![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||||||||||||||||||
Abit AL8, Microstar 945 Neo Platinum
Prošlo je nekoliko meseci od pojave Intelovih čip-setova i945P i i955X. Naslednici modela i915P i i925XE nisu doneli ništa revolucionarno novo izuzev podrške za nove serije Pentium 4 procesora i DDR2-667 memoriju, kao i mogućnost da se SATA II NCQ hard diskovi iskoriste do maksimuma. Performanse su ostale praktično neizmenjene pa su ova poboljšanja i jedino što može preporučiti i945P/i955X umesto modela i915P/i925X. Pošto smo razlike detaljno objasnili u julskom broju, sada nam ostaje samo da ispratimo najinteresantnije modele matičnih ploča s novim čip-setovima koji se pojavljuju na našem tržištu. Modeli i945P zaslužuju mnogo više pažnje, a razlog smo videli u testu Asusove ploče P5LD2. i955X ima „otključane” mogućnosti da radi sa 8 GB memorije i ECC kontrolu za nju, a jedini je koji podržava P4 Extreme Edition procesore. Ne znamo šta nam je manje potrebno od svega ovoga pa bi jedina razlika bila u performansama – a nje nema. Jedan do dva odsto bolji memorijski protok svakako nije vredan razlike u ceni između modela i945P i i955X, koja je u „evropskim jedinicama” često trocifrena pa ćemo se koncentrisati na modele i945P i ovog puta ćemo prikazati Abit AL8 i MSI 945P Neo Platinum. Abit pravi matične ploče na isti način već godinama. Od vremena KT7(A) modela ovaj proizvođač se više ne igra s lošijim komponentama i na svoje ploče ugrađuje samo najkvalitetnije delove. Ovo je, logično, produžilo vek trajanja Abitovih proizvoda, ali je i podiglo cenu, pa se Abit iz srednje klaseuzdigao među najskuplje. U prvo vreme je to pravdano boljim performansama i o/c potencijalom u odnosu na konkurenciju (vreme nF2 i i845/i865/i875 čip-setova), međutim, u poslednjih godinu dana to više nije slučaj. Proizvođači kao što su MSI, Epox i Asus su se u najmanju ruku izjednačili sa Abitom, a pojavio se i DFI koji ih je sve zajedno „preskočio” i danas predstavlja ono što je Abit bio pre nekoliko godina. Dovoljno je reći da najveći broj ljubitelja Abita iz prošlih vremena danas „vozi” DFI modele. Abit se naravno ne predaje i želi nazad svoju krunu. Koliko mu to polazi za rukom, pokušali smo da vidimo na primeru modela AL8.
Štampana ploča je punih ATX dimenzija i prilično dobro dizajnirana. ATX, četiri SATA konektora koje obezbeđuje ICH7 i IDE konektori nalaze se na idealnim pozicijama, međutim dodatni Sil3112 RAID kontroler i njegova dva SATA II konektora su na totalno nelogičnom mestu, između northbridgea i zadnjeg panela. Takođe, FDD konektor je uz levu ivicu pa će oni koji ga koriste morati da dobro ispresavijaju kabl da ne bi smetao. Odmah pored je i dvocifreni LE displej koji će prikazati eventualni problem prilikom paljenja računara, što je veoma korisna stvar za one koji stalno nešto čačkaju, oduzimaju i dodaju u računaru, upravo za one kojima je ova ploča i namenjena. Četvorofazno napajanje oko LGA775 podnožja je odlično urađeno, s niskim kondenzatorima koji neće smetati nikakvom kuleru procesora, međutim, to može da bude slučaj sa vertikalno postavljenim ventilatorom na čipu 945P Express. Postoji rešenje – okretanje hladnjaka za 180° – ali je Abit to mogao i sam da uradi. Južni most je ICH7R (RAID 0+1 mogućnosti) i pokriven je malim ali sasvim dovoljnim aluminijumskim hladnjakom. Abit se odlučio za „formaciju” 1-3-2 kada su u pitanju slotovi za proširenje, što znači da se može desiti da nekome zafali PCI slot. AL8 ih ima samo dva, dok PCI-E x1 ima tri, ali, s obzirom na (ne)brojnost kartica koje koriste PCI-Express magistralu, mi više volimo da vidimo više PCI slotova. Nema mogućnosti za SLI mod jer su svi PCI-E slotovi x1, a PEG x16 je samo jedan. Zadnji panel je prilično standardan: tu su dva PS/2, po jedan LPT, COM, Firewire i Gb Ethernet. Za prenos zvučnog signala tu je šest stereo-priključaka i dva optička SP/DIF, po jedan ulazni i izlazni. Zvuk je za Intel ploče standardni HDA 7.1, dodatni Texas Instrumentsov čip obezbeđuje Firewire mogućnosti, a Broadcom BCM5789KFB lokalno umrežavanje. BIOS je urađen u Abitovom maniru, sa sekcijama OC Guru i EQ . Prva omogućuje promenu napona procesora (do 1,7 V), memorijskog kontrolera i PCI-E magistrale zajedno (do 2,0 V) i DDR2 modula (do 2,3 V), što je dostojno Abitovog imena i slavnih predaka. Takt FSB je teoretski moguće podići do 400, a PCI-e magistralu do 150 MHz. Kažemo teoretski jer nama nikako nije pošlo za rukom da pređemo 220 MHz, što je užasan rezultat. Nismo sigurni šta je uzrok, ali nikako ne razumemo kako ova ploča onda radi sa Pentium 4 procesorima koji sa MCH čipom komuniciraju brzinom od 1066 MHz tj. 266 MHz puta četiri. Svaki i945P čip-set, pa i ploča s njime, mora da radi sa 1066 MHz procesorima. Šta se desilo sa AL8 i kako je kod nje maksimum 220 * 4, ostaje nepoznanica.
ATX štampana ploča je lakirana u crno i po ugrađenim čipovima se prilično razlikuje od Abita AL8, naravno koliko je to moguće u situaciji kada obe ploče koriste isti čip-set. I 945P Neo Platinum koristi kombinaciju čip-seta 945P + ICH7R, ali su praktično svi ostali čipovi drugačiji. Za razliku od Abita, MSI se odlučio za proširenje IDE mogućnosti ploče, izlazeći u susret korisnicima koji prelaze sa starijih modela i koji još uvek koriste hard diskove sa UDMA 100/133 interfejsom. Jedna IDE grana je ograničenje koje se Intel trudi da nametne od i915/i925 vremena, a kako optički uređaji moraju da idu na IDE konektor, hard diskovi moraju na SATA. 945P Neo Platinum će, za razliku od Abita AL8, omogućiti da se povežu i stariji IDE diskovi, zahvaljujući ugrađenom VIA VT6410 RAID (modovi 0,1 i 0+1) kontroleru koji dodaje još dve IDE grane. Drugi VIA čip je zadužen za dva Firewire porta, dok AL8 koristi proizvod Texas Instrumentsa. MSI model koristi najnoviji Realtekov AC’97 čip oznake AL882DTS, koji pored standardnih 7.1 mogućnosti podržava i kodiranje zvuka po DTS standardu, što će ceniti ljubitelji DVD Video naslova. Konačno, MSI se odlučio da RJ-45 konektor kontroliše Intel PC82573V. Na zadnjem panelu se pored standardnih priključaka (dva PS/2 i po jednog LPT i COM) našlo četiri USB, pet stereo-bananica i po jedan optički i RCA SP/DIF izlaz te jedan RJ-45 za potrebe umrežavanja. Ovaj deo je Abit uradio malo bolje jer je tu i SP/DIF ulaz te stereo-konektor viška koji može da zatreba. Spisak razlika se ovde ne završava. MSI se odlučio za pasivni hladnjak na severnom mostu, što će ceniti ljubitelji tiših računara. Konačno, 945P Neo Platinum poseduje jedan PCI slot više i jedan PCI-E x 1 manje, što je po nama trenutno bolje rešenje. Raspored svih komponenti i priključaka je odličan, mislimo da bolje i ne može. Pomalo su nas iznenadili molex i novi tip ATX12V+ konektora sa osam kontakata, međutim praksa je pokazala da novo napajanje nije neophodno – stara će raditi odlično ukoliko se iskoristi i dodatni molex. Malo je zbunjujuće što nijedna druga 945P ploča s kojom smo se sreli ne traži ništa više od starog četvoropinskog ATX12V+, no važno je što i MSI 945P radi sa starim napajanjima. Eventualni minus na ovom polju MSI nadoknađuje napajanjem procesora koje je urađeno u pet faza (jedna više nego što je standard za i9x5 modele), što bi trebalo da obezbedi dodatnu stabilnost u overklok režimu. Za rad „na defaultu” bi i trofazno napajanje sigurno bilo dovoljno. Pomenuli smo da je MSI odavno prišao Abitu kada su u pitanju BIOS i podešavanja u njemu, što smo videli i ovog puta. Doduše, MSI nema baš tako dobru kontrolu ventilatora u zavisnosti od temperature i Abit Fan EQ je bolji od tehnologije CoreCell 2, međutim MSI je daleko izdašniji kada su promene napona u pitanju. Maksimalnih 1,85 V za procesor, 2,4 V za memoriju i 2,2 V za PCI-E magistralu je više nego što nudi AL8. Teorijski maksimum za FSB je 350 MHz, a mi smo stigli do 272 MHz kada je otkazao P4 630. MSI, po svemu sudeći, nema problem kao AL8 i može još više, u zavisnosti od tipa i „overklokabilnosti” procesora. Stabilnost u radu nije nešto o čemu se diskutuje kada su Intelovi proizvodi u pitanju pa nema reči o nekim problemima ili nekompatibilnosti. Kao što smo navikli, razlike između dve ploče s istim čip-setovima su „akademske”, ali ipak treba napisati da je MSI 945P Neo bio taj koji je uvek bio brži – za dlaku, ali ipak brži. Obe ploče će savršeno „leći” prosečnom korisniku koji traži savremenu ploču za Intel P4 procesor. Za one naprednije, između ova dva modela dileme nema. Iako nosi ime Abit, AL8 nema ni delić onoga što je krasilo starije modele kao što su NF7 ili IC7. MSI-jev model ima „jače” mogućnosti i odusustvo bilo kakvih problema kada se takt FSB podiže iznad deklarisanog, dok je overklok magistrale na AL8 ograničen na niskih 220 MHz. Pri tom je MSI i malčice brži, ali i, po nama, bolje „konfigurisan”. Četiri SATA, tri IDE grane i tri PCI slota smatramo boljim izborom od šest SATA, samo jedne IDE grane i dva PCI slota. Iskreno se nadamo da će naredni modeli iz Abita biti mnogo bolji. Ova kompanija živi od overklok „reputacije”, a ako je bude ovako „održavala”, nismo sigurni u njenu svetlu budućnost. Možda smo malo preterali s kritikama – AL8 stvarno nije loša ploča, daleko od toga, kvalitetna je, brza i stabilna, ali nije ono što se očekuje od Abita. Saša UZELAC | |||||||||||||||||||||||||||||
![]()
![]()
![]()
|
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |