XtremeMark 5.5 Jednostavan brzinski test | Iako se XtremeMark reklamira kao program za testiranje brzine sistema, njegova namena je ipak nešto svedenija. Umesto globalnog testiranja glavnih komponenata: ploče, grafičke kartice i ostalih delova sistema čija brzina je od esencijalne važnosti, ovaj program „napada” samo i isključivo procesor. Pri tome, za rangiranje se ne koriste nikakvi virtuelni poeni, Bambi, Skočko, Kvisko i ostale maskote, već se uspešnost meri sekundama. Što se posao pre obavi, to se testirani procesor bolje kotira i obrnuto.XtremeMark je izuzetno jednostavan program koji se brzo podešava i postavlja u rad. Treba istaći da je program namenjen testiranju i „starijih”, jednojezgarnih procesora, kao i njihove višejezgarne braće. Zanimljivo je da korisnik može da odredi sa koliko poslova će opteretiti procesor, odnosno koliko jezgara će staviti na muku tokom testiranja. Moguće je odabrati 1, 2, 4, 8 ili čak 16 provesa koji će se istovremeno obavljati i na kraju dobiti podaci o ostvarenom vremenu za kompletiranje svakog procesa pojedinačno, odnosno vremenu za koje je procesor završio kompletan zadatak. Pored određivanja broja poslova, na raspolaganju je i definisanje prioriteta njihovog obavljanja (na raspolaganju je pet vrednosti), odnosno broja izvršenih operacija tokom samog testa. Po defaultu, u pitanju je 100 miliona operacija, mada se vrednost može staviti i na 10 miliona, 1, 10 ili 100 milijardi operacija. Test se obavlja bez ikakve vizuelizacije – napredak se prati preko obične progres-skale u dnu ekrana. Podržano je generisanje izveštaja koji će pored već navedenih informacija sadržati i podatke o prosečnom broju obavljenih operacija u jednoj sekundi, ali i informacije o ostalim komponentama sistema. Tu se nalazi oznaka procesora i tipa podnožja, količina memorije, verzija operativnog sistema i tako dalje. Izveštaji mogu i da se pohrane na hard-disku i to u obliku TXT ili RTF datoteka. Najveća mana programa je očigledna – u pitanju je jednostavan test o kojem ne znamo previše, pa prema tome ne možemo ni da donesemo valjan zaključak o njegovim rezultatima. Dalje, dobijeni podaci mogu da se upoređuju samo lokalno, ako već posedujete neke rezultate odranije. Ne postoji nikakva funkcija koja bi obavila importovanje podataka iz online baze ili barem povukla informacije od drugih korisnika programa koji su voljni da svoja saznanja podele sa komunom. Druga stvar koja nam je zasmetala je izostanak Loop funkcije koja bi testiranje procesora ubacila u beskonačnu petlju. Pored brzine, na ovaj način bi se testirao i integritet procesora, za koji bi posle višesatnog „prženja” moglo da se kaže da je ispravan ili uspešno overklokovan. Za utehu ostaje podatak da XtremeMark postoji i u 32-bitnoj i u 64-bitnoj verziji, da je portabilan i da u odredišnom direktorijumu zauzima tek nešto više od megabajta slobodnog prostora. Vladimir PISODOROV | | |