Uprkos snažnim pravnim i vanpravnim pritiscima i pretnjama korisnicima Peer-to-Peer (P2P) mreža za razmenu fajlova preko Interneta da od te aktivnosti odustanu, hiljade novih ljudi im svakodnevno pristupa, nudeći i tražeći najraznolikije sadržaje, najčešće muzičke. Međutim, pažljivim pregledanjem tuđih hard diskova dolazi se do zaključka da mnogi ljudi - najčešće iz neznanja ili neopreznosti - nepoznatima bez ustezanja stavljaju na uvid i veoma osetljive podatke, kao što su privatne fotografije, filmovi, poslovne informacije, pa čak i vojne i službene tajne!Naivnost i neznanje predstavljaju glavne bezbednosne ’rupe’ P2P sistema Jedno od opštih pravila „zakona velikih brojeva” jeste to što se u velikoj masi podataka, uz određen trud, može pronaći zaista svašta. Vođen ovom logikom, veliki broj ljudi redovno se upušta u pretraživanje P2P mreža u potrazi za „egzotičnim”, zanimljivim podacima u obliku fajlova koje su razne osobe ostavile nezaštićene i dostupne za slobodno preuzimanje svakom korisniku istovetne P2P mreže. Motivi za to su mnogi - od puke zabave i „virtuelnog voajerizma”, do veoma ozbiljnih obaveštajnih/špijunskih aktivnosti. Jedan od ključnih načina na koji neki od takvih fajlova može da dospe na izloženo mesto jeste kada zaposleni u nekoj kompaniji ili instituciji odluči da deo svojih radnih zadataka prenese na kućni kompjuter kako bi na njemu nastavio da radi. Ukoliko je na tom računaru instalirana P2P aplikacija, poput Kazaae ili druge, stiču se povoljni uslovi za potencijalno preuzimanje osetljivih fajlova. U okruženju radnog mesta kompjuterska mreža obično je dobro zaštićena firewallom i mogućnost upada je svedena na daleko manju meru. U kućnom okruženju, međutim, podaci preneti s posla slabije su ili uopšte nisu zaštićeni firewallom. Manje iskusan korisnik lako može posegnuti za „multimedijalnim čarima”, ne primećujući da mu neko - dok on traži MP3 muziku, video klipove ili programe za download - krade podatke s diska. Da situacija bude gora, za takvu krađu nisu potrebne naročito razvijene hakerske sposobnosti ni visokosofisticirani alati. Potrebno je jednostavno biti na nekoj popularnijoj P2P mreži, pokazati određen stepen strpljenja, kao i kreativnosti u potrazi za željenim sadržajima, što je obično prethodno dobro izučeno i uvežbano na pretraživačima. Dijapazon fajlova koji „vise” u bezbednosnom vakuumu više je nego širok: lične bankarske informacije, lozinke, PIN kodovi, policijski izveštaji, sudski dokumenti, tekstovi ugovora i druge informacije, što je pravi „lepak” za preuzimanje tuđeg identiteta (tzv. krađa identiteta - identity theft). To je navelo autore sajta www.seewhatyoushare.com da sprovedu eksperiment u kojem su sačinili screenshot dokumenata koji su delovali kao autentično vojni, postavivši ih spemne za download na jednu od popularnih P2P mreža. U veoma kratkom roku, kontaktiralo ih je američko Ministarstvo odbrane da ih pita kako su pribavili te materijale, što je proizvelo zaključak da taj državni organ i te kako prati šta se dešava na svetskoj Mreži. Nešto kasnije, neidentifikovana osoba prijavila je Ministarstvu da je pomoću programa LimeWire uspela da dođe u posed tajnih vojnih i vladinih dokumenata i do tada neobjavljenih fotografija mučenja iračkih zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib. Iako većina P2P programa podstiče svoje korisnike da svoje multimedijalne fajlove namenjene razmeni drže u tačno određenom folderu kojem taj program jedino sme da pristupi, neki se ponašaju drugačije i u potrazi za takvim datotekama pretražuju kompletan sadržaj korisnikovog diska, uključujući i one koje su sačinili programi poput Worda, Excela ili Quickena (koristi se za upravljanje ličnim bankarskim nalozima i računima). Savet koji eksperti iz oblasti bezbednosti kompjuterskih podataka upućuju jeste da treba biti izuzetno oprezan kada se donese odluka o instalaciji P2P aplikacije. Uvek je neophodno odrediti samo jedan folder koji će biti korišćen za razmenu fajlova, a s vremena na vreme je poželjno uraditi monitoring fajlova koji su otišli s kompjutera (uploadovani), s obzirom na to da većina P2P programa nastavlja da radi u pozadini čak i kada se korisnik ne bavi direktno njima i kada misli da ih je zatvorio.Ako ne verujete šta sve ljudi nude na izvol’te, posetite sajtove www.seewhatyoushare.com ili www.10eastern.com/foundphotos.html i upitajte se da li se i vama može desiti da ceo svet sazna šta „brižljivo” krijete na svom računaru! |