Poređenje sa Prismom se nameće samo po sebi, s obzirom na to da Micasso funkcioniše na sličan način. Fotku koju ste upravo „uhvatili” kamerom ili je izvukli iz galerije učitavate u aplikaciju, a onda birate jedan od dostupnih grafičkih filtera. U momentu pisanja teksta na raspolaganju ih je bilo 26 i mogli su da se kombinuju, što nam se svidelo.Mogućnost kombinovanja više filtera nije jedina stvar koju Micasso može, pa je tako dozvoljeno da se odredi intenzitet promena, što se obavlja swipeovanjem prsta levo-desno po ekranu. Na raspolaganju su i osnovne obradne alatke, preko kojih sliku rotirate, kropujete i zumirate, a rezultat se automatski postavlja na radnu površinu. Gotovu kreaciju snimate na memorijsku lokaciju ili je prosleđujete na društvene mreže. Šteta je što ne postoji mogućnost da se slika obrađuje i doteruje na klasičan način: promenom intenziteta osvetljenja, štelovanjem kontrasta, igranjem sa zasićenošću boja i tako dalje. Upravljački algoritam je iz state of art miljea i koristi famoznu neuro-mrežu i veštačku inteligenciju kao resurse (to je trenutno veoma popularno). Micasso kao šablone za apliciranje filtera koristi radove pravih likovnih umetnika (poznatih i manje poznatih). Da stvar bude kompletna, za naslovne radove koji reprezentuju filtere možete da dobijete podatke o nazivu i nastanku dela, umetniku i kada je delo nastalo. Vladimir PISODOROV | | |