Neke od aplikacija koje rade u realnom vremenu, kao što su radio ili TV prenosi, rešene su na dosta grub način. Naime, zauzimaju se veliki kapaciteti za prenos nekomprimovanih servisa i samim tim prenos je skup. Često, recimo, čujemo da nisu obezbeđena sredstva za troškove prenosa neke utakmice.
Kvalitetan prenos pokretnih slika veliki je problem u savremenim telekomunikacionim mrežama i pokretačka snaga u njihovom daljem razvoju Kompresije i kodiranja U savremenim telekomunikacionim mrežama primenjuju se unapređene tehnike koje omogućavaju mnogo racionalnije korišćenje raspoloživih resursa. Pre svega treba pomenuti MPEG standarde kodiranja koji drastično smanjuju protok, ali nažalost taj protok nije kontinualno smanjen, već je promenljiv u vremenu. Da ne ulazimo dublje u principe kodiranja, recimo samo da postoje tri vrste kadrova, a to su I, P i B kadrovi, koji su, redom, kodirani unutar kadra, rezultat predviđanja i bidirekcioni, tj. kodirani između kadrova. Iz ovoga se nazire da kao što se govor u dobrom delu može predvideti, komprimovati i smanjiti mu protok, sličan postupak možemo da primenimo i na pokretne slike. U prenosu govora problem je jednodimenzionalan, a u prenosu slike, može se reći, trodimenzionalan, što samo po sebi nagoveštava komplikacije. Naime, digitalni protoci potrebni za prenos kvalitetne pokretne slike u nekomprimovanom obliku su ogromni, te to u mnogim aspektima predstavlja problem za uspostavljanje servisa uopšte. Rešenje je nađeno primenom kodiranja koje pretpostavlja da su susedne tačke u jednom kadru vrlo slične jedna drugoj, a takođe i tačke koje su bliža jedna drugoj u vremenskom smislu, tj. u susednim kadrovima. To je uglavnom i tačno, te sa aspekta sporopromenljivih i jednostavnih kadrova imamo kvalitetan prenos slike. Međutim kada je u pitanju prenos trka Formule 1 ili neki drugi sportski događaji, scene se često menjaju, promene unutar jedne scene su brže, te već i intuitivno može da se zaključi da je potrebno u istom vremenskom periodu preneti više informacija nego u slučaju reportera koji stoji ispred plave, mirne pozadine. Na skoro završenom TELFOR-u na štandu „Telekoma Srbije”, uz veoma ljubazne stručnjake, mogli su da se isprobaju ISDN video-telefoni koji prilično komprimuju video signal, ali nauštrb kvaliteta. Takođe, bio je prikazan i sistem za video konferencije putem Interneta po skoro donesenim standardima H.324 i H.323. Na njemu se takođe moglo videti koje su to mogućnosti komprimovane slike. Podsetimo još da slike sa našeg računara treba da pređu na računar našeg sagovornika, a uz to da savladaju prepreke u vidu naših modema i samog Interneta. Primene i rešenja Pored već spomenutih servisa videokonferencija, možda je najinteresantniji VoD servis (Video On Demand, video na zahtev). Njegova glavna karakteristika jeste postojanje malog protoka od korisnika ka video serveru i velika od video servera ka korisniku. Da bi se iskoristila ova osobina potrebno je prilagoditi postojeće telekomunikacione sisteme koji su za sada bazirani na reciprocitetu (koliko u jednom smeru, toliko i u drugom). Moguće rešenje je i ADSL asimetrična digitalna petlja između korisnika i mreže. ADSL je jedan u familiji xDSL modema, koji su tehnološki napredni i omogućavaju prenos digitalnih podataka na velika rastojanja. XDSL familija modema zamišljena je za rad po postojećim bakarnim provodnicima, koje svi mi imamo do svojih stanova ili kancelarija. To je velika prednost, zato što video servisi po svojoj prirodi, čak i kada su komprimovani, imaju veliki protok. Veoma je neracionalno postavljati optička vlakna, s obzirom da je velika količina bakarnih provodnika već postavljena u bukvalno svim zemljama sveta. Međutim, prilikom gradnje novih naselja i mreža u njima može se razmatrati postavljanje optičkih vlakana i to u različitim konfiguracijama, kao što je pomenuto u članku o teleworkingu u prošlom broju. Na strani korisnika postojao bi specifičan hardver, koji u sadašnjem trenutku košta neprihvatljivih nekoliko hiljada dolara. Doduše, podsetimo se koliko su pejdžeri bili skupi u početku i pošto su mobilni telefoni u zemljama sa stabilnijim ekonomskim uslovima. Zato se može očekivati da cena opreme padne na razuman nivo, a cene usluga će sasvim sigurno biti formirane po tržišnim uslovima: cenu emitovanja video zapisa, pa bio to film, vesti, reportaža, emisija iz prirode ili nešto drugo, određivaće postojeća konkurencija. To su pre svega video i CD klubovi, zemaljske i satelitske TV stanice, ali i bioskopski repertoar, ekskluzivnost materijala i drugo. U organizaciji VoD servisa postavlja se izbor: jedan centralizovani video server sa ogromnom bankom zapisa, ili više manjih distribucionih centara, sa manjim repertoarom. Rešenje koje se samo nameće, nakon jednostavnih istraživanja koja pokazuju da 90 posto gledalaca traži samo 10 posto najaktuelnijih filmova, je sledeće: jedna centralna banka zapisa, sa velikim repertoarom i više distribucionih centara, na kojima će se čuvati samo najgledaniji zapisi, može da svede saobraćaj na lokalne nivoe. Na taj način se smanjuje pritisak koji krajnji korisnici, u ovom slučaju gledaoci, vrše na telekomunikacioni sistem. Kod nas U Jugoslaviji treba pohvaliti napore koji se odvijaju u smeru modernizacije telekomunikacione infrastrukture, pre svega modernizaciju postojeće telefonske mreže, potom mreže za prenos podataka, zatim sisteme za kablovsku distribuciju video signala koji su zaživeli u Subotici, Šapcu i još nekim mestima. Potom kablovske sisteme koji su postavljeni u novoizgrađenim naseljima i inicijative da se recimo na Čukarici, uz gasovod, o istom trošku postavi i optički kabl. Pomenimo još jednom i projekat ATM mreže koji postoji u „Telekomu Srbija”, kojim se između ostalog planira i eksperimentalna upotreba VoD servisa uz upotrebu ADSL modema i drugih naprednih tehnologija. Telekomunikacije su veoma dinamična oblast, pre svega zbog rastuće potrebe za informacijama. U cilju zadovoljenja tih potreba, neophodno je racionalno koristiti postojeće i pažljivo planirati buduće resurse. Nauka nas kroz istoriju uči da ono što danas smatramo za nemoguće, preterano ili neracionalno, već sutra može biti prevaziđeno, nedovoljno i skupo za održavanje. Pratiti savremene tokove i reagovati pravovremeno na njih uslov je opstanka. |