Trinaest megabajta! Kako je moguće da gargantuanske igre za PC, čija veličina se meri desetinama gigabajta, nude manje istinske zabave i oduševljenja nego Blek sa svojih trinaest megabajta? Ok, deo priče je u razlikama u igračkim platformama, ali ono što izdvaja Blek od blještavih AAA naslova je pre svega odlična ideja. U pitanju je logička igra sa genijalno jednostavnom mehanikom. Povlačenje prsta po ekranu ostavlja crni trag koji, nakon što podignete prst, nastavlja da se kreće, ponavljajući vaš potez dok god je to moguće. Cilj igre je da naterate tu liniju da, dok se automatizovano kreće po ekranu, dodirne sve šarene krugove raspoređene na specifičan način. Na početnim nivoima prosto oduševljavaju jednostavnost, izgled koji podseća na apstraktnu umetnost i vernost kojom pomenuta linija oponaša vaš pokret - brzinu kretanja, ritam iscrtavanja, sitno podrhtavanje prsta u želji da se precizno nacrta linija. Kasnije, kako raspored krugova postaje sve kompleksniji i prepreke koje zaustavljaju liniju postaju sve brojnije, Blek se pretvara u pravu, ozbiljnu glavolomku nad kojom provodite minute u tišini, razmišljajući sa koje strane da „napadnete” aktuelni problem, a zatim višestruko duže vreme u pokušajima da nacrtate odgovarajuću liniju baš kako treba. Da stvari budu još bolje, svaki nivo može da se pređe na mnogo načina, jedina ograničenja su maštovitost i umešnost igrača. Fanovi inventivnih logičkih igara neće zaobići ovaj naslov.