Sega je 1992. godine izdala treći nastavak (tu računamo samo ostvarenja za arkadne mašine) svoje mega popularne igre Out Run. Ovaj naslov bio je još jedan eksperiment sa čuvenom franšizom, koji pored svih predispozicija nije baš sjajno prošao među igračima... Izvođenje je klasično, grafika je vidno poboljšana, a možemo reći da je upravljanje ostalo manje-više identično kao u originalu. Igra donosi gotovo duplo više staza nego Out Run, mada su mnoge deonice originala prekopirane i uklopljene u novu igru. Glavna novina je postojanje čak osam automobila različitih tehničkih karakteristika i mogućnosti. Razlikuju se po snazi, ubrzanju, te broju brzina i ne dolaze svi iz Ferrarijeve ergele. Inače, brzine mogu da se menjaju ručno ili automatski, a novost je što postoje automobili sa šestostepenim menjačem. Odabir automobila sa sobom povlači i njegovu „posadu” sastavljenu od dva člana. Out Runners je na tržište plasiran u ogromnim, duplim kućištima sa odvojenim kontrolama (volani, papučice...) i ekranima. Igra je u startu zamišljena kao multiplayer naslov čiji je krajnji domet bio istovremeno trkanje osam ljudskih igrača (četiri linkovana „kabineta”). Iako su noviteti donekle ubili duh originala, Out Runners ostaje zapamćen kao jedan od boljih Out Run nastavaka. Pre svega zbog izuzetnih tehničkih karakteristika i digitalizovanog „prenosa” trke. Vožnja je kudikamo zanimljivija u društvu, što možete iskusiti i iz običnog emulatora.