FIFA Street | | Vladimir PISODOROV | |
 | | 1. april 2012. | |
Zašto autore igre ne bismo malo podsetili istorije? Godine 2005. na tržište ste izbacili FIFA Street (sa Ronaldinjom na omotu) za PlayStation 2, Xbox i GameCube. Već 2006. godine šepurili ste se oficijelnim nastavkom (sada i za ručne konozole i mobilne telefone). Pošto ni Kristijano Ronaldo na coveru nije bio dovoljan da igra pobere simpatije kupaca, 2008. godine stupili ste na next-gen scenu nudeći karikirane likove i čak tri zaštitna lica - Runija, Krauča i (opet) Ronaldinja. Ma koliko da ste se trudili, privlačnost NBA Street Homecourta nikako niste dostigli i opet propadate na top-listama. Pravite pauzu od čitave četiri godine i, kao da ništa nije bilo, ponovo izdajete FIFA Street! Sa Mesijem na naslovnoj, naravno. Brojčanici su se resetovali? Promašene investicije padaju u zaborav? Idemo ispočetka? Bilo kako bilo, izgleda da ste uspeli, uprkos tome što je igračka scena očigledno podeljena i polarizovana na obožavaoce i mrzitelje. FIFA Street je divna igra! Očigledno je da je reset franšize uspeo i da se pred nama nalazi naslov koji gotovo da nema nikakve veze sa prethodnim delovima. Ono što se prvo primećuje jeste tzv. „prezentaciona vrednost”, koja je podignuta na najviši mogući nivo. Odlična grafika, ubedljivi specijalni efekti, fantastična licencirana muzička podloga, neuobičajeno dobri zvučni efekti... Sve se uklapa u partiju fudbalice koju ste upravo spremni da odigrate sa društvom u školskom dvorištu. Na to se nadovezuju i ispeglano izvođenje, jednostavne kontrole i mnoštvo poteza koje možete da izvodite. Svemirski driblinzi, „lažnjaci”, dodavanje petom, pimplovanje i bravurozne finte nalaze se u desnoj pečurkici upravljača i samo je potrebno ovladati različitim pokretima koji ih pozivaju da biste po terenu crtali kao Pikaso. Gledano kroz brojke i licence, FIFA Street poseduje strašan roster. Nacionalnim selekcijama Brazila, Argentine, Španije, Francuske, Portugala, Italije, Urugvaja, Nemačke i ostalih fudbalskih velesila (ukupno ih je 20) pridružile su se i potpuno licencirane lige Engleske (Premijer liga), Nemačke (Bundesliga), Italije (Serija A), Francuske (Liga 1), Španije (Primera), Sjedinjenih Američkih Država i Kanade (MLS). Tako su na raspolaganju najveći svetski klubovi od Mančester Junajteda, Čelsija, Liverpula, Bajerna, Šalkea, Intera, Milana, Juventusa, pa do Olimpika, PSŽ-a, Reala, Valensije i Barselone.Odlična grafika, ubedljivi specijalni efekti, fantastična licencirana muzička podloga, neuobičajeno dobri zvučni efekti... |
Najveća mana igre su njeni radni režimi. Ako ne računamo online multiplayer podršku (za osam igrača) i Practice mod, postoje svega još dva igračka režima. Kampanja (World Tour) klasično je ustrojena i podrazumeva kreiranje avatara, a potom i okupljanje „momčadi” kojom ćete upravljati. Krećete sa jednog od ponuđenih svetskih regiona, a cilj vam je da polako napredujete, boostujete sposobnosti saigrača iz tima (naravno, i vaše), te izvršite prodor među najbolje. Od kvaliteta pružene partije zavisi broj osvojenih iskustvenih poena, a svako podizanje nivoa donosi performance poene, koji se raspoređuju na sposobnosti kao što su odbrana, napad, brzina, fizička sprema, dribling i slično. Pored toga, u zavisnosti od izabranog težinskog nivoa (bira se pred svaku utakmicu) zavise tip i količina nagrade koja sledi u slučaju pobede. Među njima se, recimo, mogu naći i licencirani „Nike” ili „Umbro” dresovi i mnoge druge lepe sitnice. Utakmice su umešno izmiksovane, tako da vam njihovo odigravanje neće biti monotono. Biće tu klasičnih okršaja „na vreme”, potom kleševa iz kojih kao pobednik izlazi onaj koji postigne zacrtan broj golova, tu su i utakmice „dva na dva” sa malim golovima, pa futsal turniri, odnosno utakmice gde je potrebno dobiti što više bodova za stil, koji nakon postizanja gola deluju kao kakav množilac (na primer, jedan gol može da vredi kao pet).  | Preostali igrački režim (Hit the Streets) bavi se odigravanjem pojedinačnih utakmica. Na raspolaganju su klasični „pet na pet” mečevi, potom pomenuti mečevi gde je potrebno osvojiti što više bodova za stil i unovčiti ih postizanjem gola, onda futsal utakmice, kao i tzv. Last Man Standings utakmice. Ovde je cilj prvi ostati bez igrača na terenu i na taj način doći do pobede. Igra se bez klasičnih golmana, a svaki postignuti gol podrazumeva da jedan od saigrača napušta teren. Konačno, tu je i sekcija Custom Match, gde sami određujete pravila igre. |
Za divljenje | Ulični fudbal mora da se igra u odgovarajućem okruženju, ali ono što su programeri EA Sportsa upakovali u FIFA Street stvarno je zadivljujuće. Podrazumeva se da igrači mogu da nose neuobičajenu odeću – majice bez rukave, pulovere, dukseve, te da na terenu mogu da se pojavljuju u obući kakva im padne na pamet. Međutim, možete ih uniformisati u dresove, prišiti im brojeve na leđima, pa čak i dopisati imena. Partije se mogu igrati na parkinzima, na igralištu u parku, u fiskulturnoj sali, u dvorištu iza zgrade i slično. Najlepša stvar je to što niste ograničeni na „ulični fudbal” jednog tipa, tako da se može igrati sa rukometnim golovima, golićima za „mali fudbal” ili, pak, golovima čija dimenzija (i po širini i po visini) ne odgovara nijednom standardu. | Logično je da pravila klasičnog fudbala tu ne važe, što znači da se faulovi ne sude (ruku na srce, teže prekršaje ne možete ni da napravite), ne postoje gol-auti, dok se prekid za ubavicanje lopte sa strane izvodi isključivo ako igrate na terenima koji nisu u potpunosti oivičeni žicom. Posebnu poslasticu predstavlja postojanje futsal turnira, gde se igra po važećim pravilima i gde postoji sve – od publike na tribinama, parketa, izvođenja auta, pa do prekršaja. Inače, utakmice su raznovrsne i po broju igrača koji u njima mogu učestvovati. „Dva na dva”, „tri na tri”, „šest na šest”... Sve kombinacije su moguće. |
|
|
|