TEST PLAY
Vampire: The Masquerade - Redemption
Slobodan MACEDONIĆ
1. avgust 2000.

Takozvane „pen & paper” igre u našim krajevima imaju dosta poklonika, ali je njihova popularnost, iz razumljivih razloga, ipak daleko manja nego na Zapadu. Za one koji ne znaju, „White Wolf Studios” je kompanija koja se bavi izdavanjem upravo takvih igara, i to većinom sa horor tematikom. „Werewolf: The Apocalypse” (po kojoj se trenutno pravi kompjuterska igra), „Wraith: The Oblivion”, „Vampire: The Dark Age” i „Vampire: The Masquerade”, samo su neki od ciklusa po kojima je „White Wolf” postao poznat. Za prvu kompjutersku adaptaciju jedne njihove igre zaslužna je firma „Nihilistic Software” koju je, nakon odlaska iz „Lucas Artsa”, osnovao Rej Gresko, čovek koji je sa zvanjem glavnog programera potpisan iza takvih hitova kao što su Dark Forces, Jedi Knight, Grim Fandango i mnogi drugih.

Početak igre nas vraća osam stotina godina unazad, u srednjevekovni Prag u kome mladi krstaš po imenu Kristof Romuald leči rane zadobijene u jednoj bici. U toku oporavka on se zaljubljuje u kaluđericu Anesku koja ga je sve vreme negovala. Ljubavnu idilu pokvariće jedan neočekivani događaj - uočivši da u Kristofu leže solidni borbeni potencijali, članovi lokalnog vampirskog klana odlučuju da od njega naprave krvopiju i iskoriste ga kao piona u sukobu protiv suparničkih klanova.

Očigledno je da je Redemption nastao sa idejom da se relativno jednostavan koncept Diabla unapredi dodavanjem ozbiljnih RPG elemenata. Pravila kojih se drži ova igra dosta se razlikuju od onih na koje smo svi mi navikli, a potiču od AD&D serijala. Najzanimljivije je pomenuti na koji način vampiri koriste svoje specijalne sposobnosti, jer je upravo to ono što igri daje poseban „šmek” i izdvaja je od sličnih ostvarenja. Kao što je poznato, krv je osnovna vampirska hrana i ona ovde ima višestruku ulogu, pre svega kao magijski izvor. Zalihe krvi se prvenstveno dopunjuju u toku borbi (vampir tada, umesto da napada oružjem, hvata svoju žrtvu i isisava joj krv iz vrata) ili presretanjem nedužnih prolaznika koji se šetaju mračnim ulicama. Ako zalihe crvene tečnosti spadnu na niske grane, vampir u toku borbe može da zapadne u stanje ludila nalik na apstinencijalnu krizu kod narkomana, kada njegovi postupci postaju nepredvidivi: on napada svakog ko mu se približi (uključujući i drugove iz grupe), trudeći se da po svaku cenu dođe do krvi. Za to vreme igrač nema nikakvu kontrolu nad njim. Družina, inače, može imati do četiri člana, pri čemu Kristof preuzima ulogu vođe, i kao takav ostaje stalno vezan za grupu. Radnja se događa u četiri grada (u Pragu, Beču, Londonu i Njujorku) i u dve vremenske epohe: srednjevekovnoj (prva dva poglavlja) i modernoj, na prelazu iz drugog u treći milenijum (ostatak igre).

Nažalost, zahvaljujući nekim (nepotrebnim) autorskim gafovima, koji variraju od relativno bezbolnih sitnica, pa sve do veoma ozbiljnih propusta, Redemption je na kraju ispao lošiji nego što se očekivalo. Njegova izuzetna težina na koju igrač ne može da utiče, odsustvo komande kojom bi se pauzirala borba i tako olakšalo upravljanje likovima kada se oni sukobe sa većim brojem neprijatelja, te neviđeno glup sistem snimanja pozicija, samo su neke od „sitnijih” mana koje na prvi pogled ne deluju tragično, ali progresivno iritiraju čoveka od samog početka igre. Sve će to, na sreću, biti ispravljeno pomoću najavljene „zakrpe”, koja bi, dok čitate ovaj tekst, već trebala da bude na raspolaganju putem Interneta. Ali, nikakva „ad hoc” softverska rešenja neće moći da isprave dve ključne falinke ove igre: veoma loš AI i neinventivan dizajn nivoa. Što se tiče ovog prvog, problem predstavlja ponašanje Kristofa i njegovih drugova, i to u onim trenucima kada njihovo kretanje kontroliše kompjuter. Umesto da slede svog predvodnika, kompjuterski vođeni likovi isuviše često deluju kao razbijena vojska: umeju da stanu ili da se zaglave kada niko od njih to ne očekuje, prestaju da biju protivnika u jeku borbe, a u nivoima koji se odvijaju danju, kao „muve bez glave” srljaju na dnevnu svetlost (što je za prosečnog vampira pogubno, bez obzira na zaštitni faktor kreme za sunčanje koji koristi).

Kada govorimo o dizajnu nivoa, najpre treba naglasiti da ne mislimo na kvalitet grafike, već na način kako su oni osmišljeni. Koju god tehničku karakteristiku da uzmete u razmatranje, doći ćete do jedinog mogućeg zaključka - Redemption je napravljen savršeno. Moćna grafika, koja zahvaljujući impresivnim teksturama podjednako dobro dočarava ambijent ranog srednjeg veka i atmosferu sa ulica modernih velegrada, izvanredno animirani likovi, odlična muzika, a pogotovo zvuk, garantuju zaista vrhunski audio-vizuelni doživljaj. Pa, u čemu je onda problem? Suština je u tome što su svi nivoi, od prvog do poslednjeg, napravljeni po istom šablonu: savršeno su linearni, imaju identičnu strukturu (sastoje se od po tri redno vezana podnivoa), a zadaci se uvek svode na isto: poubijaj gomilu neprijatelja i to kruniši pobedom nad Glavonjom. Bez obzira na lepotu grafike i promenu ambijenta, beskonačno ponavljanje manje-više istih zadataka nakon izvesnog vremena postaje generator dosade, pa će samo oni najuporniji imati snage i nerava da igru privedu kraju. Svemu tome treba dodati i neobično rešeno kretanje kamere koja u odnosu na likove zauzima krajnje nezgodan položaj (bočna poluptičja perspektiva). Nepreglednost se delimično može ublažiti uključivanjem „full screen” moda, ali tada sa ekrana nestaje meni sa kontrolnim opcijama bez koga je aktivno igranje nezamislivo.

Vampire: The Masquerade - Redemption je izrazito kontroverzna igra koju je jako teško oceniti. Ako bismo počeli da je hvalimo, na površinu bi odmah isplivale njene objektivne slabosti, a pokušaj da je sasečemo u korenu, verovatno bi bio protumačen kao preterivanje i zanemarivanje njenih odličnih osobina. Objektivno gledano, ona u smislu ukupnog kvaliteta i pripada zlatnoj sredini, negde na pola puta između senzacije i debakla.


MINIMUM:
Pentium 2/233 MHz, 64 MB RAM-a, 3D kartica
OPTIMUM:
Pentium 2/400 MHz, 64 MB RAM-a, 3D kartica
76
Softver ustupio „M&S Soft”
PRETHODNI TEKST
SLEDEĆI TEKST
Najčitanije
Igre
Telefoni
Hardver
Softver
Nauka
Aktuelno štampano izdanje
JUN 2025
Doom: The Dark Ages
Doom iz mračnog doba drugačiji je od svih drugih Doomova, jer je Slayer koncipiran kao tenk sa štitom...
Clair Obscur: Expedition 33
Estetika Belle Époquea, gameplay u skladu sa kanonima JRPG-a, vrhunsko pripovedanje i ljubav prema igrama...
Computex 2025, Tajpej, Tajvan
AI NEXT
Ovaj, nekada ultra-PC-specifični sajam, odavno se proširio na srodne tehnologije, biznis rešenja i digitalne usluge, postavši varijanta azijskog C...
Gigabyte GeForce RTX 5070 Gaming OC 12G
Višak samopouzdanja
Kartica je sa hardverske strane vrlo kvalitetna, ali ništa ne može da nadomesti nedostatak snage „pod haubom”...
Asus ProArt P16 (H7606WP)
Pronalazak neverovatnog
Novi ProArt P16 donosi moderna rešenja, u dobro usaglašenom odnosu gabarita i performansi – alatka koju ćete sa ponosom nosati sa sobom...
Logitech ProX Superlight 2
Sve udvostručeno
Ovaj miš predstavlja jasnu indikaciju da najveći proizvođač ne želi da napusti nijedan segment tržišta...
Winhance 25.05
Popravka Prozora
U pitanju je alatka koja omogućava da se brzo rešite (većine) bloatwarea, ali i da obavite optimizaciju rada Windowsa...
TCL NXTPAPER 11 Plus
Momak za sve
Ovo bi bio najbolji tablet „za te pare” i da košta 100 evra više...
.rs: Beogradski prevoz na Yandexu • Srbija u SEPA • Loši primeri digitalizacije
Unapređeno e Zakazivanje
Beogradski prevoz na Yandexu • Srbija u SEPA • Loši primeri digitalizacije
Google Mariner, Google Astra i AI autonomni agenti
Uspon tihog softvera
Umesto kliktanja stručnog lica, softver će, već ove godine, u tihom, gotovo nečujnom načinu rada - završavati posao...
Fatal Fury: City of the Wolves
Fatal Fury je oduvek bio čudna cvećka u svetu borilačkih igara; takav je i ostao...
Arc Raiders
Novi extraction shooter iz pera autora dobrih delova franšize Battlefield (i potcenjenog The Finals)...
© 2025 Svet kompjutera. Sva prava zadrzana.
Novi broj - Arhiva - Forum - O nama