![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||||||||
Stisak prijateljske ruke
Ovom prilikom osvrnućemo se na SBC računar NanoPC-T3, koji je u trenutku pisanja predstavljao najjači model u njihovoj ponudi. Misteriozni SoC Specifikacija govori da je za osnovu uređaja korišćen osmojezgreni SoC Samsung S5P6818, izgrađen na osnovu ARM Cortex-A53 arhitekture sa frekvencijom od 1,4 gigaherca. Zaista, na čipu je izgravirano da je proizvođač Samsung, ali kada smo počeli da tragamo za tehničkim podacima, nismo uspeli da pronađemo informaciju koja bi povezivala giganta iz Južne Koreje sa ovim proizvodom. Prateće uputstvo namenjeno projektantima i korisnicima sadrži logotip Samsunga, ali i vidljivi logotip na kome piše Nexell, koji se nalazi i na samom čipu. Pretragom na internetu utvrdili smo da je u pitanju korejska firma, koja se bavi konstruisanjem čipova koji se proizvode u Samsungovim pogonima, ali smo na njihovom sajtu jedva pronašli informaciju o ovom proizvodu. Iz svega viđenog može se pretpostaviti da je manje poznati dalekoistočni proizvođač iz marketinških razloga pokušao da iskoristi mnogo poznatije ime, i na taj način poveća interesovanje za svoj proizvod. Procesor je rađen 28-nanometarskim HKMG (High-K Metal Gate) tehnološkim procesom i ima dva bloka od po četiri 64-bitna A53 jezgra koja dele keš drugog nivoa veličine 512KB (2x512KB). Tu su i četiri kontrolera za različite tipove memorije, mnoštvo podržanih interfejsa i različitih vidova periferija. Zanimljivo je da SoC podržava čak četiri različita tipa video izlaza (HDMI, LVDS, MIPI-DSI i Parallel RGB-LCD), i svi oni imaju konektore na osnovnoj ploči. Svakako najveće razočaranje odnosi se na grafički podsistem koji dijagnostički programi određuju kao VR-400MP (to je, u stvari, Mali 400MP), koji nije dostojan jednog osmojezgrenog mikroprocesora, što ćemo uočiti kada budemo govorili o grafičkim performansama. Mnoštvo interfejsa
Što se tiče interfejsa za mrežno povezivanje, ovom modelu se ne može ništa zameriti. Pored Gigabit Ethernet konektora, tu je i Wi-Fi mrežni adapter, koji podržava standarde b, g i n, kao i podrška za Bluetooth 4.0 dual mode. Za prijem i slanje radio signala, zadužena je mala porcelanska antena koja je zalemljena na pločici, ali je odmah pored nje smešten i minijaturni konektor IPX tipa za priključivanje eksternih antena. Na kućištu računara su dva različita konektora za ulazne video-uređaje (kamere), od kojih je jedan MIPI-CSI, a drugi tipa DVP (Digital Video Port) Camera. MIPI je interfejs serijskog tipa koji obezbeđuje veće brzine prenosa podataka i veće rezolucije od paralelnog DVP interfejsa. Zvuk je, osim preko HDMI izlaza, moguće dobiti i putem 3,5 audio izlaza, a za svaku pohvalu je to što ima mikrofon ugrađen na ploču. Uvek su dobrodošli i USB portovi. NanoPC-T3 ima dva USB 2.0 konektora tipa A i jedan konektor tipa MicroUSB. Na štampanoj pločici postoje pinovi za još dva USB izvoda, što se može iskoristiti za povezivanje sa periferijskim uređajima. Ruku na srce, računar je toliko pretrpan raznoraznim priključcima, da ne postoji dovoljno fizičkog prostora za smeštanje dva dodatna USB konektora. Specifikacija govori da je za napajanje potreban adapter od pet volti i dva ampera, ali je dobro imati na raspolaganju nešto više struje, pa proizvođač nudi mogućnost naručivanja adaptera koji daje struju jačine tri ampera, a konektor napajanja mora odgovarati profilu 4 × 1,7 milimetara. Od ostalih konektora možemo izdvojiti serijski interfejs za dibagovanje i mesto za priključivanje baterije koja čuva časovnik realnog vremena. NanoPC-T3 izvorno dolazi sa instaliranim operativnim sistemom Android 5.1, i ukoliko želimo da koristimo Linux, postoje dve opcije. Prva je da preko SD kartice koristimo sliku diska koja omogućuje da izaberemo jedan od tri operativna sistema (Android, Debian, Ubuntu), koji će biti zapisani u eMMC memoriju, dok drugi način omogućuje podizanje sistema direktno sa SD kartice. U oba slučaja je prilikom uključivanja potrebno držati pritisnut boot taster. Mi smo koristili Debian, koji dolazi sa malim brojem instaliranih programa, što i nije tako loše zbog dragocenosti prostora na eMMC disku. Odziv sistema u praktičnom radu je bio vrlo dobar. Računar inicijalno radi na rezoluciji 720p, i ukoliko želimo to da promenimo na 1080p, potrebno je da se izvrše sitne korekcije u konfiguraciji kernela. Na GPIO portu nalazi se 30 iglica koje ne odgovaraju standardu koji je uspostavio Raspberry Pi. To nije najbolje rešenje, jer hardverski dodaci napravljeni za njega neće moći da se koriste, a i oni korisnici koji sklapaju projekte za „malinu”, moraju uložiti dodatni trud pri identifikaciji pinova. Kućište uređaja izrađeno je od tvrde plastike, prostog je dizajna i ne ostavlja naročit estetski utisak. Problematičnija je činjenica da njegova funkcionalnost nije baš najbolje isplanirana, pa je onemogućen prilaz većem broju važnih konektora i tastera. Napredniji korisnici će zato često morati da drže uređaj bez gornjeg dela kućišta, ali je to česta pojava i kod drugih proizvođača u SBC svetu. Testovi brzine
Da rezimiramo, cena od 60 dolara je adekvatna u odnosu na ono što uređaj nudi. Jedini veći nedostatak je 3D grafika, ali teško možemo zamisliti da bi neko kupovao ovakav uređaj da bi se na njemu igrao. Drugi gigabajt memorije je dobrodošao, kao i USB3.0 ili SATA interfejs za priključivanje diskova, što bi omogućilo formiranje solidnog malog servera, ali bi to znatno podiglo cenu. Igor S. RUŽIĆ |
| ||||||||||||||||||
![]()
|
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |