Serijal Teenage Mutant Ninja Turtles (2) | Priču o nindža kornjačama nastavljamo selidbom na Nintendovu 16-bitnu konzolu gde nas očekuje četvrti nastavak iz 1992. godine sa podnaslovom Turtles in Time (goo.gl/p421ma, 826 KB). Zahvaljujući mogućnostima nove konzole, igra na audio-vizuelnom planu ne zaostaje mnogo za originalom sa aparata, a tu je i pun spektar poteza što ranije nije bio slučaj.U svojoj nameri da ponovo osujete Sekačeve planove za osvajanje sveta, kornjače upadaju u zamku, tačnije u interdimenzionalni procep koji će ih prošetati kroz različite ere ljudske istorije. Odlična ideja, jer smo tako kanalizaciju i ulice Njujorka napokon zamenili egzotičnijim lokacijama poput praistorije ili Divljeg zapada. Epizodistima iz crtane serije dodeljene su nešto veće uloge, pa pored uobičajenih zlikovaca kao bosseve srećemo Kralja pacova, aligatora Lederheda ili robot-kornjaču Metalheda. Time trial mod se odvija na statičnom ekranu gde za određeno vreme morate potamaniti sve neprijatelje koje igra baci pred vas, dok će versus mod upariti dve kornjače jednu protiv druge i tako, slučajno ili namerno, nagovestiti šta možemo da očekujemo u budućnosti.Nakon dva nastavka rađena po principu „nahrani svinje i ne diraj ništa”, Konami je shvatio da je vreme za neke promene u serijalu. 1993. godine izlazi versus tabačina Tournament Fighters (goo.gl/W7z8HS, 2,53 MB), u suštini obični plagijat Street Fightera 2 sa sve mapom na kojoj birate lokaciju vaše sledeće borbe. Boraca ima desetak, a pored kornjača i Sekača, ostatak ekipe čine likovi iz stripova manje poznatih ovdašnjoj javnosti. Po kvalitetu i lepezi udaraca, Tournament Fighters ne razlikuje se puno od svog daleko poznatijeg uzora. Pored već uobičajene skale energije, ovde imamo još jednu, koja služi za aktiviranje specijalki karakaterističnih za svakog borca ponaosob i puni se povezivanjem udaraca tokom borbe. Igra ima i story mod u kome po ko zna koji put oslobađate Ejpril i Splintera, a zanimljivo je da Sekač ne igra ulogu glavnog negativca koji stoji iza otmica. Za kraj ostavljamo DOS ekskluzivu iz 1991. godine – Manhattan Missions (goo.gl/RWN7Gy, 2 MB), jedinu igru koja nudi još nešto osim fizičkog obračuna sa Sekačem i njegovim podanicima. Naime, u igri je prisutan lagani role play šmek jer se kornjače razlikuju po snazi, brzini i količini energije. Ove karakteristike se dižu izvršavanjem sporednih misija, a omogućavaju i otključavanje dodatnih poteza. Na papiru sve ovo deluje jako zanimljivo, međutim u praksi je upropašćeno bespotrebno zakomplikovanim sistemom kontrola. Postoje dva moda upravljanja likovima: walk mod u kome možete da se penjete uz merdevine, koristite vrata i predmete, ali ste u bliskoj borbi praktično bespomoćni jer ginete od jednog udarca, dok je borbeni mod sušta suprotnost prethodnog. I tako, dok se budete mučili žonglirajući između ova dva moda, shvatićete da je daleko jednostavnije poterati SNES emulator i po hiljaditi put otresti o patos nindže iz klana Stopala. Darko MIHOKOVIĆ | | |