U maju je počela interesantna debata pred Senatom SAD koja se tiče izmene američkog Zakona o telekomunikacijama (zvuči poznato?). Rasprava je već u junu dovela do gotovo izjednačene podele snaga jer je ulog veoma veliki - može da odluči o prevlasti nad Internetom.
Ko dobija veće parče kolača? U pitanju nije problem cenzure niti privatnosti, što su teme koje nam obično prve padnu na um kada se pominju zakon i Internet u istoj rečenici, niti je ugrožena industrija on-line igara, mada sve navedeno može da trpi ukoliko neutralnost Interneta bude ugrožena. „Neutralnost Interneta” je zapravo izraz koji označava mogućnost slobodnog pristupanja Internet sadržaju, što je jedna od njegovih najboljih odlika - možete da posetite i pretražujete bilo koji on-line sadržaj jer firme koje vam omogućavaju protok ostaju neutralne. Znači, dat vam je alat koji omogućava da njime radite šta želite. Međutim, ovih dana velike telekomunikacione kompanije u Americi kao što su AT&T, Verizon, Comcast i BellSouth žestoko lobiraju da Senat izglasa amandman na postojeći zakon o telekomunikacijama koji bi bukvalno promenio način na koji Internet radi, pošto bi im omogućio da kontrolišu protok saobraćaja. Na taj način bi globalna svetska mreža postala puko igralište za velike firme i dovoljno velike (čitaj: bogate) igrače koji mogu da plate da bi se igrali. S obzirom na to da je Internet „globalna mreža”, svi učestvuju u igri, a nametanje pravila, ograničenja i diktiranje favorizovanog sadržaja (pa makar oni bili implementirani samo na teritoriji SAD) dovelo bi do opšte diskriminacije. Tako smatra koalicija „Save the Internet” koja na svom sajtu (www.savetheinternet.com/=threat) vrlo jasno obrazlaže kakav bi bio uticaj promene zakona na ciljne korisnike: usledile bi veoma visoke cene Internet usluga, što bi se posebno odrazile na privatna lica, vlasnike malih on-line preduzeća i buduće Internet inovatore koji bi jednog dana mogli da nam podare novi Google, Yahoo! ili neki još impresivniji servis. Za sada se telekomunikacione firme pravdaju činjenicom da Internet nikada nije bio predviđen da nosi ovu količinu sadržaja i da oni sa ekonomske i tehnološke tačke gledišta ne mogu da izađu u susret potražnji, to jest da bi im veća finansijska kompenzacija omogućila da korisnicima pruže „bolju infrastrukturu i telekomunikacione servise, veći kvalitet Internet konekcije i mogućnost da Internet raste i dostigne svoj puni potencijal” (Hands Off The Internet, www.handsoff.org). Činjenica je da velike firme prave i veliki saobraćaj koji košta, a do sada nikakvim zakonom nije regulisano plaćanje ekstra opterećenja protoka koje telekomunikacione firme moraju nekako da „pokriju”. S druge strane, baš giganti kao što su Google, e-Bay i drugi veliki „potrošači” zastupaju drugu stranu argumentima da je upravo konkurencija između različitih provajdera ono što omogućava rast kvaliteta Internet protoka i da krajnji korisnici profitiraju s obzirom na to da snažna konkurencija spušta i cene usluga, kao i da su manjak obavezujućih zakona i regulativa omogućili rast i razvoj Interneta u oblik kakav znamo, sa svim njegovim karakteristikama. Eksperti su se takođe podelili u ovom malom ratu, a polemike na najvišem nivou su počela još na prošlogodišnjem Svetskom simpozijumu o informatičkom društvu. Na tom skupu je predloženo da se upravljanje i dodela Internet domena preuzmu od ICANN-a i prenesu Uniji međunarodnih komunikacija (ITU) koja radi pri Ujedinjenim nacijama. ICANN se, budući da je u pitanju neprofitna organizacija, žestoko usprotivio politizaciji Inteneta, smatrajući da to može dovesti do velikih ekonomskih, tehnoloških i drugih posledica. Drugi eksperti koje više zanima trenutno stanje stvari u Americi brinu se da gubitak Internet neutralnosti „na američki način” može da kompromituje konkurentnost te države u globalnom smislu i da će se evropsko ili azijsko tržište umešati i zauzeti vodeće mesto u kreiranju Internet standarda. U svakom slučaju, debata između dve jake i bogate struje u američkoj Internet industriji, koje svaka za sebe žele što veće parče kolača, može da rezultira time što će se svi ostali grabiti za mrvice. A s obzirom na to da se debata zahuktava, neće proći još puno vremena pre nego što to i saznamo. |