![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
MSI Z270 Gaming M7, Asus Maximus IX Hero, Gigabyte Aorus GA-Z270X-Gaming 7 i 5
Nakon premijernog predstavljanja nove Intelove platforme top modela matične ploče u prethodnom broju, red je da se pozabavimo i modelima koji ne koštaju koliko i čitava konfiguracija solidnih performansi, i koje će, zapravo, neko i kupiti, bez prisile. Viša srednja klasa, odnosno enthusiast klasa, ukoliko se vodimo marketinškim sloganima proizvođača, san je i cilj mnogih igrača u procesu planiranja budžeta za novu mašinu. Četiri slična, a opet, dovoljno različita modela iz proizvodnih pogona „velike tajvanske trojke” nikoga neće ostaviti ravnodušnim i biće čest izbor mnogih koji će sebi moći da ih priušte. MSI Z270 Gaming M7
Naponska sekcija izvedena je u 12 faza, što je više nego dovoljno za svakodnevni maksimum overkloka svakog od podržanih procesora. Čak je i napajanje procesora izvedeno dvojno, uz kombinaciju četvoro i osmopinskog konektora. Ovo je svakako preterano, ali govori o mogućnostima ploče i potencijalu da se upotrebi i za obaranje brzinskih rekorda uz pomoć hlađenja tečnim azotom. Slotove za proširenje čine tri PCI-E slota pune dužine i tri PCI-E x1 slota. „Veliki” PCI-E slotovi su elektromagnetno izolovani i mehanički ojačani, kako bi bolje učvrstili masivne grafičke kartice. Isti oklop primetan je i na DIMM slotovima, ali u ovom slučaju mehaničko ojačanje nema svrhe, jer ne postoje RAM moduli koji su toliko teški da ih i obična plastika ne može zadržati na mestu. Otklanjanje potencijalnih interferencija može da ima praktičnu svrhu u nekim situacijama. Povezivanje skladišnih uređaja omogućeno je putem šest SATA konektora, kao i jednog U.2, i čak tri M.2 konektora. SATA Express konektori su izostavljeni, ali sumnjamo da će ikome nedostajati. Zbog toga ovaj model nudi najšire mogućnosti za povezivanje savremenih skladišnih uređaja. Pozicije M.2 slotova odlično su određene, te je tako prvi dovoljno udaljen od procesorskog hladnjaka, drugi je poprilično odmaknut od prvog PEG slota, a ima i metalni hladnjak pride, dok je treći smešten pri dnu ploče i jedini je koji će biti teško dostupan, ali samo u slučaju upotrebe dve grafičke karte. Ostali konektori raspoređeni su uz same ivice ploče i postavljeni pod uglom, pa ni na njihov raspored nemamo primedbi. Zvučna komponenta sastoji se od dva nova Realtekova ALC1220 zvučna procesora koji su elektromagnetno izolovani i čiji rad potpomažu Nichicon audio kondenzatori. Rešenja sa dva zvučna čipa prilično su retka, ali imaju svojih prednosti. Jedna od njih je to što impedansa može da bude fiksno postavljena i tako bolje prilagođena uređajima sa kojima se svaki čip povezuje. Tako je jedan od čipova fino podešen za povezivanje sa aktivnim zvučnicima, dok je drugi zadužen za kontrolu zvuka koji se reprodukuje preko uređaja koji se povezuju na prednji panel kućišta, a to su najčešće pasivne slušalice. Opcije automatskog overkloka superiorne su u odnosu na konkurenciju, jer uz pomoć samo jednog rotacionog prekidača korisnik može da odabere jedan od mogućih deset koraka. Ti koraci nisu fiksni i zavise od konkretnog procesora, odnosno od konkretnog kvaliteta njegovog silicijuma i „raspoloženosti” za visoke „obrtaje”. Naravno, kao i svaki automatski sistem za overklokovanje, tako je i u ovom slučaju radni napon najčešće previsok za određeni takt, i zbog toga se procesor bespotrebno zagreva više nego što bi trebalo, ali je to cena lenjosti koju će vlasnik morati da plati, ukoliko ne želi da se potrudi malo više od prostog aktiviranja prekidača. Ploča se u radu odlično pokazala. U testovima ne zaostaje za drugim modelima, a u nekim testovima i prednjači. BIOS je jasan i pregledan, sa dovoljno svedenim izgledom za podešavanje osnovnih funkcija koji će prijati manje iskusnim korisnicima, ali i sa velikim brojem opcija za fina podešavanja u advanced režimu prikaza. Asus Maximus IX Hero
Naponsku sekciju čini deset faza, sastavljenih od izuzetno kvalitetnih komponenata, što obezbeđuje mogućnost visokih overklok dometa. Ploča ima nekoliko detalja koji će biti od koristi ljubiteljima ekstremnog overkloka, ali je ipak posebno prilagođena uobičajenom overklokovanju i klasičnom vodenom hlađenju. Odavno nismo videli model kod koga je ovoliko pažnje posvećeno detaljima vezanim za vodeno hlađenje, i to pravo vodeno hlađenje, ne fabričke all-in-one šklopocije namenjene gotovanima. Na primer, Hero IX ima posebne konektore za priključenje termalnih sondi koje su zadužene za merenje temperature tečnosti u rashladnom sistemu, u dve različite tačke. Tu je i poseban konektor za povezivanje merača protoka tečnosti, što može biti koristan dodatak kod velikih i restriktivnih sistema, gde monitoring brzine rada pumpe uopšte ne mora da bude relevantan faktor, kada je u pitanju brzina protoka. Na osnovu vrednosti koje pokažu navedena očitavanja, moguće je fino podešavanje brzine pumpe i ventilatora. Povezivanje vodene pumpe olakšavaju i dva namenska konektora, od kojih je svaki sposoban da isporuči struju jačine tri ampera, što je sjajna karakteristika koju će znati da ceni svako ko se ikada baktao povezivanjem i kontrolom brzine rada pumpe. Sve navedeno znatno olakšava i skraćuje proces podešavanja performansi vodenog sistema, od koga se uvek očekuju sjajni rezultati i minimalna buka. Takođe, već postoje tzv. monoblock rešenja drugih proizvođača, koja su namenski izrađena po merama ovog modela, a koja u okviru istog vodenog bloka obuhvataju rešenje za rashlađivanje procesora, ali i naponske sekcije. Pritom su estetski utisak i performanse koje ostvaruju nenadmašni. Slotovi za proširenje podrazumevaju po tri PCI-E x16 i x1 slota, koji podržavaju uobičajene dvostruke SLI i trostruke Crossfire režime rada grafičkih kartica. Kada su u pitanju skladišni uređaji, Hero je nešto siromašniji od konkurencije, i njegova podrška sastoji se od dva M.2 slota i šest SATA konektora. U.2 i SATA Express interfejsi su izostavljeni. Ovo se čini kao razumna odluka Asusa, jer navedeni konektori već neko vreme ne uspevaju da se „prime” među korisnicima i omasove kao standard, tako da je i ponuda uređaja koji ih koriste izuzetno ograničena. Hero raspolaže još jednim, relativno skrivenim M.2 slotom, koji je smešten iza zadnjeg panela. Njegova jedina namena je da omogući upotrebu opcionog WiFi kontrolera u ovom formatu, koji bi inače zauzeo ili jedan od „punih” M.2 slotova, ili pak neki od PCI-E slotova. Svakako pozdravljamo odluku da se WiFi modul prodaje odvojeno od ploče, jer je to ionako detalj koji se u većini slučajeva ne koristi, ali zato uvek negativno utiče na cenu ploča uz koje se isporučuje. Zvučnu podršku čini SupremeFX S1220 zvučni procesor, koji je potpomognut posebnim DAC konverterom i namenskim audio kondenzatorima, dok je mrežni kontroler Intelov, što je pomalo čudno za jednu gejmersku ploču, ali nikako nije mana. Uostalom, ovakvo rešenje, u kombinaciji sa softverom koji favorizuje prioritet mrežnog saobraćaja u korist igara, odlično funkcioniše. Zadnjim panelom dominira deset USB portova, ali se našlo mesta i za dva vrlo korisna tastera – ’Clear CMOS’ i ’BIOS Flashback’. Laku dostupnost prvog će znati da cene svi ljubitelji prčkanja po BIOS-u, dok drugi predstavlja izuzetno jednostavno rešenje za apdejt verzije BIOS-a. Dovoljno je da USB flešić sa fajlom u kome se nalazi sadržaj nove verzije BIOS-a priključite na namenski USB port i pritisnete navedeni taster. Svetlosna indikacija obavestiće vas kada je proces završen. Ovo je vrlo elegantno rešenje, čak i za manje iskusne korisnike koji se užasavaju od same pomisli na proceduru poznatu kao „flešovanje BIOS-a”. Deo kojim nismo oduševljeni obuhvata popularno (a u našem slučaju omraženo) LED šarenilo. Heroj je po tom pitanju prava baba! Aura sistem rasvete korisniku omogućava da ploču vrlo elegantnih linija pretvori u novogodišnju jelku. Tu su i konektori za priključivanje dodatnih LED traka i pregršt opcija u okviru pratećeg softvera za „fina” podešavanja nijansi i režima rada. Naravno, sva svetla mogu da se isključe, ali će ih budući vlasnici svakako debelo platiti, jer tolika količina elektronike od koje se sastoji kontrolerska logika, uopšte ne košta malo. Gigabyte Aorus GA-Z270X-Gaming 7 i Gaming 5
Posle megalomanske Devetke, opisane u prethodnom broju „Sveta kompjutera”, na red su došli i modeli nešto skromnijih mogućnosti, i znatno skromnije cene. Oba modela koja sada predstavljamo koriste istu osnovu i toliko su slična, da ćemo ih opisati kao jedan, i pri tom samo navesti razlike. Naponska sekcija od 12 faza i masivni hladnjaci deluju vrlo robusno, i tako su se i pokazali tokom testa – hladno i stabilno. Petica je ostala uskraćena za toplotnu cev, koja kod Sedmice povezuje dva hladnjaka, ali tokom našeg testa nismo uspeli da utvrdimo ikakvu temperaturnu razliku koju bismo ocenili kao prednost pomenute „cevke”. Elektromagnetno izolovani i mehanički ojačani memorijski i PEG slotovi pune dužine deluju ubedljivo, ali nam se položaj prvog M.2 slota nije dopao, jer je preblizu procesoru i njegovom hladnjaku, što može da doprinese suvišnom zagrevanju. Uređaj u drugom M.2 slotu neće imati takvih problema, osim kada se u sistem doda druga grafička kartica. Za razliku od konkurencije, konstruktori Aorus modela ne dele mišljenje po pitanju izlišnosti nekih tipova konektora, pa tako obe ploče raspolažu sa po jednim U.2 i čak sa tri SATA Express konektora. Upotrebna vrednost ovakvog rešenja je upitna, a i to je jedan od detalja koji baš i ne pripadaju gejmerskoj ploči. Drugi detalj, koji nije čest gost modela sa prefiksom Gaming, je mrežno rešenje koje je kod Aorus modela dvostruko. Jedan od kontrolera je Intelov, dok je drugi najnovija iteracija Killer kontrolera sa oznakom E2500. Dok se mnogi spore oko toga kom se carstvu privoleti, Gigabyte je taj izbor ostavio korisniku. Nažalost, ne postoji teaming opcija, tako da pun kapacitet dvostrukog mrežnog rešenja neće moći da bude ostvaren. Zvučni sistem je jedna od bitnijih razlika između dva modela. Sedmica ne štedi, pa se tako baškari sa četvorojezgarnim Creative Sound Core 3D zvučnim procesorom, u pratnji najboljih Nichicon audio kondenzatora i izmenjivim pojačalom, što garantuje najbolji zvuk koji jedno integrisano zvučno rešenje može da ponudi. Petica je po tom pitanju skromnija, i koristi Realtekov ALC1220 čip, kao i pomenuti MSI Gaming M7. Naravno, Nichicon audio kondenzatori i izmenjivo pojačalo nisu izostali, ali su u ovom slučaju nešto skromnijih karakteristika. Oba modela raspolažu sa dva DAC-UP USB porta sa pozlaćenim konektorima, posebnom filtracijom signala i kontrolom napona, kako bi eksternom pojačalu bio isporučen savršeno čist signal. Inače, USB podrška je odlična kod oba modela, s tim što je Petica uskraćena za Intelov Thunderbolt 3 kontroler brzine 40 gigabajta. Overklok sekcija je još jedno polje na kome se vide razlike među ovim modelima. Petici nedostaju ’Power’ i ’Reset’ tasteri, pa čak i ’Clear CMOS’. Nema ni prekidač za izbor jednog od dva BIOS-a i režima rada, a izostala su i merna mesta za kontrolu napona. Ništa od navedenog nije neophodno, ali ume da olakša neke korake prilikom overkloka. Srećom, statusni LED displej nije izostao, kao ni svetlosna indikacija, koja nedvosmisleno ukazuje na neke od najčešćih problema vezanih za procesor, grafiku, memoriju ili boot uređaj. Prisutan je i dodatni clock generator, B-Clock, koji omogućava podešavanje BCLK vrednosti u koracima od 0,01 megaherca, ali je njegova upotrebna vrednost, kao i kod svih ostalih modela koji ga koriste, vrlo upitna i ograničena instaliranim komponentama. Dolazimo do manje interesantnih detalja, kojima Aorus serija (nažalost) obiluje. Sistem LED osvetljenja je izuzetno složen, sa mogućnošću odabira jedne od 16,8 miliona nijansi, znatno više režima rada od konkurencije i individualno kontrolisanim delovima ploče, kome je pride dodata i podrška za RGBW LED trake (u odnosu na standardne RGB, koje koriste drugi proizvođači). Sve to će napraviti pravi mali Las Vegas unutar kućišta. Petica nije mnogo uskraćena po ovom pitanju, u odnosu na Sedmicu joj nedostaje samo osvetljenje zadnjeg panela i nasumični režim rada. Više bismo voleli da je sa jačeg modela zadržan neki drugi detalj, na primer bolja kontrola i više konektora za ventilatore, umesto „šareniša”, ali trendovi su čudo. • • • Svaki opisani model je u nekoj sferi bolji od ostalih, ili makar ima bolji odnos cene i performansi u odnosu na ostale. Cene na našem tržištu još uvek nisu poznate, pa ih zato ne navodimo, ali će razlike između najskupljeg i najjeftinijeg verovatno biti pedesetak evra. S obzirom na to da se radi o skupim modelima, od kojih nijedan neće koštati ispod 250 evra, pri izboru će svakako odlučiti nijanse. Negde svetlosne, a negde hardverske. Vladimir TRAJKOVIĆ
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]()
![]()
![]()
![]()
|
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |