Fragmentacija podataka na hard diskovima je jedan od najvećih uzročnika usporenog rada sistema. Hard diskovi ionako predstavljaju „usko grlo” sistema po pitanju brzine, a kada su još preko toga podaci na diskovima samo „nabacani” bez ikakvog reda, dolazi do još većeg usporenja. Pa šta je to fragmentacija? To je, najkraće rečeno, situacija do koje se dolazi kada se jedan fajl ne snima na disku kontinualno, već u fragmentima, razbacanim gde god je bilo po malo prostora. Fragmentacija nastaje zbog čestog brisanja i upisivanja novih podataka na medij. Windows se trudi da popunjava sva prazna mesta na disku, čineći pri tome samom sebi medveđu uslugu - seckajući fajlove na delove koji mogu da stanu u pronađene prazne prostore. Kasnije, kada treba pročitati taj fajl, umesto da glava kontinuirano čita podatke s diska, ona će morati da deo pročita s jednog mesta na disku, pa da se pozicionira na drugo mesto da bi pročitala sledeći deo itd. Očigledno je da tu postoji dosta praznog hoda, pa samim tim dolazi i do smanjenja performansi prilikom čitanja podataka (koje se kreće od 20 do čak 80 odsto). Zato su mnoge kompanije krenule s izradom programa za defragmentovanje diskova. Čak i u samom Windowsu postoji Disk Defragmenter, osnovni alat za tu namenu. Međutim, nezavisne kompanije su napravile ozbiljnije programe koji imaju mnogo kvalitetnije algoritme za defragmentaciju. Jedan od takvih programa, koji se izdvaja i još po nečem, jeste PerfectDisk. Verzija koju smo probali namenjena je mrežnom okruženju. Ona je specifična po tome što omogućava defragmentaciju diskova, kako u lokalu tako i na svim umreženim računarima. Kako PerfectDisk radi? On locira svaki deo svakog fajla na disku i ređa ih u kontinualnom redosledu. Na taj način se, nakon defragmentacije, dobija kontinualan prazan prostor za lakše kasnije snimanje novih podataka na disk, ali i ubrzanje startovanja postojećih programa. Jedna od velikih prednosti ovog programa je što praktično nema ograničenja za veličinu diska koji može da defragmentira. Autori navode da je sposoban da radi i sa terabajtima podataka. Pošto je namenjen radu u mrežnom okruženju, ima nekoliko interesantnih dodataka namenjenih isključivo mrežama. Na primer, može da proverava i tzv. mrežnu fragmentaciju. To znači da može da sagleda kakvo je stanje na diskovima postavljenim na mrežnim računarima, na osnovu čega korisnik može da definiše u kojim će se intervalima program automatski startovati. U program je implementirana i Smart Placement tehnologija, razvijena od strane proizvođača ovog programa (Raxco Software), koja značajno poboljšava performanse sistema u odnosu na klasičan sistem za defragmentaciju. Takođe, ciklus između dve neophodne defragmentacije se vremenski povećava. Da je ovo od velike važnosti, zna svako ko je makar jednom radio defragmentaciju na svom disku - to je proces koji može da potraje i čitav dan. Smart Placement funkcioniše tako što proverava koliko se koji fajlovi često koriste i menjaju. Fajlovi koji se najređe menjaju smeštaju se na početak diska, dok se najčešće menjani fajlovi smeštaju na kraj. Pored toga, vrši se optimizacija smeštanja podataka po još nekim kriterijumima (recimo, povećanje brzine podizanja operativnog sistema). Uglavnom, korišćenjem ove tehnologije dobija se optimalan raspored fajlova na disku koji garantuje najbolje performanse računara. S druge strane, sledeći ciklus defragmentacije može da potraje mnogo duže nego kada se radi klasična defragmentacija jer se može značajno promeniti struktura fajlova na disku. Prilikom setovanja programa može da se podesi limitirajući stepen fragmentacije. Tek kada se dostigne zadati nivo fragmentacije, program će izvršiti defragmentaciju. Prilikom on-line (mrežne) defragmentacije, dozvoljeno je isključivanje pojedinih diskova, pa čak i foldera iz tog procesa. Omogućena je i kontrola programa iz komandne linije. Čak i ako PerfectDisk nije instaliran na nekom od mrežnih računara, s takvog kompjutera se može proveriti status procesa defragmentacije bilo gde u mreži. Prva operacija koju program izvršava jeste analiza drajvova. Ona će dati informacije o trenutnom stanju diska, stepenu fragmentacije i preporučiti koji tip defragmentacije treba uraditi. Nakon toga dolazi sam čin defragmentacije koji može početi na zahtev korisnika ili u zadato vreme. Interesantna je činjenica da postoji mogućnost smanjenja procesorskog vremena koje program troši tokom defragmentacije, pa tu opciju nije loše koristiti kada se defragmentacija vrši u pozadini, uz istovremeno korišćenje računara za neke druge svrhe. Ako PerfectDisk i nije najbolji program u svojoj klasi, onda je sigurno u samom vrhu. Mogućnost rada u mrežnom okruženju i u zadato vreme je posebno interesantna, naročito u firmama koje poseduju veliki broj računara. Defragmentacija diskova na svakom od umreženih računara može da bude zamoran posao, pa njena kontrola s jednog mesta zvuči više nego primamljivo. |