Na današnji dan, pre „tri banke”, osnovan je jedan od najpoznatijih igračkih studija u istoriji gejminga. Beše to kompanija kojoj je pri razvoju igara kvalitet uvek bio ispred profita i zacrtanih korporativnih rokova. Posledica ovakve posvećenosti bila je da, iako nijedna od formativnih Blizzardovih igara nije bila prva u svom žanru, svaka ga je vrlo brzo osvojila nekim novim trikom i postala sinonim za njega.
Pre mećave
The Lost Vikings (1992.) – Priča počinje u Irvajnu (Kalifornija) davne 1991. godine kada su tri diplomca sa UCLA-a, Frenk Pirs, Majk Morhejm i Alen Adham osnovala kompaniju pod imenom Silicon & Synapse. U početku je rad studija bio ograničen na portovanje tuđih igara, pa je tako čuveni Battle Chess sa Amige dospeo na Windows i C64, a zatim kartaška igra Shanghai sa Amige i Lord of the Rings sa DOS-a na Amigu.
Prva igra koju je ovaj razvojni tim izradio od nule bio je RPM Racing koji se krajem 1991. godine pojavio na konzoli SNES. U pitanju je bio solidan rimejk Racing Destruction Seta koji se šest godina ranije pojavio na C64. Par godina kasnije, studio je napravio još jedan trkački naslov za SNES – Rock n’ Roll Racing. Međutim, daleko značajnija igra u ovoj ranoj fazi svakako je The Lost Vikings. Inovativna mehanika koja igraču daje mogućnost da šalta između tri lika kako bi prevazišao prepreku i nesputani humoristički ton bili su odgovorni za uspeh ovog platformskog naslova, a istovremeno i svojevrsna najava svega što će kasnije uslediti...
Sa portfoliom od samo tri igre, Silicon & Synapse dočekao je svoj kraj 1993. godine, kada je Adham odlučio da kompaniju preimenuje u Chaos Studios, koji pod tim nazivom nije potrajao ni godinu dana. Naime, nakon serije akvizicija, što kompanija koje su preuzele Chaos Studios, što kompanija koje su vlasnice kompanija koje su preuzele Chaos Studios (dâ se primetiti zašto ćemo preskočiti detalje), oglasila se kompanija Chaos Technologies. Od studija je zatraženo 100 hiljada dolara kako bi zadržao ime. Tri osnivača nisu bila voljna da dreše kesu pa je Alen počeo da češlja rečnik. Sticajem srećnih okolnosti, reč „blizzard” nije bila zauzeta ni u jednom registru.
Neskromni počeci
Warcraft: Orcs & Humans (1994.), Warcraft II: Tides of Darkness (1995.) – Blizzard Entertainment još neko vreme je nastavio sa razvojem igara za tada aktuelne konzole – The Death and Return of Superman, Blackthorne (1994) i Justice League Task Force (1995). No, sve zastupljeniji RTS žanr nije se mogao ignorisati (Westwood je tada žario i palio sa Duneom 2).
Svoje uporište u strateškim vodama, koje je i dalje i te kako aktuelno, Blizzard je uspostavio 1994. i 1995. sa Warcraftom i njegovim nastavkom.Dvojka je RTS žanru podarila modernizovani fog of war. Naime, umesto da delovi mape budu neprestano vidljivi nakon što ih otkrijete prvi put, Warcraft 2 ih je ponovo sakrivao sivim filterom. Teren bi ostajao vidljiv, ali kretanje protivnika bi bilo vidljivo samo kada imate aktivan način za izviđanje terena. Tada je uvedena i ona fora kada na vaše uporno kliktanje određena jedinica odgovori posebnom šaljivom audio replikom. Osim što su za širu publiku mahom konfuzne premise epske fantastike postale prijemčljive, razvojni tim je posebnu pažnju posvetio i multiplayeru, bilo preko modema (u početku samo 1 na 1) ili putem lokalne mreže (do 8 igrača). Ovaj segment je krunisan puštanjem u pogon battle.neta krajem 1996. godine. U odnosu na svoju današnju verziju, funkcije su bile skromne, svedene na chat i potragu za mečom. No, bio je brz i na kraju, usled miliona impresija, veoma profitabilan. Ono što je takođe uočljivo u ovom periodu je ulaganje autora u vizuelni identitet naslova, po čemu Blizzard i dan danas odskače u odnosu na sve ostale. Najpre ilustracije ( crteži slavnog Samwisea Didiera su legendarni među fanovima), a nakon toga video sekvence, vazda su bile ispred svog vremena. Tu je i naravno kultna fraza "No pixels were harmed in the making of this game" na kraju odjavne špice svake igre.
Warcraft Adventures: Lord of the Clans – Tokom istorije ove kompanije, težnja za perfekcijom koštala je Blizzard dva potencijalno unosna projekta. Prvi se desio upravo nakon uspeha Warcrafta, kada je razvojni tim odlučio da mitologiji orka posveti više pažnje. Osim strategija, devedesetih su bile popularne i avanture, pogotovo one iz studija Lucas Arts (Monkey Island). Po sličnom receptu, 1996. je započet razvoj igre Warcraft Adventures. Reč je o point and click avanturi sa Thrallom u glavnoj ulozi. Nažalost, izrada igre je potrajala, te su autori, kada je postalo jasno da konkurencija prelazi na 3D grafiku (Grim Fandango), odlučili da dignu ruke od igre koja bi do svog izlaska zastarela.
Diablo (1997.) – Već smo pomenuli da je studio svojevremeno umeo da se dohvati nekog žanra i u potpunosti ga redefininiše. Nigde to nije očigledno kao u slučaju Diabla, koga mnogi smatraju za začetnika akcionog RPG-a. Igru je u početku razvijao izvesni Condor Games, koji se kasnije priklonio Blizzardu i postao Blizzard North. Jednostavna mehanika i zarazno lootovanje po nasumice generisanim podrumima ispod crkve Tristrama u potpunosti su pretumbali standarde. Najbitniji feature Diabla, podrška za multiplayer preko battle.neta, ubačen je upravo na insistiranje ljudi iz "velikog", južnog Blizzarda.
Starcraft (1998.) i Diablo II (2000.) – Dok je Condor radio na Diablu, u Blizzardu su uveliko kovali novu, svemirsku strategiju. Rana verzija igre naišla je na negativne kritike kada je predstavljena javnosti na sajmu E3 1996. godine. Blizzardovci su se vratili kući, bacili sve u đubre i počeli od nule na razvoju nove strategije u realnom vremenu koja će biti najprodavanija igra 1998. godine. Priča Starcrafta prevazilazila je uobičajene uvodne brifinge i kraće video sekvence između misija. Ona je postala sastavni deo gamplaya i ciljevi misije su se menjali usred igre. U odnosu na Warcraft, uvedena je izometrijska perspektiva koja je pružila znatno bolju preglednost. Jedinstveni dizajn sve tri rase (Protoss, Terran i Zerg) iziskivao je nešto više taktiziranja od igrača, što je naročito prijalo ljubiteljima online nadmetanja. Zahvaljujući ovim takmičenjima,Starcraft je i dalje aktuelan. Čak je u međuvremenu dobio i svoju remasterovanu verziju. Dvadeseti vek Blizzard je okončao fenomenalnim nastavkom Diabla.
Warcraft III (2002.) – Četiri godine nakon Brood Wara, bilo je vreme za povratak u Azeroth. Warcraft se trećim nastavkom vratio u punom sjaju. Sa Trojkom su uvedene još dve rase a kompleksniji lore se daleko efikasnije žvakao zahvaljujući herojima kroz čiju smo perspektivu pratili priču. U paketu je išao i veoma moćan campaign i map editor koji je iznedrio gomilu modova. Najpopularniji od njih - Defence of the Ancients (DOTA) - stvorio je potpuno novi žanr MOBA igara. Nažalost, Warcraft III je u međuvremenu dobio i svoju remasterovanu verziju.
Starcraft: Ghost – Istorija gde bi zacrtani projekat pregazilo vreme, ponovila se početkom dvehiljaditih, preciznije 2002. godine.Ghost je trebalo da bude šuter-šunjalica iz trećeg lica sa kojom je Blizzard nameravao da se vrati međ’ konzole. No, razvoj se odužio, a rokovi su prolazili. Samo dve godine kasnije, studio Nihilistic, koji je sarađivao na projektu se povukao. Mišljenja da igra ne zadovoljava standarde Blizzarda, razvojni tim obustavlja rad već 2005. godine.
Fenomen bez presedana
World of Warcraft (2004.) – RTS zanat uveliko je bio savladan i nema sumnje da bi puko štancovanje budućih izdanja postojećih franšiza bilo jednako uspešno (što se i dogodilo). No, u Blizzardu su imali znatno ambiciozniji plan, a njegov naslov činile su tri magične reči – World of Warcraft. Da, MMORPG igara već je bilo (Everquest), ali kako se takmičiti sa loreom Warcrafta, koji su igrači već deset godina sa uživanjem kusali?
WoW je prvobitno najavljen 2001. na European Computer Trade Showu, gde je oduševio prisutne, ali je eksplozija njegove popularnosti, u novembru 2004. godine, kada je konačno pušten među igrače, prevazišla sva očekivanja. Predviđeno je da igra u prvih godinu dana okupi do 400 hiljada igrača. Ta brojka je prešišana nakon samo nekoliko meseci. Porođajne muke WoW-a uslovile su da broj zaposlenih u Blizzardu sa 500 skoči na čak 4600 širom sveta. Ovaj fenomen je u jednom trenutku brojao čak 12 miliona aktivnih igrača. Euforiju je primetio i Holivud. Legendary Pictures 2006. godine otkupio je prava na Warcraft serijal kako bi započeo franšizu. Ni razvoj filma nije odudarao od razvoja igra, pa je ova adaptacija stigla u bioskope tek 10 godina kasnije. Broj igrača je u međuvremenu znatno opao, ali ga studio uspešno podgreva redovnim ekspanzijama (do sada ih je devet). Ukratko: neće WoW niđe...
Starcraft II (2010, 2013, 2015.) – Očekivanja od nastavka Starcrafta bila su opravdano astronomska, pa ne treba da čudi što smo ga čekali 12 godina. Igra je bila toliko masivna da je Dvojka isporučena u ratama – Wings of Liberty, Heart of the Swarm, Legacy of the Void. Iako je inicijalno ovakav potez pripisan pohlepi izdavača da tri puta proda istu igru, Dvojka nipošto nije razočarala.
Akvizicija od strane Activisiona
Dve hiljade osme godine, studio je u svom nazivu dobio upečatljiv prefiks. Akvizicija Vivendi Gamesa (sa podružnicom Sierra Online kojoj je pripadao Blizzard) po mnogima je prelomna tačka u istoriji ovog studija. Da ne bude zabune, nema ni govora o nekakvom sunovratu kompanije. Poslovanje je bolje nego ikad. Mada, deluje da igre od 2012. godine, koliko god da su uspešne, nisu donele naročite novine na koje smo od Blizzarda navikli. Bilo je doduše onih koje su otvoreno ujele za srce staru školu, pa je tako za igranje Diabla III (2012) neophodan battle.net (nema offlinea). Uz brojne ekspanzije za WoW, usledili su Heartstone (2014), Heroes of The Storm (2015) i Overwatch (2016). Sve to valja i bez po muke će smazati poveći broj sati, ali čini se da Blizzard njima pre štiklira postojeće kvadratiće (kartaška igra - tu je, MOBA - imamo i to, online FPS- nego šta) umesto da ih stvara kao nekada.
Od tri osnivača nijedan više ne radi u Blizzardu. Prvi je, još 2004. godine, otišao Alen Adham. Mnogo kasnije, 2018. godine, Majk Morhejm sišao je sa pozicije poredsednika kompanije, a u leto 2019. godine i Frenk Pirs napušta čelo razvojnog odeljenja Blizzarda. Dok se za poslednjeg može reći da mu je razvoj igara dozlogrdio (u oproštajnom saopštenju naveo je da želi što više vremena da provodi napolju i da nauči da svira neki instrument), za Majka je verovatnije da mu rodna kuća više ne prija, jer je osnovao studio Dreamhaven. Ipak, i Morhajm i Pirs i dalje imaju nezvanične, konsultantske pozicije pri Blizzardu.
Naredne dve igre iz Blizzardove kujne su Diablo IV i Overwatch 2. Iako se očekivalo da će se na ovom BlizzConu (19. do 20. februara), objaviti tačni datumi njihovog izlaska, to je u međuvremenu demantovano, te ih ne treba očekivati pre 2022. godine.
Bez obzira na to što svi dugogodišnji fanovi ovog studija i njihovih igara nisu najsrećniji nekim od njihovih poteza tokom poslednjih nekoliko godina, ostaje činjenica da slavni studio iz Irvajna nastavlja da štancuje kvalitetne, zarazne i zabavne naslove koji imaju legije vernih igrača, kao i da za budućnost Blizzarda, sigurno, nema zime.
Sledi osveženje cele GeForce serije sa modelima sa sufiksom "Super". Probali smo dve RTX 4080 karte iz Gigabytea i Asusa i utvrdili da li su stvarno ...