TEST PLAY<>
042015<><>

The Book of Unwritten Tales 2

Bijaše jednom jedna ala što živješe u gori iza sedam mora, koja mnogije careviće proždra, a kosti nji’ove za čačkalice uze, te živješe sretno do kraja svog života... U pećini, u šumi mračnoj, bijaše i jedan međed što zla svakojaka činiše, te car sina svojega pošalje na put da mu stane; no međed kad junaka dohvati, obljubi ga i kući pokunjenog pošlje... U čardaku carevu živješe i princeza, lepotica što ravna joj ne beše, no kojoj buzdovan šestoperac i dvosekla šekira od udvarača miliji bijahu...”

The Book of Unwritten Tales 2 vešto kombinuje senzibilitet različitih fantasy okruženja u uverljivi svet prepun humora.

Nekada ozbiljni žanr epske fantastike se, nakon tretmana od strane verbalnih virtuoza poput nedavno preminulog Terija Pračeta i sličnih mu mangupa, odvaja od obrazaca koje su utemeljili Robert E. Hauard i Dž. R. R. Tolkin, i pokazuje kao izuzetno plodno tlo za raznorazne parodije. U svetu kompjuterskih igara, legendarni Zork je bio prvi koji se poigravao ovakvim konceptom, da bi mu se koju deceniju kasnije u „holu slavnih” pridružili prva dva dela Sajmona Čarobnjaka i naravno, sve tri adaptacije avantura šašavih stanovnika Disk-sveta. Slavna vremena kada se sa pravom smatralo da je point&click avantura jedini mogući oblik adaptacije složenog književnog dela u formu igre su daleko iza nas, ali to ne znači da će ljubitelji žanra ostati kratkih rukava. Sitna iznenađenja kao što je The Book of Unwritten Tales su uvek moguća. Izgleda da su Nemci počeli ozbiljno da rade na razbijanju stereotipa o neduhovitoj naciji sposobnoj da napravi dobru, ali ne i smešnu avanturu.

Blasfemično pozajmljujući najrazličitije kreature iz svih mogućih i nemogućih mitologija, folklora, predanja, priča i legendi, The Book of Unwritten Tales 2 vešto kombinuje senzibilitet različitih okruženja, uspevajući da napravi jedan uverljivi svet. Iznad „lotlorijenske” vilenjačke palate ukotviće se leteći gusarski brod; „ank-morporolikom” metropolom šetaju se sijamski trolovi blizanci, antropomorfni lisci i zaljubljeni zombiji; pored piramida, mumije rovare po pesku pustinje. Sve ovo odaje utisak da je svako poglavlje, sa svojim specifičnim okruženjem (ili okruženjima), igra za sebe. Knjizi neispričanih priča na ruku ide i solidna dužina od oko 20 sati aktivne zabave.

Sa tehničke strane, igra održava upravo onakav nivo kakav se od nje i očekivao: visok.

Iako se igra može konzumirati i bez znanja o dešavanjima u prethodnom delu (ili delovima, ako računamo „spinoff” The Critter Chronicles), preporučljivo je najpre odigrati prvi deo. Reference na prethodna dešavanja nisu česte, ali se tu i tamo provlače kroz priču. Nisu u stanju da pokvare doživljaj, ali zarad sticanja kompletnije slike o odnosima između likova nije naodmet krenuti ispočetka.

Gnoma Vilbura Vedervejna zatičemo na univerzitetu, gde radi kao predavač magijskih znanja. Uz tradicionalni ogrtač, čarobnjački šiljati šešir, štapić i oskudno teorijsko poznavanje magije, Vilbur pokušava da obuzda dečurliju i impresionira ih u dovoljnoj meri da se ne obruka. Jedna jabuka dnevno, tradicionalna plata univerzitetskog profesora, moraće do daljeg da mu posluži kao dovoljna motivacija... Za to vreme, vila (ili vilenjakinja?) Ajvo ima sopstvenih problema: zatrudnela je. Okolina je skeptična, optužujući pogledi sevaju, mama šizi (tata spava ispod drveta), ali Ajvo zna da je mračna magija na delu, i da je misteriozna kletva učinila svoje... Nejt, gusar-avanturista sa viškom samopouzdanja i manjkom konkretnih veština i sposobnosti, i njegov pomoćnik Živuljka (koji izgleda kao mešanac između Bikera iz „Mapetovaca” i Vukija Čubake), posle početnih peripetija sa duhom iz lampe, padaju u zarobljeništvo Crvenog gusara...

Čestitamo autorima na hrabrosti da izdaju igru u integralnom umesto u epizodnom obliku.

Igra se ne oslanja samo na ismejavanje svake moguće teme koja je autorima mogla pasti na pamet, već zadire i u domen političke satire. Sibil Van Buren je članica ovog-ili-onog veća, politička suparnica arhimaga Alistera, beskrupulozna foteljašica i otelotvorenje svakog ambicioznog političara koji do moći dolazi preko grbače naivnih glasača. Svesna snage medija, drži u šaci lokalnu novinsku agenciju gos’n Lisca i vešto manipuliše vestima (nekako zvuči poznato). Lisac, vodeći se geslom „integritet ti neće platiti piće u krčmi”, kaže: „Ovo je svet čiju sam izgradnju pomogao... Umesto da ga srušim, postao sam jedan od njegovih nosećih stubova.” Zbog ovakvih detalja volimo Neispričane priče. Iza svakog lika stoji motiv i pokretačka snaga, i svaki je originalan na svoj sopstveni način: šaljiv, tragikomičan, ili jednostavno sulud (ali u pozitivnom smislu).

Ćerkica odbornice Sibil Van Buren je, kao i njena majka, jedan od nosioca priče. Razmaženo bucmasto detence sa pomalo zastrašujućim afinitetom prema svim slatkastim stvarima, neće okolišati da (jedanput kada se dočepa moći) krene u ružičastofikaciju svih stvari iz svog okruženja. Srculenca, njanjavost, i cuncuflasti kič: pinkofikacija ne štedi nikog (znamo, reći ćete) pa će se Ajvo, Vilbur i Nejt ponovo naći u ozbiljnim problemima.

Sa tehničke strane, igra održava upravo onakav nivo kakav se od nje i očekivao: visok. Likovi su fino dizajnirani, teksture lica su (kao i uvek) pomalo plastične i voštane (što je sasvim u redu za igru koja pretenduje na grafički izraz crtanog filma), a pozadine briljiraju. Muzika je komponovana sa namerom da zvuči holivudski raskošno i da daje filmski ugođaj, u čemu i te kako uspeva... ali čik probajte da je slušate dvadesetak sati. Za prevod, adaptaciju i sinhronizaciju teksta na engleski jezik bio je zadužen londonski studio OMUK (na spisku avantura na kojima su radili nalaze se Broken Sword 5, Game of Thrones, The Wolf Among Us i Randal’s Monday). Old school filozofija kojom su se autori rukovodili za svaku je pohvalu, pa je i u mehaničkom smislu The Book of Unwritten Tales 2 klasična da klasičnija ne može biti. Što se tiče odluke da cela igra bude izdata u integralnom umesto u epizodnom obliku, možemo samo da skinemo kapu autorima i čestitamo im na hrabrosti.

Miša MITRANOVIĆ

 
Ori and the Blind Forest
Hotline Miami 2: Wrong Number
Assassin’s Creed Rogue
Homeworld Remastered Collection
Oddworld: New ’n’ Tasty!
Hand of Fate
Shiftlings
Frozen Cortex
The Book of Unwritten Tales 2
Šta mislite o ovom tekstu?
There Came an Echo
Shelter 2
Tormentum: Dark Sorrow
Resident Evil: Revelations 2, Episodes 1, 2, 3
White Night
Sid Meier’s Starships
Cities: Skylines
Dragon Ball XenoVerse
Hot Tin Roof: The Cat That Wore a Fedora
Belladonna

Platforma:
Windows, MacOS, Linux
Potrebno:
2,0 GHz CPU, 2 GB RAM, 512 MB VRAM
Poželjno:
3,0 GHz CPU, 4 GB RAM, 1 GB VRAM
Veličina:
13 GB
Adresa:

www.kingart-games.de/bout2/en/

88
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera