Projekat našeg finaliste na takmičenju Europrix Marko je, naime, primetio da je za vizuelizaciju objekata kreiranih u programima za 3D modelovanje često potrebno mnogo vremena. Svi programi koriste metodu renderovanja scene zvanu ray tracing, koja daje najrealističnije rezultate, ali je procesorski zahtevna i dugotrajna. Jedan kadar relativno komplikovane scene može se dobiti za nekoliko minuta, ali kada je u pitanju animacija, pa makar i u trajanju od samo nekoliko minuta, rendering može da potraje satima, pa i danima. Na primer, tipična je situacija u kojoj projektant napravi model zgrade i zatim „izrenda” animaciju u kojoj posmatrača prošeta oko zgrade ili kroz nju. Problem nastaje kada investitor poželi da unese neku izmenu – pravljenje nove animacije ispočetka ponovo će trajati satima. Ne čekajući da se pojave moćna komercijalna rešenja, Marko je odlučio da objedini i poveže nekoliko postojećih alata i da, dodavši nešto svog programerskog umeća, napravi platformu za rad koja se na takmičenju Europrix zvanično zove „Fleksibilni sistem za renderovanje 3D animacija, zasnovan na besplatnim alatima otvorenog koda”. Pre svega, izabran je Blender, besplatni program za 3D modelovanje i animaciju (davno smo o njemu pisali: SK 10/2000), zato što u sebi ima Game Engine, što znači da može da koristi mogućnosti grafičkih čipova za prikaz scene i animaciju u realnom vremenu. Pošto Blenderom može da se upravlja putem programskog jezika Python, Marko je dodao skriptu koja, upotrebom standarda VRML (Virtual Reality Modeling Language), omogućava da se 3D scena nastala u nekom drugom programu unese u Blender. Ukratko rečeno, to je omogućilo da se animacija gotovo svakog objekta (pa čak i prilično kompleksnog) prikazuje u realnom vremenu, odmah i bez višesatnog generisanja „filma”, i sve to iz samog programa u kojem se objekat modeluje (i prepravlja). Naravno, fotorealističnost ne može da se meri sa ray tracingom, ali nema nikakvog čekanja. Neki komercijalni programi već imaju deo ovih mogućnosti, ali sa znatno nižim kvalitetom prikaza, jer najčešće ne koriste grafički procesor ili ga koriste nedovoljno. Svoj projekat Marko je zaokružio sa još nekoliko korisnih, takođe besplatnih softverskih dodataka. Na primer, deo sistema je Farmerjoe, program koji može da se instalira na više računara u lokalnoj mreži i tako ih pretvori u „pčele radilice” koje će zajednički izrendati neku animaciju iz Blendera mnogo brže nego što bi se to obavilo na jednom računaru. Pored projekta sa kojim odlazi u Grac, Marko radi i na tome da unapredi besplatni ray tracing endžin Yafray tako da koristi mogućnosti grafičkog čipa, čime bi se ubrzao i onaj veliki, fotorealistični deo posla u 3D svetu. Marku Radojčiću želimo uspeh u Austriji. Ako i ne osvoji prvu nagradu, sigurno će se dobro provesti sa ostalim kreativcima na Europrixu. Tihomir STANČEVIĆ |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |