Igra kill.switch je military pucačina u trećem licu, projektovana za Xbox i Playstation 2 konzole, na kojima je doživela premijeru pre pola godine. PC port se pojavio u zapadnim prodavnicama u martu 2004, ali, pošto se radi o igri zaštićenoj StarForceom3, naši igrači nisu imali prilike da je vide i čuju (i kako stvari stoje, ni neće, bar u skorije vreme), što i nije neka šteta, sudeći po demou koji nije preterano impresivan.Razlog za osvrt na ovu igru jeste nekoliko dobrih ideja, upakovanih u poludovršenu formu. Pre svega, okvirna ideja zaslužuje potvrdno klimanje glavom: supertajna organizacija multinacionalnih terorista ima plan da zavadi svetske supersile . U tu svrhu koriste komandosa koji podseća na mornaričku Foku (U.S. Navy Seal), koga daljinski kontrolišu nekakvom vrstom neuro-linka, šaljući ga u borbene operacije s idejom da nasilje bude pripisano glavešinama iz Pentagona. Nažalost, naracija nije dorađena u potpunosti – nema dijaloga, strukturiranog zapleta ili bilo čega više od šturih brifinga. Dobra strana kill.switcha su nove ideje unete u formu kretanja i borbe u 3D prostoru. U odnosu na ustanovljeni standard bezglave jurnjave uz nimalo defanzive, ovde je zauzimanje zaklona imperativ uspeha. Zbog toga, vaš komandos poseduje sposobnost za nekoliko tipova pozicioniranja iza različitih prepreka, otvaranje vatre iz delimično ili potpuno sigurnog zaklona, pa i pucanje naslepo, držeći pušku iznad glave (kada je, naravno, veoma neprecizan). Takvu taktiku delimično koriste i vaši protivnici, što donekle doprinosi šmeku realne borbe, sa nadmudrivanjem, obilaznim manevrima i potrebom za korišćenjem granata. Iako izgleda bolje od konzolnih parnjaka, igra jako zaostaje za sličnim, PC native naslovima. Neubedljive teksture, kruto animirani karakteri čije kretanje ponekad podseća na grotesku (vaš commando trči kao loše baždareni android), odsustvo bilo kojih iole naprednijih 3D efekata i „tastaturna” navigacija kroz početne menije smešta kill.switch u donju klasu konzolnih portova. Takođe, nišanjenje mišem je mnogo preciznije nego thumbstickom na gamepadu, što igru čini suviše lakom. Zvučni efektine predstavljaju ništa zbog čega bi se bilo ko uznemirio. Miodrag KUZMANOVIĆ | | |