![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Trend: finansijske tehnologije
U podeljenom svetu zaljubljenika u tehnologiju i onih koji je smatraju nužnim zlom, novac je nezaobilazna potreba. Način na koji njime upravljamo je karakteristično nejedinstven. Ne zadugo!
Na drugoj strani, tamo gde koren zalazi dublje u tlo istorije i nasleđa, nalaze se tehnološki ne tako neubeđeni i na analognu stvarnost naviknuti pojedinci i grupe. Njihov kontekst je beton i kran, pločnik velegrada. Oni su se divili video rekorderu, vokmenu i diskmenu i s radošću dočekivali prve pametne prenosnike. Između dve najudaljenije tačke ovog raspona mnogo je nanizanih nijansi razlika. Ipak, generalizacijom bismo lako podelili čitav spektar na one koji su sa tehnologijom na „ti” i na one koji joj još uvek sa strahopoštovanjem persiraju. Upravo pomenuti prenosni uređaji zauvek su promenili način na koji koristimo dobra koja nas okružuju. Suštinski, iz domena gde vlada taktilno prešli smo u doba virtuelnog, gde se konzumacija ne svodi na dodir, već na propratni osećaj. Ne treba zaboraviti da nema ni deceniju od kako se pojavio prvi „pravi” pametni telefon. Taj relativno kratak period (barem iz perspektive života jednog čoveka) iznedrio je mnoga nove oblike ponašanja, nove navike i obrasce komunikacije čija prethodnica je toliko rudimentarna da se može (verovatno češće no što bismo voleli) zanemariti. U mnogim aspektima današnjice, tehnologija komunikacije je podrazumevani sloj ispod svakog elementa proizvoda ili usluge. Najveći broj poslova je morao da pronađe svoj put u takvom svetu i „prepliva” na stranu budućeg, gde se stablo noviteta nudi onima koji dolaze i čiji novac vredi na svim meridijanima. Većina, ali ne svi. Neki se još uvek šepure svojom karakterističnom „važnošću”, koja im je alibi za sporu tranziciju. Danas možemo da pričamo sa prijateljima iz inostranstva praktično besplatno, ali im ne možemo isto tako lako poslati novac. Možemo naručiti robu iz Malezije i pratiti kako prelazi hiljade kilometara do carinskih službenika, gde će nakon nekog vremena prostog čekanja, biti prosleđena na adresu poštom. Ne možemo, pak, iz te iste fotelje otvoriti ili zatvoriti račun u banci. Ne tako lako! Naravno, bankarski sektor nije isti u svakoj državi i njegova razvijenost varira. Ipak, gotovo da je neverovatno da i u najrazvijenijim državama Zapadne Evrope, na primer, banke i dalje posluju na način koji definitivno nije u duhu vremena. Njegovo vojvodstvo Fintek
Globalni ekonomski trendovi ukazuju da je trenutak u kom živimo prilika za one biznise koji inoviraju, povećavaju efikasnost procesa, smanjuju cene i/ili stvaraju poslove. Jedan od najinteresantnijih segmenata tehnološkog rasta koji obezbeđuje većinu (ako ne i sve) pomenutih aspekata jeste oblast finansijskih tehnologija, ili finteka (engl.: fintech, financial technology).
Objektivno gledajući, bankama nije tako jednostavno napraviti rešenje. Banke su veliki informacioni sistemi, sa skupom opremom i skupim softverskim rešenjima. Dodavanje još jednog znači multimilionsku investiciju za banku. Pri tom, omogućavanje savremenih softverskih rešenja stanovništvu većina bankara ne vidi kao investiciju, već kao – trošak. No, da li je baš tako? Ukoliko biste imali aplikaciju koja vas u potpunosti lišava potrebe odlaska u filijalu, gužve u bankama bi se značajno smanjile. Olakšavanje funkcionalnosti plaćanja i podizanja novca bi dodatno smanjilo potrebu da vreme provodite u poslovnicama. Manje klijenata – manje potreba za radnicima i radnicama na šalterima. Te plate su ionako značajno opterećenje za bankare koji, uprkos dobrim profitima, nisu poznati kao najbolji poslodavci u kontekstu visine plata svojih službenika (posebno na šalterima). U centru Minhena, na primer, mnoge banke imaju jedan do dva šaltera, dok se veći deo prostorije posvećuje terminalima za plaćanje i podizanje novca. Slične terminale, doduše, možemo pronaći i u našoj zemlji, ali uglavnom u Beogradu. Ostatak zemlje se i dalje oslanja na dobro staro čekanje u redovima. Uporedo sa ovom situacijom u bankama, sazreva fintek trend. Njegovo postojanje i razvijanje ide u duhu novog vremena i novih generacija čija je potreba za trenutnim (na jedan dodir) iskustvom u svakoj usluzi fundamentalna! Zamislite pripadnika te generacije koji u određenim godinama poželi da postane preduzetnik. On bi došao u banku koja bi mu tražila da popuni gotovo 50 stranica A4 papira. Procedura, kažu. Na tih 50 papira, bar će desetak puta napisati iste podatke: ime i prezime, adresu, državljanstvo. Ova suluda aktivnost je stvarna. Mnoge banke (posebno u Srbiji) nemaju nikakve informacione sisteme pomoću kojih biste u „tri koraka” mogli da otvorite ili zatvorite račun, odnosno obavljate aktivnosti iz finansijskog konteksta. Tu u igru stupaju fintek kompanije. One su dominantno okrenute novom svetu komunikacija i korisničkog iskustva. Postoji određeni procenat domaćeg stanovništva koji je prešao na poslovanje trenutno jedine digitalne banke u Srbiji, koja ima samo jednu jedinu poslovnicu. Korisnički interfejs njihovih rešenja je prilagođen savremenom. Njihovi bankarski proizvodi još uvek su daleko od revolucionarnih, ali su svakako korak napred. Nova, inovativna rešenja fintek kompanija imaju zadatak da korisnicima ponude funkcionalnosti koje su do sada bile nemoguće. Počnimo od početka. Nova nada Kada porazmislite o načinu na koji banka naplaćuje vaše korišćenje njihovih resursa, dolazite do situacije koju kao društvo vučemo već decenijama. Postoji nekakva fiksna naknada za korišćenje računa. U redu, to je kao nekakva pretplata. Ništa neuobičajeno. Ipak, kod mnogih banaka, obavljanje transakcija će vam opet izbiti pokoji dinar iz džepa. Postoje banke koje ne naplaćuju nikakve troškove kod transakcija izvršenih online ili na prenosniku, ali je to do skora bio više izuzetak nego pravilo. Savremeni vid shvatanja proizvoda i usluga ne prihvata ovakav metod. U anglosaksonskom svetu prepoznati kao cross-sell i up-sell, trgovci (a banka je trgovac, svakako) dok vam pružaju uslugu nude mogućnosti pojačavanja paketa koji koristite, odnosno dodavanja novih paketa. Efikasan primer trenutno postavljaju telekomunikacione kompanije, koje vam, čim stupite u neku stranu državu, nude mogućnosti dodavanja paketa vašoj pretplati ili ugovoru, kojim dobijate značajne popuste u obavljanju razgovora ili razmeni poruka ili podataka. Upravo takvo iskustvo je na meti fintek kompanija. Pretpostavimo da na svom pametnom telefonu imate aplikaciju koja ima pristup vašim računima u raznim bankama. Te informacije bi se mogle lako koristiti za utvrđivanje vašeg finansijskog stanja. Ukoliko imate nešto više novca, aplikacija bi vas savetovala da stavite deo tog novca na štednju. Sa druge strane, ukoliko bi se količina novca na vašim računima spustila ispod određenog, automatski ili ručno postavljenog nivoa, aplikacija bi automatski potražila najbolje ponude pozajmica od raznih finansijskih institucija i ponudila vam. Ukoliko odete u inostranstvo, ta aplikacija bi, analizom vaših transakcija i utvrđivanjem vaših potreba i navika, mogla da vam preporuči kafiće, tehnološke prodavnice, parfimerije... u konkretnoj državi. Ključ razumevanja ovog malog „uvida u moguće” leži u činjenici da tehnologija za ostvarivanje ovakvih usluga postoji, i to jako dugo. Ono što ne postoji jeste volja raznih elemenata u lancu koji bi omogućili da se ova rešenja isporučuju brže i lakše. Da bi pomenuta aplikacija imala pristup vašim podacima u bankama, potrebno je da banke naprave odgovarajući softver kojima bi se ti podaci dohvatali. Banke, po pravilu, ovo ne vide kao dobru ideju. S jedne strane je to razumljivo. U ovom trenutku, ti podaci se nalaze na serverima banaka i time su njihovo blago. No, da banke te podatke koriste kako bi povećali kvalitet korisničkog iskustva korisnika, sve bi bilo na mestu. Ovako, nalazimo se u ne tako prijatnoj pat-poziciji. Oni koji imaju podatke, ne koriste ih jer ne žele, a oni koji žele, do podataka ne mogu da dođu. Način na koji se ovaj status kvo rešava, već neko vreme je veoma zanimljiv. Tehnološke kompanije se u datoj situaciji snalaze te do podataka dolaze koristeći pomenuta online i mobilna rešenja banaka. Korisnici aplikacija daju svoja korisnička imena i lozinke, a tehnološke kompanije u svojstvu njihovih agenata ulaze u banke, dohvataju podatke i sprovode ih do daljih delova sopstvenih sistema. Obradom ovih podataka dolazi se do informacija koje mogu biti značajne krajnjim korisnicima i omogućiti nove i inovativne proizvode i usluge. Prva stvar na koju pomislite kada čujete ovo jeste bezbednost. Ukoliko su podaci koji se dohvataju skladišteni nebezbedno, mogli bi da budu kompromitovani i da ugroze vlasnika. Ipak, treba imati na umu da su i sistemi koji štite banke od napada u domenu sigurnosti po pravilu stari i ne preterano otporni na savremene hakerske napade. To dokazuju i upadi u najmoćnije bankarske sisteme, poput onog 2014. u JPMorgan Chase koji je kompromitovao akreditive preko 76 miliona domaćinstava i oko sedam miliona malih firmi. Sve ovo ukazuje na potrebu da se industrija okupi oko stvaranja klime za saradnju tehnoloških kompanija i banaka koje će zajedničkim snagama pružiti novu vrednost krajnjim korisnicima. Stoga ne čudi to da su u poslednjih nekoliko godina banke te koje osnivaju veliki broj tehnoloških inkubatora namenjenih razvoju rešenja upravo iz oblasti inovacija u finansijskoj industriji. Banke su shvatile da se protiv dolazećih, malih i okretnih činilaca ne mogu dugoročno boriti, te su ih prigrlile. Ipak, tu se radi o manjem broju finansijskih kompanija. Većina je i dalje van dosega banaka. Njihova rešenja se pojavljuju velikom brzinom. Segment u kom se nalaze raste vrtoglavom brzinom i privlači najveću količinu investicija u Silicijumskoj dolini. • • • U Ujedinjenom Kraljevstvu, jedna estonska kompanija (Monese) je izradila aplikaciju (trenutno dostupnu samo na Android platformi) koja omogućava da migranti i izbeglice otvore račun u UK za manje od tri minuta. Ovi računi omogućavaju jeftini inostrani transfer, a uz njih se poštom dobija i debitna Visa kartica. Monese ne poseduje punu bankarsku licencu i ne može da odobrava zajmove. Ipak, to njihovim klijentima i nije potrebno. Otvaranje računa u nekoj od „klasičnih” banaka trajalo bi mnogo duže i bilo bi izvedeno uz mnogo restrikcija. No, migrantima ništa više od računa i kartice i nije potrebno. U nekom od sledećih tekstova, istražićemo neke interesantne primere fintek kompanija i upotreba njihovih rešenja. U međuvremenu, dok se radujemo „ukidanju” FT1P principa u državnoj administraciji, razmislimo o sličnoj revoluciji u načinu na koji komuniciramo s novcem. Ma kako to do sada bilo, oni su tu zbog nas, a ne mi zbog njih. Momir ĐEKIĆ |
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |