AKTUELNOSTI<>
042007<><>

Slobodni softver u javnoj upravi

Slučaj Minhen

Preuzimanje kontrole nad sopstvenim razvojem

Florian Schießl, zamenik tehničkog koordinatora projekta LiMux
Priča o modernizaciji i opremanju državnog informacionog sistema se, približavanjem razvijenom evropskom svetu, sve više aktuelizuje. Takav projekat nije nimalo jednostavan iz više razloga. Pre svega, potrebno je napraviti funkcionalan, stabilan i pouzdan sistem koji će u svakom trenutku moći da odgovori potrebama svojih korisnika. Troškovi su takođe bitno pitanje jer se takvi projekti potpuno ili u velikoj meri finansiraju iz budžeta pa novcem građana treba raspolagati na najracionalniji način. Na kraju, primenjena rešenja moraju biti dugoročno ispravna i izvesna pošto greške u tom smeru mogu imati ozbiljne posledice. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da takvi sistemi barataju podacima od velike važnosti i značaja po privatnost građana te je njihova sigurnost pod naročitim akcentom.

Generalno, potencijalna softverska rešenja u oblasti o kojoj govorimo dele se na vlasnička i slobodna. Vlasnička su obično zasnovana na proizvodima iz Microsoftove ponude, zajedno sa ostalim „proprietary” aplikacijama drugih proizvođača. Ne tako retko kao solucija se sreće kombinacija GNU/Linuxa ili *BSD-a na serverima sa Windows operativnim sistemima na radnim stanicama. Otvorena rešenja se zasnivaju na slobodnom softveru gde god je to moguće, što u većini slučajeva predstavlja kombinaciju GNU/Linux – OpenOffice zajedno sa ostalim uobičajenim ili namenski izrađenim programima.

Sve više gradova, teritorijalnih celina ili država opredeljuje se za slobodna informatička rešenja u svojim upravama. Iako je nezahvalno izdvajati bilo koju od ovih priča, migracija prestonice nemačke pokrajne Bavarska na slobodan softver pokazala se kao veoma specifična. Zato u ovom broju „Sveta kompjutera” govorimo o slučaju Minhen, a sagovornik nam je bio gospodin Florian Schießl, zamenik tehničkog koordinatora projekta migracije.

Glavni krivac

„Potraga za alternativama je počela Microsoftovom objavom o prestanku podrške za Windows NT4 koji je korišćen na naših 14.000 PC računara. Uzimanje u obzir i proučavanje više mogućnosti je praksa u gradskoj upravi, a preliminarne studije, obavljene zajedno sa kompanijom Unilog, obuhvatale su pet potencijalnih rešenja za operativni sistem i kancelarijski paket”, kaže Schießl.

Prekidanjem podrške za Windows NT, kompanija iz Redmonda je gradske vlasti dovela do obaveze obavljanja velikog upgradea, jer bi u suprotnom rešenja ubrzo postala zastarela. Promena licencnog modela Windowsa XP (koji je bio glavni kandidat za upgrade) u odnosu na NT4 unela je sumnje u pogledu rasta ukupnih troškova (TCO – Total Cost of Ownership). Treći, veoma bitan faktor jeste komunikacija Windowsa XP sa „centralom”, pri čemu je teško utvrditi se kakvi podaci šalju Microsoftu. To je, prema obrazloženju tadašnjeg CIO grada Minhena Wilhelma Högnera, neprihvatljivo s obzirom na striktna pravila gradske administracije koja se tiču zaštite privatnosti.

Sam Högner je bio predmet spekulacija javnosti u tom periodu, ali se pokazalo da ne postoje osnove za njegovu karakterizaciju kao buntovnika protiv Microsofta. U svojoj karijeri je više puta pokazivao kritičke stavove i prema slobodnim rešenjima, a zanimljivo je i to što je gradska vlada odbila njegov predlog migracije 2002. godine. Godinu dana kasnije odgovor je bio drugačiji.

Uoči donošenja ove odluke od strane gradskih vlasti, dogodila se neočekivana poseta. Steve Ballmer je, saznavši za događanja u Minhenu, prekinuo zimovanje na Alpima i uputio se u Minhen na razgovor za gradonačelnikom. Skoro u isto vreme su u javnost procureli dokumenti među kojima je bio i poverljiv e-mail o strategiji nastupa kompanije u ovom sektoru. Prema pisanju „International Herald Tribunea”, u maju 2003. godine, godinu dana ranije, glavni menadžer prodaje Microsofta sugerisao je vrhu kompanije da u pregovorima vezanim za državne i lokalne uprave softver ponude i besplatno ukoliko situacija tako nalaže. Balmerova poseta nije urodila plodom, ali je podigla još veću prašinu oko čitave stvari, što je u krajnoj liniji pojačalo pozicije zagovornika slobodnog rešenja i ovu odluku učinilo još prihvaćenijom.

Oko 14.000 PC i notebook računara je pre migracije koristilo Windows NT4 i Microsoft Office 97 ili 2000. U upotrebi je bilo oko 300 drugih standardnih aplikacija zajedno sa 170 namenskih programa, među kojima je oko polovina direktno vezana za MS Office (šabloni, makroi). Baze podataka je opsluživao Oracle na Unixu, zajedno sa nekoliko ostalih servisa (Novell Netware, na primer). Specijalizovane aplikacije za Siemens BS2000 mainframe mašine i specifičan hardver dodatno su otežavali migraciju.

LiMux – slobodan softver za Minhen

Kao što je već pomenuto, preliminarna istraživanja su obuhvatila pet potencijalnih rešenja. „Imali smo rešenje u potpunosti bazirano na Microsoftovom softveru, potpuno open source i tri kombinacije ova dva rešenja. Proučavali smo tehničke, ekonomske i strateške elemente. Na kraju, dva rešenja su bila izjednačena, posmatrajući sva tri faktora zajedno”, kaže naš sagovornik. Troškovi za prve četiri godine implementacije projekta kretali su se od 34,18 milliona evra za opciju Windows XP + MS Office XP, preko 39,75 miliona za Windows XP + OpenOffice, do 45,77 miliona za GNU/Linux i OpenOffice. Kombinacija GNU/Linux + OpenOffice + emulacija (Wine/VMWare) prema procenama je koštala 35,94 miliona, a najskuplja varijanta koja je umesto emulacije podrzumevala terminal server težila je čitavih 50 miliona.

Rešenje zasnovano na Microsoftovom softveru je pokazalo prednost kada je cena u pitanju. GNU/Linux se pokazao kao bolja varijanta prema ostalim faktorima, što obuhvata nezavisnost (vendor independency), sigurnost i stabilnost softvera. Prema krajnjem proračunu, slobodna varijanta je dobila ukupno 6218, a vlasnička 5293 od 10.000 poena.

Nakon objavljivanja rezultata ponude, stigle su nove ponude od Microsofta, SuSE Linux AG i IBM-a. Microsoft je spustio cene sa mogućnošću korišćenja XP-a do 2010. godine, što je uštedelo potrebni upgrade u 2007. godini. SuSE i IBM su konsultantske usluge tokom migracije ponudili besplatno, dok je SuSE-ova ponuda u oblasti rešenja za emulaciju bila znatno niža (mada je SuSE takođe pokazivao probleme vezane za zavisnost od proizvođača). U prilog slobodnoj struji išla su i poboljšanja podrške za PDF u slučaju verzija OpenOfficea objavljenih u to vreme. Posle ponovne evaluacije Microsoftova ponuda je bila za pola procenta ispred konkurencije. Ipak, tokom istraživanja se pokazalo da izbor zasnovan isključivo na finansijskima aspektima lako može biti kratkotrajno isplativ, dok je značaj dugoročnih efekata daleko veći.

„Gradsko veće je moglo da bira između kratkoročnog i dugoročnog rešenja koje je bilo za nijansu skuplje. Prvi put smo imali pravu mogućnost izbora! Veće je odlučilo da se operativni sistemi i office paketi na PC računarima u administraciji prebace na open source rešenja. Pored toga, odlučeno je da poslovne aplikacije budu platformski nezavisne ili bazirane na Webu”, objašnjava Schießl, „glavni razlog za to je nezavisnost od proizvođača softvera (izbegavanje „vendor lock-in” situacije), mogućnost ravnopravnog nastupa na tržištu u cilju smanjivanja troškova, jer je u tom slučaju sloboda izbora veća”.

Postepena migracija

Dobra i precizna organizacija je preduslov za uspeh jednog velikog projekta kao što je LiMux pa je tehničko rešavanje problema podeljeno na nekoliko etapa.

U prvoj fazi su umesto MS Officea, Netscapea ili MS Internet Explorera instalirani OpenOffice i Mozilla. Druga faza je predvidela instalaciju GNU/Linux operativnog sistema i zamenu programa koji imaju poznate alternative (GIMP, K3B na primer).

Za ovu etapu se vezuje i jedna zanimljiva priča. Na tenderu za izbor tehničke podrške na klijentskim računarima, koji je grad raspisao krajem 2004. godine, pobedu je odneo konzorcijum kompanija Softcon i Gonicus. U paketu podrške koji su pobednici ponudili nalazio se Debian GNU/Linux pa je u tom trenutku SuSE ispao iz trke.

Poslednja faza, koja bi trebalo da traje do 2009. godine, vezana je za migraciju namenskih rešenja, što je ujedno i najteži zadatak celog projekta. Kako smo čuli od našeg sagovornika, akcenat je stavljen na platformski nezavisna rešenja (Web ili bazirana na Javi) kad god je to moguće. U situacijama kada se problem ne može rešiti na taj način, posmatraju se moguća scenarija koji uključuju Wine/CrossoverOffice emulaciju, terminal server, VMWare ili korišćenje Windowsa dok neko drugo rešenje ne bude moguće. Schießl naglašava da se svemu ovome pristupa jako ozbiljno: „Detaljno posmatramo svaki (!) program kako bismo pronašli što bolju alternativu. Tržište softvera sve više zahteva multiplatformska rešenja što proizvođače uslovljava da ih nude u sve većem broju”.

Po rečima našeg sagovornika, oko 600 desktop računara od septembra 2006. godine koristi GNU/Linux, dok je do kraja godine planirano da se na jos 1500 instalira ovaj operativni sistem. Prva ovogodišnja etapa postepene migracije, što podrazumeva slobodne aplikacije na Windowsu, očekuje oko 5000 radnih stanica, koje će nakon toga ući u proces promene operativnog sistema.

Domino efekat

Efekti minhenske migracije počeli su da se osećaju već 2003. godine. Amsterdam i Beč su krajem te godine objavili početak testiranja slobodnih rešenja za po petnaestak hiljada računara koji se koriste u upravama ovih gradova. Saradnja između Beča i Minhena će rezultovati zajedničkim razvojem namenskih slobodnih aplikacija. Na spisku gradova koji testiraju ili već migriraju na slobodna rešenja su između ostalih Pariz, Rim i Barselona.

Ne treba zaboraviti špansku pokrajinu Ekstremaduru koja, zajedno sa Minhenom, predstavlja jedan od najboljih primera usvajanja i implementacije slobodnog softvera u administraciji i javnom sektoru. Ekstremadura je otišla korak dalje pa su administracija, zdravstveni i obrazovni sistem povezani u jedinstvenu mrežu. Za potrebe projekta razvijena je i GNU/Linux distribucija zasnovana na Debianu pod nazivom gnuLinEx.

• • •

Florian Schießl, kao jedan od vodećih ljudi projekta migracije, zaključuje da je „jedan od razloga za migraciju dobijanje veće nezavisnosti. Naučili smo da cena zavisnosti od jednog vlasničkog rešenja obično predstavlja motiv za razmišljanje o alternativama”. Veliki broj faktora, a cena je samo jedan od njih, zajedno sa valjanom procenom dugoročnih efekata predstavljaju kriterijume koji nemaju alternativu kada je projekat poput Linuxa u pitanju. Minhensko iskustvo sasvim sigurno treba da posluži svakoj administraciji koja ozbiljno shvata svoj informacioni sistem, ako ništa drugo, onda zbog temeljnosti, postupnosti i tradicionalne nemačke preciznosti. Dobar glas o Minhenu daleko se čuo, a nadamo se da će stići gde treba i kada je naše okruženje u pitanju.

Ivan JELIĆ

 
 AKTUELNOSTI
Obrazovni softver u nastavi
Slobodni softver u javnoj upravi
Šta mislite o ovom tekstu?
Projekat Amiga Samantha

 NA LICU MESTA
CeBIT 2007, Hanover
Red Hat Enterprise Linux 5 promocija
Takmičenje „<ecode>”
Sony Playstation 3 promocije
Asbis - Toshiba promocija

 SERVIS
Lokalizacija programa (na primeru Windows Viste)
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera