Kompjuterski kriminal je u stalnom porastu i većina zemalja ima posebnu službu čiji je zadatak da njuška po Internetu i pokuša da spreči ili uhvati high-tech kriminalce Specijalno za „Svet kompjutera” U Francuskoj se „Internet policija” zove SEFTI (Service d’enquete sur les fraudes aux technologies de l’information), situirana je naravno u Parizu i za nju radi dvadesetak kompjuterski obrazovanih policajaca. Njihov šef je Danijel Paduen, bivši finansijski inspektor zaražen „kompjuterskim virusom” još pre petnaest godina. Prekršaji koje njegova ekipa pokušava da spreči uključuju prodor u kompjuterske sisteme firmi, ilegalno kopiranje i rasturanje kopiranog softvera, bespravni transfer novca, propagiranje revizionističkih ideja i, naravno, rasturanje materijala za pedofile. Veliki deo vremena SEFTI policajci provode u pretraživanju sajtova koji tretiraju „osetljive” teme (neonacisti, pornografija...). Kada ih sajt ili chat zaintrigira, uključuju se i učestvuju u diskusijama i forumima i često provociraju sagovornike. Kako su imena učesnika uglavnom lažna, policija traži pomoć od provajdera koji su obavezni da odaju identitet korisnika. Ponekad i sami provajderi prijavljuju korisnike koji im se čine nepodobnim. Jula 1996. godine SEFTI policija je upala kod dvadesetpetogodišnjeg Iranca, kompjuterskog stručnjaka, koji je preko Interneta rasturao slike vezane za pedofiliju, nekrofiliju i tome slično. Provajder ga je prijavio, a materijal na njegovom hard-disku bio je glavni dokaz optužbe. SEFTI policija ponekad, uz specijalno sudsko odobrenje, dobija pravo i da čita elektronsku poštu. Ko su kriminalci? Svi smo čuli za hakere, neki njihovi podvizi poput provale u kompjutere „Pentagona” ili nedavno na „Yahoo.com” ponekad prelaze u mitologiju. Međutim, ispitivanja su pokazala da se krivci za štete na Mrežama (viruse, brisanje podataka) najčešće nalaze u okviru samih kompanija. To su uglavnom osobe nezadovoljne platom, poslom ili šefom, nisu čak ni vrhunski kompjuterski stručnjaci, ali znaju odgovarajuće lozinke. Jedan službenik velike fabrike šećera „Beghin Say” dobio je otkaz i za osvetu dodao nekoliko redova postojećem programu za kontrolu inventara. Taj deo programa se aktivirao posle tri meseca i blokirao rad fabrike čitavih nedelju dana. Da se kompjuterskim kriminalom ne bave samo mlađi i obrazovani pokazuje i slučaj pet gospođa starijih od pedeset godina, izuzetnih službenica Zavoda za penzije. Dotične su na svoje račune prebacile preko šest miliona franaka. Kako? Istražujući arhive sakupile su podatke o davno umrlim osobama kojima su potom uplaćivane penzije, a novac je naravno stizao na njihove račune. Dogovor velikih Nedavno je u Vašingtonu FBI organizovao sastanak ministara grupe G8 (ili tzv. „velikih sila”) čija je tema bila osmišljavanje zajedničke borbe protiv sajber-kriminala. Postignut je dogovor da svaka država formira grupu kompjuterski obrazovanih policajaca koje će biti u međusobnoj vezi 24 sata dnevno. Oni će sarađivati sa softverskim i hardverskim proizvođačima na razvoju sistema za zaštitu Mreže i praćenje tragova napada na mreže. Iako još ne postoji zakon o izručenju kriminalaca ove vrste, svi su se obavezali da će pomoći jedni drugima u prikupljanju dokaza i tokom istrage. Za svedočenje sa distance predviđene su i telekonferencije. Međutim, sve je to još samo na papiru, rokovi i datumi nisu definisani, budžeti još nisu odobreni. Ipak, kako kaže Dženet Reno, američki vrhovni sudija, postoji svest da „sredstva 19. veka nisu dovoljna za borbu protiv kriminala 21. veka”. |