![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
U rukama geekova su informacije – najvažniji resurs današnjeg društva
Koja je razlika između štrebera i geeka? Štreber je mainstream, mamin i tatin sin, (ne)uspeh tradicionalnog obrazovanja, tj. dosadna, neprirodno svestrana mašina za učenje, neko ko je u školi, siroma, dobijao napad kada ga „kazne” sa „pet minus”, a tahikardiju čim naleti na školske siledžije, koji neće propustiti da harvestuju njegovu nesigurnost. Zavisno od različitih faktora, među kojima su i psiho-socio-ekonomski, ali i urođeni, štreber može da „prebrine muku” s lakoćom tako što će postati lekar, advokat, inženjer, uspešni lokalni političar (najpre član stranačkog podmlatka) ili nešto drugo što će ga učiniti poželjnim mladoženjom i roditeljskim ponosom. Naravno, nisu svi lekari, advokati i „nešto drugo” štreberi, taman posla. Doduše, kao i svuda, u opticaju su i negativniji životni ishodi... Bilo kako bilo, štreber ima veće šanse da se izvuče iz početnog limba, dok njegove školske „drugare” (bullies) izvesno čeka sudbina vojnog ugovorca, znojenja na gradilištu ili švercovanja polovne bele tehnike iz Zapadne Evrope. Ko su onda geekovi i šta je ovde poenta? Pre svega, geekovi su znatno drugačiji od štrebera – manji je rizik da postanu serial killeri. To su likovi koji ne mare za tradicionalno obrazovanje i za ocene. Odavno su „provalili sistem” i izgradili sopstveni (Silicijumska dolina, open source, Android itd.) Oni nisu toliko dobar materijal za uspešno učestvovanje u kvizu „Želite li da postanete milioner” ili u „Slagalici”, iako su hodajuće enciklopedije, ali za drugačije, alternativnije informacije, koje upijaju kao sunđer. Mlađani geekovi, kada se sretnu sa školskim siledžijom, obično ga verbalno-mentalno toliko izmuče da se ovome ne isplati da im uzima užinu. Velika životno-moralna dilema za njih je da li se prikloniti filozofiji sita ili džedaja, te koga više gotiviti – Kirka ili Pikarda, a kada čuju broj 42, obično „u nekom drugom kontekstu”, značajno podignu obrvu. Često znaju šta je muzika, mada umeju malko i da zastrane, te da počnu da slušaju „Dream Teather” preko svake mere. Anyway, iako je to doskora delovalo smešno i nemoguće, danas geekovi počinju da vladaju svetom iz svog paralelnog ekosistema zdravijih i opuštenijih odnosa, koji uključuju drugačiji način života i poslovanja, gde između ove dve kategorije više ne postoji jasna razlika, jer se živi za tech. Pogledajmo samo prošlomesečne hedlajnse: najznačajniji izlazak na berzu neke internet kompanije bio je ujedno i treći najveći IPO ikada, a sigurnosni eksperti (geekovi!) otkrili su novo superoružje, virus Flame. „Plamičak” je sposoban da uključi mikrofon na vašem kompjuteru, da pokupi podatke iz telefona, te da snima Skype razgovore. Njegova meta bili su Iran & komšiluk, a bio je podešen tako da se širi ne samostalno, već na komandu. Kada je virus razotkriven, njegovi tvorci (geeks!) spržili su ga komandom kill. Neko će reći da su geekovi samo radili za svoje nalogodavce, ali je poenta u tome da sem njih (i to onih baš hard core) nema nikog ko je u stanju da napravi i uradi bilo šta sa ovakvim superoružjem. Dakle, u rukama geekova su informacije – najvažniji resurs današnjeg društva (ne znam koliko sam puta ovo rekao, ali reći ću još koliko puta mogu). Facebook i Google znaju o prosečnom građaninu više od CIA, IT giganti čuvaju dragocene podatke i informacije na svojim serverima u oblaku, a najmoćnija svetska sila skuplja informacije o neprijatelju pomoću virusa. Ako informacije pokazuju jednu tendenciju, to je da „žele” da budu oslobođene. Jedan copy-paste i „plamičak” može da postane požar, a moć je u svakom slučaju u rukama geeka. I baš kao u slučaju Spajdermena, uz veliku moć dolazi i velika odgovornost. Jeste cheesy, al’ je istina. Zasad je, u vreme rađanja informatičkog postmodernog društva, da kucnem u drvo, dobro. Uprkos svemu, geekovi su pokazali da je moguće graditi ekonomiju i poslovanje na drugačjim temeljima, gde su individualnost i kreativnost u centru, gde je akcenat na pojedincu. Šta će se desiti onda kada se stvari intenziviraju – ne znam, ali vremena su sve uzbudljivija. I čudnija. Da li ste videli novije reklame za američku mornaricu i vazduhoplovstvo? Emituju se na IGN-u i sličnim gejmerskim i gikovskom destinacijama i nedvosmisleno potvrđuju onu dilemu zbog koje je Bodrijar odlepio – više se ne zna šta je stvarno, a šta je simulakrum. U svakom slučaju, nova ciljna grupa za regrutaciju su geekovi – zar da poverimo „buliju” kontrolu nad dronovima? Dakle geekovi, lopta istorije je u vašem dvorištu, šta je sledeći potez? Ivan VESIĆ |
![]()
![]() ![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |