INTERNET<>
112004<><>

e-zdravstvo

Online „karton” pacijenta

Još jedna SF priča za naše prilike

Administracija predsednika SAD objavila je strateški plan izgradnje zdravstvenog informacionog sistema prema kojem će informacije o medicinskom statusu svakog građanina te države morati da budu pohranjene u centralnoj bazi podataka u formi elektronskog zdravstvenog dosijea, dok će njeni građani u svom posedu imati lični zdravstveni „karton” – fajl koji će omogućavati komunikaciju s tom bazom. Naša zemlja je, nažalost, veoma daleko od toga, ponajviše zbog niske informatičke svesti najodgovornijih.

Uvek dostupne informacije

Koncept elektronskog zdravstva (e-health) jedna je od najkomplikovanijih primena informacionih i komunikacionih tehnologija u nekoj od oblasti društvenog života. Dok se u nekim zemljama sa ekstremno niskom informatičkom svešću (poput naše) e-zdravstvo uporno doživljava kao sistem gde će neke čip kartice zameniti papirne zdravstvene knjižice, a fajlovi pacijenta postati puki elektronski pandani postojećih kartona, svet uveliko grabi ka budućnosti. U njoj će informacije u vezi s medicinskim statusom osobe (pacijenta) biti pomoću Interneta i srodnih tehnologija uvek dostupne, bez obzira na lokaciju individue, medicinskog osoblja ili medija na kojima su uskladišteni podaci odnosno platformi i sistema koji se budu koristili u procesu pružanja zdravstvenih usluga.

Američko ministarstvo zdravlja (Department of Health and Human Services) je, obznanjujući strategiju kreiranja nacionalnog zdravstvenog informacionog sistema, započelo obimnu saradnju sa subjektima koji su nužni učesnici procesa definisanja i donošenja neophodnih standarda (stakeholderi): pružaocima zdravstvenih usluga, dobavljačima opreme, predstavnicima udruženja pacijenata, osiguravajućim društvima i privatnim tehnološkim kompanijama, sa akcentom na dvema najosetljivijim oblastima e-zdravstva – pristupu i bezbednosti.

Analitičari napominju da je trenutak za zvaničan početak ovog projekta odličan. Stepen tehničko-tehnološkog razvoja je dostigao potreban nivo, a u postupak kreiranja čitavog sistema uključeni su i subjekti koji štite prava ne samo pacijenata, već građana uopšte, i to pre svega prava na očuvanje privatnosti i bezbednosti medicinski relevantnih podataka. Može se čak reći da su svi elementi potrebni za izradu nacionalne strategije razvoja bili i ranije prisutni, osim „samo jednog” – poverenja pojedinaca. Shvativši da se ono veoma teško stiče, stakeholderi su kao sebi ravnopravne identifikovali i nevladine organizacije orijentisane na zaštitu prava građana.

Od kartona do elektronskog dosijea

Sve do pred kraj prošlog veka postojala su objektivna tehnološka ograničenja u pogledu razmene velikih količina informacija koje nastaju u postupku lečenja svakog čoveka i ta ograničenja su bila prepreka aktivnom uključivanju pacijenta u tok lečenja. Papir kao nosilac informacije morao se fizički prenositi od lekara do lekara, od jedne ustanove do druge, sa šaltera na šalter, a za to vreme je pacijent morao da čeka dok nadležna služba ne obradi njegov slučaj. Tako su nastale čekaonica i šalter-barijera. Ta omražena prepreka između sistema i pacijenta sprečavala je da se negativna energija koja je prisutna kod bolesnog čoveka prelije na sistem i zdravstvene radnike, što dovodi do smanjivanja efikasnosti sistema i dalje pogoršava stanje pacijenta.

Savremene informacione tehnologije suštinski menjaju položaj pacijenta i njegovu ulogu u procesu lečenja. On od pasivnog objekta postaje aktivan učesnik tog procesa. Pacijent je oduvek na svoje izlečenje gledao kao na mešavinu međusobnih uticaja dobre volje i umešnosti lekara, ćudljivosti birokratizovanog zdravstvenog sistema i „viših sila”. Njegovo je bilo da plati i da čeka da se sve te „sile” umilostive i otklone njegovu boljku. Nove tehnologije čoveku prvi put u istoriji daju moć da sam donosi odluke koje se tiču njegove dobrobiti i da ima kontrolu nad izborom, kvalitetom i cenom zdravstvenih usluga koje plaća.

Uvođenje e-zdravstva eliminiše papir kao medij i omogućava da se svi podaci o pacijentu i njegovom zdravstvenom statusu beleže u elektronskoj formi. Putem Internet tehnologija pacijent u svako doba može nesmetano steći uvid u to u kojoj se fazi nalazi rešavanje njegovog problema. Internet pacijentu može da posluži i kao sredstvo pomoću kojeg će moći da sazna mnoge korisne informacije i da na osnovu stečenih znanja vrši bolji izbor između velikog broja ponuđača zdravstvenih usluga.

Nova era medicinskih usluga

Nov koncept sistema medicinske nege, gde osoba sama odlučuje o načinu svog lečenja, izazov je za sve subjekte koji u tom postupku učestvuju. Primena novih tehnologija na velika vrata uvodi pravila oštre konkurencije i tržišni model ponašanja, uz uvođenje jasnih pravila i procedura kojima se štite i egzaktno mere profesionalnost, etičnost, odgovornost, efikasnost i produktivnost.

Kako ekonomisti imaju gotovo jedinstven stav da će tržište zdravstvenih usluga u narednim godinama imati visoke stope rasta, čime će vremenom postati najunosnija privredna grana, primena informacionih i komunikacionih tehnologija predstavljaće ključ uspeha njenih pružalaca, uz istovremeno povećanje nivoa kvaliteta. U situaciji kada se čak i najrazvijenije zemlje sveta suočavaju s nedostatkom kvalifikovanog medicinskog osoblja, povećanjem broja starih i privredama koje više nisu u stanju da obezbede dostignut stepen zdravstvene nege svojih građana, te tehnologije mogle bi da budu jedino moguće rešenje za naizgled nemoguć problem – kako uz istu količinu sredstava i kadrova podmiriti potrebe sve većeg broja ljudi, uz održanje (pa čak i poboljšanje) kvaliteta lečenja.

Dušan KATILOVIĆ

 
Pretraživanje
Sve o PDV-u
Google SMS
e-zdravstvo
Šta mislite o ovom tekstu?
.yu
Gogotools
Šta sve putuje Internetom
„Odjava s liste” nije dobra ideja
Eh taj Zapad...
Ko s đavolom tikve sadi...
Bosanska prevara
Milion pesama za nedelju dana
GMail Drive

E-zdravstvo
Elektronsko zdravstvo se najčešće definiše kao primena Interneta i srodnih tehnologija u sistemu zdravstvene zaštite, kojima se poboljšavaju pristup, efikasnost, efektivnost i kvalitet medicinskih i poslovnih procesa koje sprovode učesnici u tom sistemu (zdravstvene ustanove, medicinsko osoblje, pacijenti, osiguravajuće organizacije, država), sa osnovnim ciljem poboljšanja zdravstvenog stanja pacijenta.

Sumorno stanje srpskog e-zdravstva
Prema rečima mr Pavla Kostića, jednog od osnivača Udruženja za primenu novih tehnologija u biomedicini i malobrojnih domaćih stručnjaka u oblasti e-zdravstva, u Srbiji ne postoji pravilno izgrađen, operativan i efikasan zdravstveni informacioni sistem koji bi predstavljao ’kičmu’ celokupnog zdravstva kroz koju bi cirkulisale sve informacije od značaja za ovaj segment društva. Pošto on ne postoji, niko u zemlji nije u stanju čak ni da stekne valjan uvid u trenutnu situaciju, pa ne može ni da vrši ikakvo racionalno planiranje za budućnost. U takvom okruženju, prostor za neefikasnost, neorganizovanost i zloupotrebe raznih vrsta širom je otvoren.
Da bi se krenulo od nule, potrebno je početi s podizanjem nivoa opšteg informatičkog znanja koji je kod nas veoma nizak i pod kojim se podrazumevaju suštinska znanja o načinu na koji se savremene tehnologije planiraju, razvijaju i primenjuju u zdravstvenim procesima, a ne puka veština korišćenja računara (na primer, slanje elektronskog pisma ili pisanje teksta u Wordu). Većina ljudi koji su zaduženi da donose odluke u našem zdravstvu nisu adekvatno edukovani, a posledica toga – i kada postoji iskrena namera da se nešto uradi – su propusti u kojima se veliki novac troši na projekte s malim efektima. Pravilno izgrađen zdravstveni informacioni sistem omogućuje da se tačno vidi i zna koliko je novca potrošeno, na šta je on potrošen i kakav je kvalitet pružene usluge. On utoliko predstavlja paradigmu merljive i proverljive odgovornosti svih učesnika u procesu lečenja: države, fondova osiguranja, medicinskih ustanova i lekara, pa su otpori njegovom uvođenju stoga i razumljivi, ali nikako ne i opravdani.
Pretočena u konkretne cifre, situacija izgleda ovako: grube procene koje su stranci radili za (ili umesto) nas govore da troškovi lečenja stanovništva Srbije iznose 1-1,5 milijardu USD godišnje. U tu, za nas priličnu sumu nije uračunat i onaj veliki deo sredstava koji se „ne vidi” kroz zvanične kanale (tj. državni fond zdravstvenog osiguranja), a to je onaj deo koji svi mi privatno plaćamo direktno iz svog džepa pružaocima zdravstvenih usluga, preprodavcima skupih medikamenata, materijala i opreme. Iskustva SAD, EU, ali i nama sličnih zemalja pokazala su da se pravilnim uvođenjem visokih tehnologija u sistem zdravstva može godišnje uštedeti oko 25-35%, što u našem slučaju iznosi do 350 miliona USD godišnje, i to samo od racionalizacije troškova!
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera