem sa integrisanog na diskretni (ukoliko ga konkretan mobilni računar poseduje). To, recimo, znači da ćete na svom laptopu moći (ukoliko želite da koristite računar sa naglaskom na duži vek baterije) da podesite grafički procesor integrisan u sistem kao primarni, a da za zahtevnije grafičke i druge aplikacije ili igre koristite diskretnu grafičku jedinicu. Intel je dodao šest novih instrukcija za AES matematičke operacije koje u određenim okolnostima dovode do znatnih poboljšanja, recimo, u enkripciji čitavih diskova (SSD), fajlova, uslovnom pristupu HD sadržajima, sigurnosti internet stranica ili VoIP-u. • • • Pomenimo na kraju i novu bežičnu platformu kompanije Intel koja zamenjuje postojeću Centrino familiju, iako preuzima njeno ime i vezuje ga za svaki model. Tri nove kartice, delovi platforme Calpella, redom su: osnovni model Centrino 1000, WiFi kartica brzine slanja od 150 Mbit/s i primanja od 300 Mbit/s, srednji Centrino Advanced-N 6200 koji nudi full 300 Mbit/s podršku i najkvalitetniji i najbrži Centrino Ultimate-N 6300 brzine 450 Mbit/s. Novi modeli bežičnih platformi koncentrisani su na striming videa bez zagušenja, nude do dva puta veću realnu brzinu od konkurentskih 802.11a/b/g modela, uz kvalitetniji signal prijema i redukciju takozvanih „mrtvih zona”. Novi procesori i čipsetovi kompanije Intel predstavljaju lepo osveženje za početak 2010. godine i mi, iskreno, sa ponosom predstavljamo rezultate Sašinih testiranja, počev već od ovog broja (str. 23). Ponuda DESKTOP procesora u prvom kvartalu 2010. godine | |
|