INTERNET<>
092017<><>

Eksploatacija korisnika društvenih mreža

Digitalni baroni razbojnici

Istraživanje domaće fondacije o načinu akumulacije kapitala internet imperije

Ponekad se autoru ovog teksta čini da svaki put kada treba da piše o nekoj temi, prvo mora da odvoji određen broj karaktera da bi obrazložio zašto su mediji koji su temu pokrivali pre njega, odradili očajan posao. Nije da potpisnik ovih redova mrzi novinare, pošto je evidentno da piše u magazinu iliti novinama, pa je samim tim i sam novinar, pa mu baš iz tog razloga smeta što pojedine njegove „kolege” rade očajan posao i unižavaju ugled profesije.

Prethodnih meseci je u medijima, kako domaćim tako i inostranim, znatnu pažnju privuklo istraživanje Share Laba, jednog od istraživačkih segmenata Share Fondacije, koja je organizator međunarodne Share Konferencije, čiji je direktor Vladan Joler, profesor na novosadskom univerzitetu, koji nekom može biti poznat i kao bivši kreativni direktor Exit festivala. U svom istraživačkom tekstu Share Lab analizira strukturu zaposlenih i rukovodilaca Facebooka, ali nekom trezvena i nadasve zanimljiva analiza, nije bila dovoljno vredna objavljivanja, te su odlučili da priču senzacionalizuju i banalizuju uz obilje faktografskih grešaka koje su tako česte u današnjem svetu dnevnog izveštavanja. Profesor Joler se i sam osvrnuo na pojedine bisere domaćeg novinarstva, pa je preko Twittera ispravio zablude novinara da je Srbin (jer se tako ne oseća i očigledno brka etničku i nacionalnu pripadnost, jer je, kako se god osećao, ipak građanin Srbije), da je iz Beograda (mesto njegovog boravka i direkcija Share Laba su u Novom Sadu), te da je Share kompanija (inače je fondacija, kao što smo naveli), ali izgleda da se umorio i manuo se čitanja, pa nije stigao dalje od naslova, pošto bi se u samim tekstovima tek načitao izvrtanja, simplifikovanja i pogrešnih tumačenja istraživanja koje je Share Lab objavio. Ni strani mediji nisu bili mnogo bolji, pa su se mogle pročitati svakakve gluposti. Čak ni članak BBC-ja o istraživanju, za koji se možemo složiti sa profesorom Jolerom da je verovatno najbolji, nije bio bez manjkavosti. Recimo BBC-jev članak, pored toga što opet pominje nekakav Beograd, ne pominje teoretsku matricu u koju je smešteno istraživanje koje se oslanja na rad nekoliko postmarksističkih i neomarksističkih autora, od kojih se neki bave tehnologijom, i na nekoliko novih teorija iz oblasti komunikologije, a razumevanje te postavke daje na težini načinu na koji su podaci prezentovani.

Share Lab se dugo bavi, između ostalog, analizom i istraživanjem poslovanja Facebooka, tako da su ostvarili zapažene rezultate i doneli nam mnoštvo novih informacija o funkcionisanju ove internet megakorporacije, pre objavljivanja majskog istraživanja koje se našlo u žiži medijske pažnje. Pošto smo dali kraći uvod o pozadini istraživanja, red je da pređemo na stvar i izložimo šta i kako su ljudi okupljeni oko Share Laba istraživali i do kakvih konkretnih saznanja su tom prilikom došli. U tekstu ćemo se povremeno osvrnuti i na druge zaključke i nalaze do kojih je Share Lab došao tokom godina istraživanja, i koja se ne pominju , u poslednjem, medijski propraćenom, izveštaju. Teorijski okvir istraživanja ključne tematike poslednjeg istraživanja je takođe sastavni deo teksta koji su zaposleni u Share Labu objavili. Podaci i izvedeni zaključci su, takođe, uglavnom preuzeti iz teksta istraživanja, dok ćemo podatke i mišljenja iz drugih izvora jasno odrediti kao takve u tekstu. Naši zaključci na temu istraživanja koje je Share Lab obavio, uglavnom će biti sačuvani za završne redove ili označeni kao takvi tokom teksta.

Trust eksploatatora

Verovatno ste već krajnje nestrpljivi da saznate o čemu je to famozno istraživanje kada je zaslužilo da u vašem omiljenom IT magazinu čitate gomilu podataka o domaćoj fondaciji i njenom direktoru, kao i disekciju medijskog izveštavanja na temu dotičnog članka. Istraživanje se bavi analizom zaposlenih u Facebooku i, na osnovu javno dostupnih informacija (sa LinkedIna i poslovnih baza podataka za rukovodioce), prezentuje nam njihove profesionalne i stručne kompetencije kroz niz kategorija. Tako stičemo iskristalisanu sliku profila ljudi zaposlenih u Facebooku, sa posebnim naglaskom na biografijama ljudi koji upravljaju kompanijom i celom Silikonskom dolinom (što je, kao što ćete i videti, maltene ista stvar) i koji se nalaze u upravnom odboru ili dva najviša sloja menadžmenta u toj društvenoj mreži/megakorporaciji. Uvod članka u kome su prezentovani rezultati istraživanja govori da se svi direktno zaposleni u Facebooku ili sličnim internet korporacijama, mogu smatrati novom društvenom elitom, savršenim primerom visokoplaćene aristokratije koja se bavi radom baziranim na znanju (knowledge labour), suprotstavljene naličju razvoja IT industrije, to jest, milionima eksploatisanih radnika koji se bave ekstrakcijom resursa potrebnih za IT industriju, proizvodnjom hardvera, reciklažom e-otpada, uslužnim poslovima u IT industriji i radnika iz manje razvijenih zemalja koji rade za daleko manje novca poslove bazirane na znanju, pozivajući se na Kristijana Fuksa (Christian Fuchs), profesora komunikologije na univerzitetu u Vestminsteru. Na vrhu te, kako se u članku navodi, ljudske piramide Facebooka, stoji ešalon „silikonskih sultana”, što je kovanica koja označava rukovodstvo IT korporacija iz Silikonske doline ili iz SAD u širem smislu. Upravo silikonski sultani predstavljaju savremeni, digitalni pandan baronima razbojnicima (robber barons), što je nimalo laskava titula koju su savremenici dodelili pionirima američkog industrijskog buma sa kraja 19. veka. U članku se dalje razrađuje ta analogija, navodeći brojne sličnosti koje nekadašnji krupni industrijalci dele sa liderima IT sektora, navodeći zaključke istraživanja magazina The Economist iz 2014. godine, koje dokazuje da rukovodioci IT giganata koriste svoj pionirski položaj, inovacije i kontrolu nad megakorporacijama kako bi nametnuli monopol, potčinili političare, uništili konkurenciju, zavrnuli male deoničare i izrabljivali radnike.

U članku Share Laba objavljenom o ovom istraživanju, kao i u drugim tekstovima, jasno se može nazreti na čemu počiva ova ljudska piramida i enormna akumulacija kapitala. Pored uglavnom outsoursovanog robovskog rada, koji stvara i održava hardversku podlogu svih IT poduhvata, i koji ne spada direktno u Facebookovu osnovnu delatnost, ova megakorporacija se oslanja na još dva potporna stuba. Besplatan rad korisnika koji je, možemo zapaziti, ispod robovskog (jelte, radna snaga je uvek nešto koštala, ali su u korisnicima svojih servisa internet korporacije konačno dosegle džekpot vladajućih klasa tokom cele istorije, radnu snagu koja radi zaista za džabe) i rad u vidu dostavljanja i sistematizovanja robe, koju čine njihove lične informacije koje se kasnije prodaju u marketinške svrhe. Korisnici to rade pisanjem statusa, tagovanjem, kačenjem slika i uopšte svim svojim aktivnostima na Facebooku (i van samog Facebooka, ali to je priča za drugi put). Drugi, takođe besplatan vid angažovanog rada jeste algoritamski rad, gde algoritmi putem analize podataka koje su korisnici tako voljno predali, stvara ogromne količine metapodataka koji su od još veće važnosti za poslovanje kompanije u advertising biznisu. Share Lab je tokom godina obavio veoma obimna, kvalitetna i faktografski bogata istraživanja vezana za Facebookovu (zlo)upotrebu rada korisnika i algoritama, ali ćemo se na to osvrnuti drugom prilikom, pošto smo ograničeni prostorom i tematikom.

Aristokratija nižih slojeva piramide

Gro istraživanja Share Laba predstavlja analiza LinkedIn profila 1000 ljudi zaposlenih u Facebooku, što predstavlja veoma reprezentativan uzorak, s obzirom na to da prema njihovim saznanjima Facebook zapošljava oko 12000 ljudi u Sjedinjenim Državama i manji broj u ostalim zemljama u kojima ima kancelarije i podružnice. Rezultati analize su zatim sumirani da pokažu mesto porekla, obrazovanje, bivša radna mesta i na kraju poziciju u Facebooku i mesto kancelarije u kojoj su zaposleni. Rezultati pokazuju da su zaposleni u Facebooku velikom većinom iz Amerike, dok su skoro svi ostali vezani za Sjedinjene Države kao mesto tercijarnog obrazovanja, bivšeg zaposlenja ili trenutnog angažmana u nekoj od Facebookovih američkih kancelarija. Velika većina je obrazovana na vrhunskim univerzitetima, najčešće američkim. Većini zaposlenih koji se bave IT poslovima, prethodna stanica u karijeri bila je neka druga od top 20 IT kompanija, pa iako se Facebook ponosi snažnim timovima za istraživanje i razvoj, samo mali broj zaposlenih su na te pozicije došli iz naučnih institucija. Zaposleni na pozicijama vezanim za ljudske resurse, marketing i slično, takođe se odlikuju generalnim trendom školovanja na prestižnim američkim univerzitetima i, iako su im poslovne karijere raznolikije nego njihovim kolegama – softverskim inženjerima, takođe se može primetiti učestalost zauzimanja sličnih pozicija u drugim velikim korporacijama.

Iako se Zakerberg i PR tim Facebooka trude da korporaciju predstave kao globalnu kompaniju koja ceni različitosti i razume svoje korisnike sa svih meridijana, iz rezultata istraživanja Share Laba se jasno vidi da struktura zaposlenih ne odražava strukturu korisničke baze ni po jednom pokazatelju, već njom, više nego ubedljivo, dominira privilegovana američka elita.

We are the sultans...

Iako je dominacija američkih elita izražena u ukupnom korpusu zaposlenih, taj fenomen naročito dolazi do izražaja kada se pogleda struktura samog vrha piramide, koju su istraživači Share Laba ograničili na pripadnike upravnog odbora i dva najviša sloja menadžmenta. Ogromnom većinom Amerikanci, pripadnici ove elitne skupine su se školovali na svega nekoliko najelitnijih privatnih univerziteta u obalskim državama SAD (prednjače pitomaci Harvarda, Kolumbije i Stanforda). Situacija postaje zaprepašćujuća kada se pogleda njihova radna biografija, pri čemu je poznata kovanica revolving door jedina prigodna odrednica. Revolving door je prvenstveno američki izraz koji označava fenomen kadrovske povezanosti vrha društveno-političkog establišmenta sa vrhom korporativne lestvice, uglavnom u negativnom smislu, upozoravajući na epidemiju lobiranja i personalnih veza između vlade i korporacija, koja korodira demokratiju i štetno deluje na život običnih građana. Prominentni primer te prakse je recimo član Facebookovog upravnog odbora Erskin Bouls (Erskine Bowles), bivši šef Klintonovog kabineta i bivši kopredsednik vladine agencije za fiskalnu odgovornost, čije je osnivanje isposlovao kod Obame. Boulsovo radno iskustvu je obogaćeno i radom u Morgan Stanley banci, nakon čega je osnovao sopstvenu investicionu banku. Značajan primer je i Šeril Sendberg (Sheryl Sandberg) koja je radila u Sekreterijatu finansija SAD i koja vodi ili učestvuje u radu nekoliko nevladinih organizacija, instituta i think-tankova, i nalazi se u upravnim odborima Facebooka i Walt Disney kompanije, dok je prethodno bila i u upravnom odboru Starbucksa. Veze sa vladom SAD ima i Piter Til (Peter Thiel), član upravnog odbora Facebooka, svima poznatiji kao osnivač PayPala, nekoliko IT investicionih fondova i kompanije Palantir Technologies koja je contractor većeg broja američkih obaveštajnih službi. Vidimo da se u višim ešalonima uprave Facebooka nalaze ljudi sa jakim vezama u politici, finansijskim gigantima i korporacijama van IT sektora, kao i da je interkonekcija između IT megakorporacija zaprepašćujuća. U prilog tome govori i prisustvo u Facebookovom upravnom odboru ljudi kao što su Mark Andresen (Marc Andreessen), Zakerbergov blizak saradnik, koji je kao partner u investicionom fondu Andreessen Horowitz povezan kao ulagač sa većim brojem internet korporacija, kao što su Skype, Twitter, eBay (u čijem je Andresen upravnom odboru) i Rid Hejstings (Reed Hastings), osnivač i CEO Netflixa. Sve to govori u prilog tezi Share Laba da je sam vrh piramide i upravljačka elita nove digitalne i algoritamske ekonomije već definisana i da mobilnost iz nižih slojeva IT aristokratije praktično ne postoji.

Duopol na internet

Iako su elitne strukture na pozicijama moći u svetskoj IT industriji neverovatno povezane, Share Lab u svom istraživanju navodi da su Facebook i još jedna kompanija povezani čak tešnje nego što je slučaj sa ostalim gigantima. Ta kompanija je, kao što ste mogli da zaključite iz dosadašnjeg upadljivog odsustva u tekstu, nijedna druga do Google (Alphabet Inc. ako ćemo da cepidlačimo). Od 1000 zaposlenih u Facebooku koji su bili tema istraživanja, skoro 70 njih je radilo u Googlu, što daleko premašuje brojeve iz drugih kompanija, dok je stvarni broj i razmera, kao i međusobna povezanost zaposlenih na nižim nivoima dve kompanije, izvan opsega istraživanja. Povezanost je više nego uočljiva u vrhu kompanija. Šeril Sendberg je bila potpredsednik globalne online prodaje i operacija u Googlu, kao i Dejvid Fišer (David Fischer), trenutni potpredsednik sektora za poslovna i marketinška partnerstva Facebooka, zatim Šant Oknajan (Shant Oknayan), direktor prodaje za Bliski istok, koji je i u Googlu držao sličnu poziciju i Tom Stoki (Stocky), direktor Facebookovog odeljenja za pretragu, koji je na tu poziciju došao sa mesta direktora product managementa. Na osnovu ove ogromne personalne povezanosti između dve kompanije, Share Lab tvrdi da, uprkos nizu antitrust zakona koji zabranjuju takvo ponašanje, postoje naznake da Facebook i Google u stvari sarađuju u konkurentskom odnosu. Kretanje ljudi između ove dve korporacije pokazuje enorman nivo transfera znanja i tehnologije, i pokazuje određeni vid kartelizacije u segmentu internet servisa, te se čini da ove dve kompanije nameću kontrolisani monopol. Iako podaci kojima raspolažu ne mogu da dokažu postojanje namere da se trustom ove dve megakorporacije uzurpira tržište internet servisa, iz Share Laba tvrde da rezultati istraživanja ukazuju da za to postoji mogućnost.

Teški čekić pravde

U zaključku svog izveštaja o ovom zavidnom istraživačkom poduhvatu, Share Lab navodi da je, pored toga što je poboljšala kvalitet života mnoštva običnih ljudi, informatička revolucija takođe dovela do toga da je neverovatna količina kapitala i političkog uticaja u rukama veoma malog broja pripadnika elite koji zauzimaju najviša mesta u IT industriji, te da je razumevanje povezanosti individualnih aktera sa samog vrha upravne piramide neophodno kako bi se preduzeli koraci ka predupređivanju dalje akumulacije moći u rukama čelnika IT sektora i da bi se podržale one političke mere kojima je cilj da tu moć ograniče.

Redovni čitaoci su odavno mogli primetiti naš krajnje negativan stav prema sve većom uticaju na društvo kojim osovina Google-Facebook raspolaže. Nažalost, taj uticaj se ne ogleda samo u basnoslovnom količinom novca kojim ove korporacije raspolažu ili tesnim vezama njihovog rukovodstva sa političkim, medijskim, finansijskim i industrijskim establišmentom, već i u njihovoj teško pojmljivoj moći da oblikuju javno mnjenje po svojim potrebama. To je svakako tema kojoj ćemo se ponovo vraćati kako bismo je sagledali iz što više uglova i kroz prizmu budućih događaja na tom planu, svakako uz osvrt na dosadašnji i budući istraživački rad Share Laba, kad god za tim bude bilo potrebe.

Srđan BRDAR

 
Eksploatacija korisnika društvenih mreža
Šta mislite o ovom tekstu?
Bezbednost
Internet servisi kao javno dobro
WWW vodič
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera