 | Karikatura Peđe Milićevića | Jutra 3. januara Edvard Jardeni, glavni strateški analitičar „Deutsche Bank”, stajao je pred okupljenim ljudima iz banke i rekao: „Sada kada smo ušli u 2000. bez problema, mogu da preusmerim svu pažnju na probleme globalnog zagrevanja i njegovog katastrofalnog uticaja na tržišta”.Milenijumska buba „harala” železnicom Malija, televizijom Zanzibara, centralnim grejanjem Pjongčanga, operom u Berlinu, a Beograd prodavao specijalna pakovanja hrane preko Interneta Sigurno mu je trebalo mnogo hrabrosti da izađe iz kancelarije tog jutra, jer je on bio jedan od onih koji su predviđali da će milenijumska buba prekinuti globalni lanac snabdevanja, izazvati haos na tržištu i recesiju privrede. Međutim, kompjuterska pošast milenijuma, zlokobna buba, „opasni virus 2000” nije unesrećila čovečanstvo. Da li njeno otklanjanje bilo toliko efikasno, ili je reč o velikoj kapitalističkoj prevari, kako se moglo čuti u Havani? Procene su da je za otklanjanje milenijumske bube potrošeno najmanje 200 milijardi dolara u svetu, od toga polovina samo u SAD. Da li je potrošeno previše? Neki analitičari iz SAD smatraju da je 70 milijardi dolara otišlo nepotrebno, ukazujući na zemlje koje su mnogo manje potrošile, a nisu imale većih problema. Marijana Gonzales nije analitičar već ulična prodavačica kalkulatora u Buenos Ajresu u Argentini. Novinarima je izjavila: „Mi smo zemlja koja ne može da dopusti da troškari novac, ne možemo da prehranimo porodice, a potrošili smo gomilu para samo da obogatimo strane kompanije”. Argentina je potrošila 1,5 milijarde dolara na ovaj problem, dok je siromašniji Paragvaj potrošio samo 11 miliona, a nije imao velikih posledica. Drugi pak opravdavaju ove troškove govoreći kako su razvijenije zemlje morale imati veće troškove jer su više kompjuterizovane, kao i da je ovo bila jedinstvena prilika da se pređe na novi hardver i softver i tako osavremeni poslovanje. Milenijumska buba nanela je i „veliki udarac” američkoj bezbednosti (podsetimo se da je samo Pentagon potrošio 3,6 milijarde dolara na otklanjanje problema). Nakon Nove godine kompjuteri glavnog centra za praćanje satelita u Fort Belvoiru tri dana nisu mogli da obrade podatke sa špijunskih satelita iznad Bliskog istoka i Rusije, jer je peč (patch) zakazao. Najznačanije podatke morali su ručno da dešifruju. Ne ostaje ništa drugo no da izrazimo veliku zabrinutost. Američka fabrika nuklearnog oružja u Ouk Ridžu takođe je imala probleme 2K, u sistemu za praćenje kretanja nuklearnog materijala. Navodno, nije bilo rizika po bezbednost. U jednoj nuklearnoj elektrani u Japanu kompjuteri su dali lažnu uzbunu povećane radioaktivnosti, ali ručnim merenjem utvrđeno je da je sve u redu. Sredinom januara zatvoren je i zajednički Američko-ruski centar za stratešku stabilnost 2000. u vazduhoplovnoj bazi Peterson u Koloradu. Zadatak mu je bio da pazi da kompjuteri usled greške ne daju lažne uzbune lansiranja projektila, ili putničke avione prikažu kao bombardere. Zaboravljene knjige Nesrećnu sudbinu zadesile su i knjige o problemu 2K. Naslove poput: „Y2K i vi”, „Vremenski tempirana bomba 2000”, „Ne paničite! I vi se možete pripremiti za krizu 2000” više niko ne kupuje. Od upozorenja, reči u ovim naslovima pretvorile su se u zabavu. Na poleđini „Hipi vodiča za preživljavanje 2000” piše: „Šta ćete raditi kada slavine budu suve, telefon mrtav, avioni i vozovi nepomični, banke i prodavnice zatvorene - a vlada ne funkcioniše?”. Tu je i „Y2K kolekcija recepata” za konzervirane, sasušene i dugotrajne namirnice. Slična sudbine zadesiće i romane, poput „Milenijumska buba” u kojem glavni junak beži na udaljeno seosko domaćinstvo. Priče iz literature preselile su se u stvarnost. Ankete govore da je u strahu od posledica milenijumske bube čak 30 odsto Amerikanaca spremalo nekakve zalihe. Neki su kupovali hranu za nekoliko dana, dok su drugi pravili mnogo veće zalihe: 200 konzervi ribe, 100 pakovanja smrznute hrane, cisterne za 200 litara vode i slično. Najzabrinutiji su se okupljali u udruženja poput „Globalni plan akcije”, „Žene 2000”, „Spremnost 2000”. Javili su se razni prodavci zaliha preko Interneta. „Hrana III milenijuma” iz Beograda je u američkoj državi Montana prodavala hranu pakovanu u dvostrukim keramičkim emajliranim posudama. Što se zaliha hrane tiče, očekuje se da će višak biti dat u dobrotvorne svrhe. Oko Nove Godine mogla se čuti i šala: „Zašto je Jeljcin odlučio da da ostavku pred Novu godinu? Zato što je otkrio da nije G2K spreman!”. Uz šalu o Jeljcinu dajemo sledeću vest. Iz Sijetla je javljeno da je u 157 državnih prodavnica pića države Vašington bilo problema sa kompjuterima prvog radnog dana 3. januara, stoga su mnoge morale biti zatvorene. U jednom zatvoru kompjuteri su davali lažne uzbune za zaštitnu ogradu - senzori su navodno registrovali ljude kraj ograde, iako ih nije bilo. Nevolje širom sveta U nama prijateljskom Maliju u Zapadnoj Africi „buba” je onesposobila kompjuterski sistem za praćenje transporta robe prugom koja spaja Mali sa Senegalom, stoga su morali da se vrate na manuelni način rada. Za to vreme, radio televizija Zanzibara imala je problema pri emitovanju signala, za šta je okrivljen problem Y2K. Greška je pronađena u studiju sa satelitskim risiverima. Carinarnica u brazilskoj luci Santos, najvećoj trgovačkoj luci u Južnoj Americi, imala je problema sa dokumentima korisnika. Problem je nastao zato što nisu svi korisnici usluga prešli na novi format elektronskih dokumenata. Y2K buba pogodila je video klub u mestu Coloni u američkoj državi New York. Jedan član je dobio račun od 91.250 dolara za nevraćenu kasetu filma „Generalova kći”. Kompjuter je izračunao da je član zakasnio s vra]anjem filma čitavih 100 godina. Zvaničnici suda u Napulju primetili su da je kompjuter za osuđenike koji su čekali na izlazak iz zatvora sledećeg ponedeljka, izračunao da su bili zatvoreni 100 godina duže nego što je trebalo - trebalo je da budu pušteni 10. januara 1900. Drugi osuđenici su pak bili osuđeni na 100 godina duže kazne, a neka saslušanja takođe su bila zakazana - za 100 godina! U Južnoj Koreji, oko 900 porodica iz mesta Pjongčon, južno od Seula, ostalo je bez centralnog grejanja, a u obližnjem Ansanu tek rođena beba upisana je kao - stogodišnjak. To još ništa, matičari u Engeskoj imaju pune ruke posla. Kompjuterski program registrovao je sve novorođene bebe u ovoj godini kao da su rođene 1900. godine. Krštenice se zato ispisuju ručno. Škotska i Vels nemaju ovih problema, jer koriste drugi softver. Zaposleni u Berlinskoj operi ostali su uskraćeni za dečije dodatke. Kompjuter je decu rođenu 1990. računao kao devedesetogodišnjake, pa im je ukinuo dečji dodatak. Korejski univerzitet je svojim diplomcima slao diplome sa datumom 13. januar 1900. godine. Možda će im to doneti prednost na birou za zapošljavanje. Od 300 hiljada kasa u Grčkoj deset odsto nije „G2K spremno”, pa 30 hiljada kasa i dalje na računima štampa 1900. godinu. Jedan Nemac je putem računara proverio stanje bankovnog računa. Na računu se našlo 6,8 miliona dolara viška, a datum prethodne transakcije bio je 30. decembar 1899. Zaista, tolika kamata nije viđena još od vremena Jezde i Dafine. Treba napomenuti i da su mnogi ulični automati za podizanje novca postali neupotrebljivi posle Nove godine. Veliki broj ljudi proveravao je stanje računa u nadi da im je „buba” donela koju hiljadarku više, pa su automati ostajali bez traka za štampanje. Bube u softveru Korisnicima „Lotusovog” Notes/Domino softvera za elektronsku poštu povremeno je „padao” program zbog poruka sa datumima posle 2000. On-line transakcije „CyberCashea” preko kreditnih kartica bile su zaračunavane dva puta. Na oficijelnom sajtu „Nintenda” za popularnu igru Pokemon bio je ispisan datum 2. januar 3900. To nije usamljen slučaj. Naime, „Microsoftov” Internet Explorer je prikazivao tu godinu na sajtovima gde su se koristile neke zastarele komande programskog jezika (verovatno ActiveX-a). „Microsoft” je ove greške imao čak i na svojim sajtovima, a na „Hotmailu” su kod nekih korisnika prikazivani pogrešni datumi poruka. I „Netscape” je imao svojih svetlih trenutaka. Lokalni sajtovi u Holandiji, Velikoj Britaniji, Brazilu i Južnoj Americi prikazivali su datum 1. januar 19100. godine. Korisnici koji su pre 31. decembra instalirali probnu verziju web servera za aplikacije Cold Fusion, u ovoj godini dočekala je poruka: „Imate još 36.000 dana do kraja probnog perioda”. „Novell” je do sada preko e-maila slao male pečeve od po nekoliko kilobajta. Nakon Nove godine kupci su porukom dugačkom 377 KB obavešteni o 3.629 novih pečeva, sve to na dan „2-Jan-100”. Sajt za elektronsku trgovinu „E-Trade” nudio je novim korisnicima bonus od 100 dolara. Međutim, morali bi da čekaju 18100 godina za taj ček, jer je datum na sajtu bio 1. januar 20100. godine. Web stranica „Appleovog” iBooka takođe je prikazivala 20100. godinu. To je zaista notebook budućnosti! • • • U svakom slučaju, možemo mirno da spavamo... makar do 29. februara, „prestupnog” dana ove godine. Naime, godine deljive sa 100 nisu prestupne, sem onih sa 400, pa ako je neki programer zaboravio na ovo pravilo, eto još malo glavobolja, a za novinare interesantnih vesti. |